Od petka do ponedeljka...
Esselamu alejkum
U petak 13-og sam ostavila da pisem u ponedeljak i onda je ostao i ponedeljak i stigao drugi petak i drugi ponedeljak i sad je stvaaaarno krajnje vrijeme da napisam ono sto sam htjela i u petak i u ponedeljak.
Prije tri sedmice smo dobili pismo od dr.K iz AS, onog istog kod kojeg smo zadnji put bili radi hormona rasta i koji nam je obecao da ce provjeriti gdje i ko bi nas trbao pratiti od pedijatara. U proslom postu sam pisala da smo pokrenuli da sve prebacimo u AS jer bolinica u V as je zaboravila i zadnjih 2 i po godine nismo imali niti jede kontrole. Ovaj hormon rasta kojeg smo sad provjeravali u AS smo trebali provjeriti prije ravno godinu dana u V medjutim, oni su ocigledno zaboravili za nas. U V je kao neko rasulo, ne zna se ni ko pije ni ko placa, bar je do sad bilo tako, nadati se da ce od sad bit puno bolje. Iz AS smo obavjesteni da zbog manjka mjesta, neuropedijatri koji bi nas trebali pratiti nisu u mogunosti da nas prime tamo pa je dr.K pisao bolnici V da nas pod hitno pozvu u sto sam ja, iskreno, jaaaako jako sumnjala da ce. Medjutim, tri dana poslije stize poziv iz V da se javimo ni manje ni vise za cetiri dana :) petak 13-i :))
Ona divna Ann je ponovo ispreturala svoj plan za petak i ujutro u 10 bila u V sa nama. Pri prijavi na salteru pitam kod koga smo predvidjeni. Dr. TB na moje iznenadjenje a i zadovoljstvo jer je trebalo bas on da bude da konacno rascistimo, hocemo li imati redovnu kotrolu i kontakt sa njima ili napisemeno da oni nisu u mogucnosti pratiti nas. O TB sam pisala nekad davno, na pocetku a i prije tri god kad sam pisala o prvom susretu s njim nakon vise godina od prvog susreta. I tad prije tri god je bio pozitivno iznenadjen Esidovim napretkom ali ni blizu kao petka 13.
Nakon standardnog razgovora i mojih prituzbi zbog neazurnosti bolnice V i dvije ipo godine zaborava na nas TB je poceo pregledati mog medenjaka. Sjetio s on i prvog susreta s nama, prvog pregleda i malesnih nozica. Bio je on skeptican da ce iz onakvih nejakih nozica izaci ovakve koje mogu vise nego jedan dr. (po dijagnozi) moze i zamisliti. Esid je demonstrirao sta sve moze sta zna, a An je sva ponosna govorila kako je on odlican, kako je malo koje dijete tako vrijedno kao on. U TB ocima moglo se vidjeti kako mu suze jedva cekaju da kanu. Prvo je provjeravao Esidov gornji di tijela, ruke i bio odusevljen snagom i misicima koje ima. Koliko snage ima u rukama je skoro pa za nepovjerovati. Pokazao mu je Esid i kako stoji na glavi :D jos digne noge pa bude prav ko strijela :)
TB je samo mahao glavom u znak nevjerice da jedno djete sa takvim ostecenjima moze nesto takvo, teoretski je nemoguce :) Onda je Esid pokazao kako se rade sklekovi,kako se rade trbusnjaci a kad je TB pitao da li moze da ga snimi kao i prije 8 god, e tu je Esid stao i bio rezervisan. Prvo sto je upitao je, hoce li to gledati njegovi skolski drugari? Na to je TB objasnio da to nece gledati ni jedno dijete nego sve dr ili studenti koji ce postati ljekari a sve zato da bi im pokazao da jedno takvo dijete, sa takvim ledima tako DOBRO funkcionise. Onda se Esid slozio i pokazao jos malo od svega toga sta moze. Zadnje sto je TB uradi je provjera koliko ustvari Esid osjeti svoje nozne prstice :) Meni je daaaavno bilo jasno da ih itekako dobro osjeca al valjda je ljekarima puno jasnije koliko su ozbiljna ostecenja pa im ne nelogicno da to moze. TB je veliki prst poceo "testirati" a Esid zatvorenih ociju govorio da li TB prstic susta dole ili podise a malac je bez greske govorio sta radi. Ne,nemojte ni sumnjati da je varao jer je na ocima bila i njegova i moja ruka pa ni pomocu trikova nije mogao viriti :D
TB svoje odusevljenje nije moga kriti pa je zamolio Esida da dopusti da jos dvoje dr vide sta on sve moze :) bez problema je klimnuo svojom glavicom i zavrtio svojim rukucama ( ko ja je vidio zna o cemu govorim :D ) pa su nakon min-dva u ordinaciju uslo jos dvoje ljekara i posto su pogledali njegova ledja ostali su bez rijeci na ono sto on moze.
Za kraj smo dogovorili jos par kontrola, kod TB za godinu dana a po potrebi i prije.
Htjela sam ovo napisati jos tog 13-og al sam ostavila za ponedeljak 16-i da dodam jos desavanja medjutim, bi sudjeno da stane evo do danas :)
16/01 je bi planiran za sastanak u skoli, opet onaj klasicni sestomjesecni samo sto je ovog puta trebalo iznijeti sto vise argumenata zasto bi Esidu bilo produzeno pazenje puno radno vrijeme. Fakat ne znam ko ga je vise hvalio :D to je trebalo snimiti :)) Tesko je sebe oposati u tim trenutcima, da sam imala krila sigurno bi poletila, u namjanju ruku napuhala sam se do plafona od ponosa :D
Uciteljice su naprosto odusevljene njime, fizijatrica, ma da nepricam :) jedino sto je teta cuvalica komentarisala da on "jos uvijek" ne moze da isprica sta je radio prije podne na casovima ( npr kad dodje fizijatrica da vjezba sa njim) na sto su uciteljice negodovale cak je Vib rekla kako je upravo obrnuto :) Ah kako mi je bilo drago ne mogu ni opisati. Teta se jos uvijek drzi onog sto su izmisljali ono iz vrtica i nikako da popusti, e sad mislim da je zavrsila s tim i da joj vise nece pasti na pamet da mu u tome nalazi mahanu :D
I znate sta ima jos novo :D moj sin po prvi put odlazi na vikend sam sa pratnjom :) (valjda ce mama prezivjeti :D ) zadnji vikend u februaru u jedno odmaraliste koje je preeeeelijepo. Nase udruzenje SB organizuje ta druzenja pa je red dosao i za djecu od 6 do 10 god. Teta socijalna je odobrila pomocnicu sa kojom ce i Esid i ja biti zadovoljni. Sa-ra je studentica medicine sa iskustvom u radu sa hendikepiranim, energicna,nasmijana, sigurna. Jos treba da je obucimo oko izmokravanja i mozemo ih pustit u avanturu "vikend sa istim ili slicnim meni".
Sad mi nedostaju ideje sta da radim sa ovo dvoje kako bi i njima vikend samima sa nama ostao u lijepom sjecanju :)
I na kraju, hvala vam za strpljenje sto ste citali :)))
Mahsuz selam
