hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum

Bice da sam se provrijednila pa ne prodje ni sedmica dana a ja vec pisem novi post :)

Malo bi da se hvalim a i jadikujem, ko da ja mogu bez tog :/

Esid je masaAllah, mamina pametna maza i iznovjetalo :) Svakog dana me iznenadjuje sve pozitivnije i pozitivnije. Ne moram vam reci da je u skoli i dalje najbolji i da je svakim danom sve bolji i bolji kako u citanju tako i u pisanju citavih prica :) masaAllah. Ni matematika nije nista slabija al ipak preferira jezik a vec je opce poznato da je velika brbljivica, Boze, na koga je :)

Mislim da sam nekad davno pisala da je za zadnji ramazanski bajram pozelio bajramski poklon u vidu mobitela. Naravno, mi nebi bili mi kad na njegov mig nebi uradili sto pozeli. Tako je dobio svoj prvi mobilni telefon i ispocetka koristio ponekad cisto onako da se zafrkava. Poslije ga je nosio i na onaj vikend kako bi mgao zvati kad nas pozeli pa onda igrice i sad je doslo vrijeme da pisemo sms poruke :) Prije par dana dobijem prvu otipkanu bez povoda a bez ikakve pomoci sa strane :)

Poruka je bila "Mama, volim te!"

Na to se mama naravno raspekmezila i zaplakala i uzvratila istom mjerom :)

Nakon toga slijedi: "Mama ti si lijepa!"  te mi je ovdje vec trebala maramica :) te odgovor da je puuuuno ljepsi od mene na sto se on fino zahvalio :) a mama napisala da je on moj zivot, te je slijedio odgovor " ti si takodje moj zivot"

Sljedeca me ponovo bacila u debele suze jer je glasila: "Ti si najbolja mama na svijetu!" te je mama jedino uspjela iz srca izvuci da je on najbolji djecak u cijelom univerzumu!

Da ste vidjeli taj osmjeh kad se vratio iz svoje sobe da me poljubi pozeljeli bi ste gnjaviti ga ko malu bebu :)

Tako zavrsi nase prvo dopisivanje. Znam, ije to sad nesto spektakularno ali meni to jako puno znaci i zelim da ostavim zapisano to nase prvo dopisivanje :)

   A mama, mama je nekad onako nekad onako. Moj vjerni saputnik Glaucom me prati u stopu al se u zadnje vrijeme "pomustafio" i debelo zafrkava. Ne znam jel vise iritirajuce kad mi desno oko totalno pobjeli ili kad me boli :( Nekad ni maximalno bombardovanje kapima (na koje postajem sve imunija i imunija) ne pomaze :/  Taman se naviknem na jedne, djeluju dobro i onda se okrene pa sve ispocetka. Najgluplje od svega je sto one koje mi najbolje pomazu imaju i najvece nus pojave pa onda krvni pritisak ode daleko iznad onih 140/90 koji  mi je dozvoljen :/  Svake kontrole i one redovne i one vanredne dr uporno govori da izmjegavam stres :) mislim, da lako je reci ako si imun na sve al ako ti nije svejedno za svim, onda je to tesko izvdljivo. Danas sam se uvjerila da je radost definitivno dobar lijek za ovu moju lopuzu od bolesti. Jucer sam bila u tolikim bolovima da nisam znala kud cu sasobom :(  sinoc extra kapi, od sve muke i brufen uz paracetamol ali samo umanji :/ jutros onako pomalo ko boli al ne tako strasno da bi oko podne bol skrz otisla :) elhamdulillah. Ni onog "slijepila-bjelila" nigdje i onaj lijepi osjecaj da si zdrav. Tad uvidim da mi pozitivne vjesti jako gode i doprinose boljem stanju (mozda sam si umislila al mi se bas tako cini) Naime, evo zasto.

Esidove skine koje je dobio prije godinu dana su vec postale iritirajuce, ko i pomale ali kako ih je dobio prije nesto malo vise od godinu dana, neocekivano je bilo da ce se nove odobriti odma. Ne samo da se odobre nego taj proces oko dobijanja same dozvole bez obzira koliko imao pravo na njih. Posto opcina placa sve, a zna se kakva je situacija i recesija, osjeti se cak i kod ove populacije- hendikeiranih. Iskreno receno, bila sam skepticna da ce se ista desiti prije ljetnih odmora al se dokazalo da nekad definitivno nesmijem biti takav pesimista :)

U cetvrtak nazovem administraciju odjela koji odobrava ta pomagala i upitam da li su dobili potraznju za odobrenje novih skina od bandazista i teta s druge strane mi isto potvrdi. Rekoh joj kakva je situacija i da mi trebamo na odmor a da su skine vec zrele za mjenjati bla bla bla te mi teta rece da njihov sastanak oko tih zahtjeva je tek za mjesec dana, (a to bi znacilo skine nekad u spetembru zbog odmora) na sto je ja zamolim da ubrza te ona obeca da ce razgovarati cim prije sa svojim sefom jer toliku sumu ona sama ne moze odobriti. I da vidite :) danas stiglo odobrenje, elhamdulillah elhamdulillah :) Znam ja da ce to on sve dobiti ali je u pitanju vrijeme a danas se malo ko solidarise i izlazi u susret. Ova pozitivna vijest me jako jako obradovala i odma je moje raspolozenje a i oci bilo vise nego dobro, elhamdulillah. Zato i vjerujem da mi je ocima bolje bas iz tog razloga, radosti :) Odma sam nazvala centar gdje pravimo skine i vec smo u utorak kod njih na uzimanju mjera za nove :) Imamo sasvim dovoljno vremena da budu gotove jer i JP, strucnjak u svom poslu ce uciniti sve da ih dobijemo prije nego li se vinemo u plavetnilo neba put nase Bosne :) insaAllah insaAllah. Odbrojavamo sitno, jesmo li vam to rekli :))

Sve me strah podijeliti jos nesto s vama. Ipak mislim da zasluzujete znati i vi kao citaoci koji as redovno pratite a i oni kojima ce mozda nekad zatrebati ova informacija. Nekad prosle godine, vise se i nesjecam kad, uveli smo tablete ciste brusnice od 405 mg naravno uz antibiotik kao preventivu upalama koji nam je prosle godine tri puta zakazao i imali smo tu glupu bestiju u posjeti. Elhamdulillah, vec sigurno vise od pola godine kako koristimo tablete brusnice, nismo imali ni jedne jedine upale :) elhamdulillah elhamdulillah. Skoro za nepovjerovati ali je jako ohrabrujuce to sto djeluje a nije hemija. Carbni prasak nam i dalje djeluje izuzetno dobro masaAllah kao i mini spiranje crijeva pa je sve manje i manje mini "nesreca" sto ne vrijedi za mokrenje :(

Sljedeci mjesec je ravno godina dana od kako smo bili na urodinamici ili ti provjeri pritiska na mokracni mjehur. Ja ko veliki laik vidim da ne fercera sve kako treba i da doza lijekova koju dobija zadnjih godinu dana nije dovoljna. Najludje od svega je sto mi nismo jos dobili novi kontrolni termin :( Zadnjih 4 sedmice uporno zovem i ostavljam poruke uroterapeutu da me kontaktira ali se apsolutno nista ne desava. Zato sam odustala i ostavila za utorak kad cemo im se pojaviti na odjeljenju i biti tamo sve dok ne dobijemo novi termin! Znam da su prebukirani, znam da je najbolja klinika u zemlju za to podrucje, sve znam ali nekad se i bezobrazluk mora ukljuciti kako bi postigao ono sto zelis. Dovite da termin dobijemo sto prije inace ostade i to za kraj avgusta :( 

Ovako nesto poput kontrola u AS me totalno baci u tugu i nikako da to odbacim od sebe :'(

Red je da zavrsim :) inace cu vam dosaditi i necete nas posjecivati :)  Ostajte mi u Njegovoj Uzvisenoj milosti i neka vas On cuva iskusenja koja ne mozete podnijeti, amin.

Esselamu alejkum

Esid i mama

tad i ja pisem novi post

Esselamu alejkum

Mislim da ima vec dva mjeseca kako nisam pisala, jel da? A nije prosao dan cini mi se, da nisam pomislila "moram pisati" al nehatnja ili lijenost nedaju

Velike boljke su nam prosle, malo kasljucanja, smrcanja i temperatura, trebamo li i tu ovrstavati u ovaj post? Ma to je svakodnevica manje vise  

O ovoj kapi iz naslova na kraju posta, prije toga da ukratko spomnem desavanja u zadnjih dva mjeseca koliko nisam pisala.

Esid je masaAllah, pravi mali-veliki djecak. Skolarac koji je za svaku pohvalu, vrijedan, pazljiv, uporan i jos naucio rimske brojeve pa sad postrojava koga stigne. U martu mjesecu smo imali posjetu dr.B . Uradili smo prvo rendgenske snimke kojih sam se ja fakat bojala jer nakon svake op culi bi e to je to, postigli smo max i sad bi trebalo biti dobro. Svaki put smo nakon godinu-dvije poslije toga dobijali porazavajuce snimje i ponovo se spremali za novu operaciju. Bilo me strah da ce i vog puta biti tako, na srecu, nije. Snimci su trenutno zadovoljavajuci i dr B je zadovoljan kako se kuk razvija. Sa nama je bila i nasa draga An, uvijek spremna da nam se nadje pri ruci pa tako je bilo i ovaj put. Znate, ona Esida bas vidi k'o svoje dijete. Cim smo dosli prihvatila ga je, stavila mu skine i povela u ordinaciju kod dr. B. Bila je s nama i Sara ona divna cura sto ga pazila za vikend. A on, mali sarmer, pri samom ulasku poceo je odma zamajavati B i pricati te zapitkivati sta je ovo a sta ono. Nakon sto smo popricali i pogledali snimke An ga je raspremila i njih dvoje dosaptavajuci se, poceli pokazivati B sta sve moze taj mali vragolan  Demonstrirao je kako se stoji na glavi, kako se rade sklekovi a kako trbusnjaci na sto je B samo vrtio glavom i govorio "za nepovjerovati" i svakako bio odusevljen svim tim sto Esid moze. Koljeno koje nije onako kako bi trebalo biti, desna noga koja je kraca (zbog one op br? ) te stopala, ostavljamo za naredne godine jer kako raste, pokazace se sta je neophodno a sta ne jer tijelo se razvija. Drugim rijecima, sa operacijama nismo gotovi, trnovit je put pred nama ali cemo trnje sklanjati kako budemo nailazili na njeg.

Prvu sedmicu aprila :) sedmica zasluzenog odmora u predivnoj vikendici i posjetama dragim ljudima. Srecu zbog posjeta i zabave te nove okoline vam ne mogu opisati, ukratko, bilo je super. Dvije sedmice poslije mama je krenula u avanturu putovanja u Bosnu autobusom :) Prvi put a vjerujem i zadnji da moje prevozno sredstvo do i iz Bosne bude autobus. Ipak je 34-36 sati sjedenja pogubno za moje misice ( ni nakon 10 dana od povratka jos se nisam kako treba 'opasuljila' ). Ali, ima sve teze od tezeg, ja sam trebala napuniti "baterije" koje su popilicno bile ispraznjene, vratila sam a da sam ispraznila i ono sto sam imala. Na hajr, Allah ne opterecuje preko nasih mogucnosti. On ce dati ono sto je hajr za nas u to sumnje nema. Babi se hrabro borio sa njih troje i taman kad su se ustelili i sve bilo lakse, mama se vratila :). Odusevljenju nigdje nije bilo kraja.Dobila sam toliko lijepih crteza i pisama koji su uredno slozeni i ostavljeni za vremena kad se budemo prisjecali ovih dana. Sva djeca su privrzena roditeljima, neka se lako a neka teze odvajaju od njih a Esid je tu bas extremno privrzen posebno meni. Nekad mislim da je to jako lose za njeg jer me strah da ce mu biti tesko, kasnije u zivotu osamostaliti se i krenuti svojim putem. Da, znam, prerano je o tome razmisljati ali njegovo dosadasnje vezivanje za nas govori da je nekad (i vise nego sto jeste) ovisan o nama.

Eh kap, ta kap koja dodje bas onda kad joj se najmanje nadas :(  Insan sebi svjesno ili nesvjesno stvori oazu, krug ljudi, mijesta u kojima se krece i navikne na to a i oni se naviknu na nas. Rijetke promjene dovedu bas do te "kapi" koja te pogodi tako silno da srce zaboli jace, da suza kane...

Danas je moj ljepotan sa svojim razredom isao u posjetu drugoj skoli odnosno "produzenom boravku"  kako bi eto vidjeli sta se to kod njih radi poslije skole i cega se oni igraju. Skola jeste u istom gradu ali je u drugom dijelu tako da je haman pa nemoguce da se vidjaju cesto tako da djeca i nisu nikad prije vidjela Esida. U njegovoj skoli ga manje vise svi poznaju, svi su fini prema njemu i oni mladji od njeg a i oni iz starjih razreda. Nikad nije bilo posebnog zagledanja, suprostavljanja, svi znaju da hoda sa rulatorom, da ima kolica, sve je to nekako dio njega i prihvacen je takav kakav jeste.

Posto teta paziteljica nije bila sigurna kakva je situacija sa mjestom za presvlacenje, dogovorile smo da ja dodjem oko 14 h i da ga izmokrim u autu kako inace obicavamo raditi kad smo vani. Prvo sto me zateklo je totalno lose  mogucnosti za Esida, Na dvije etaze, bez lifta a preeeevise djece. Prvo sa cim smo se sukobili je stepeniste i djeca koja se nisu osvrtala na njeg. Dobro, djeca, ne razmisljaju oni kao ja, razumljivo. Nisu htjeli osloboditi stranu na kojoj je ograda kako bi se Esid mogao drzati i silaziti niz stepenice pa smo se mi morali odvojiti od iste kako bi oni prosli. Medjutim, u hodniku iduci polako misijim koracima, sretnes se i sa guranjem jer molim te, ne moze se obilaziti nego gurati. E to vise ne mogu da zovem djecijim razmisljanjem nego bezobrazlukom! Esid nije navikao na to u svojoj skoli pa mu je ovo sve bilo cudno i iritirajuce. Sreca pa imam i ovaj bosanski pa im se sit mozes napricati :). Vratim ga teti i ostaloj djeci prije nego sam briznula u plac i jedva izletila samo da ne primjeti koliko mi je tesko. Svjesna sam da ce se sa svim i svacim sretati u svom zivotu, da ne mogu uvijek biti uz njeg i stiti ga. Svega sam svjesna al kad takve stvari vidis ne mozes ostati imun, boli to koliko god insan znao da je svijet surov i nerazuman.

Sigurno cu se sretati sa jos losim epizodama ali se iskreno nadam da cu biti spremna suociti se s njima i znati kako se vladati. A da boli, boli Allaha mi :(

Ostavljamo vas Njemu Uzvisenome u amanet, da vas cuva iskusenja i svega loseg, podari lijepog zdravlja i svaki bereket, amin

nista posl'je nas nece ostati...

lijepo receno i jos nadasve, istinito!

Selam alejkum

Esid je masaAllah, jos malo smrca ali smo zadnju sedmicu isli u skolu. Onih dana kad sam pisala da je bolestan, nisam vjerovala da (na prvi pogled) tako malo, moze ostati tako dugo i smarati ga. Ali ne, nemojte pomisliti da ga je oborila ta jaka infekcija, nije :) jako sam ponosna na njeg bila. Nije se dao pa ni onda kad je temp izlazila na 40 :(  Samo bi se obrascici zacrvenili i malo bi se primirio ali i dalje bio aktivan.

Mislim da necu pretjerati ako kazem da, cak i djeci, pozitivne misli uticu na brzi oporavak (nekad sam negdje citala da ima veliki uticaj na odrasle pa zato mislim da utice i na djecu). U svoj toj temperaturi on mene nekoliko puta pita, "hocu li ja ozdraviti za dvije sedmice?" mislim, nikakve veze dvije sedmice, odakle bas dvije sedmice? Znate, tad u toj temperaturi roditelji pomisli da djete mozda nesto predosjeca ili se mozda samo meni tako ruzne misli vrte po glavi :/ 

Hmm, ja se ziva isprestravljujem, nesmijem da pitam zasto me to pita, razmisljam, sekiram se. I na kraju kad je temp vec bila malo popustila (38) kaze on sav onako ponosan "e mama, nema vise temperature :) " na sto ja zadovoljno potvrdim i kazem mu da ce jos malo pa skroz nestati i onda ce biti 'ko nov' a on dusa jedva doceka i poce vrtiti onim svojim rucicama :) (znaju o cemu pricam oni koji su ga sreli) i zadovoljno konstatuje "Onda idemo da vidimo Eldina" !?

Moliiiim   ostanem zatecena i onda mi se vrati film na dan prije nego sto ce se pojaviti temp, da smo pricali i dogovarali, da ce mo ici tamo gdje Eldin gostuje, ako svi budemo zdravi :) I on se dusa slatka sjetio toga kad je skonto da je bolestan pa se prepao da necemo ici :))))) zato je i pitao hoce li ozdraviti za dvije sedmice :))

Djeca su najiskrenija i nikad ne treba sumnjati u njihov izbor!

I da, jos ovo moram napisati :) jest da mi je i zao a malo i drago.

Prije 3-4 sedmice, (u skoli prije prvog casa imaju zajednicko pjavanje u holu pa je on, zbog svog sporijeg kretanja u odnosu na ostale iz razreda on prije svih krene iz razreda) krenuo on iz razreda i kako sad brze i hoda a i veci je, Kaj mu je vec skoro pa premali i cesto se spotakne i bas tad, pred mojim ocima desi se isto   direktno na glavu (lice) koliko je imao snage :(((

U dva koraka se stvorim kod njega i podizem ga, vec zamisljam krvavog jer ipak su plocice al elhamdulillah, nista. Vidim na celu pomalo ko cvoruga da raste i ja sva uplasena, skoro da placem, pitam ga "jesi li se udario boli li te?" a on sunce moje milo, fata se za celo i vice, 'nije nije, ne boli, Bosanska je '  :)))))))) Vise nisam obracala paznju sto ostali ucenici i roditelji prolaze pored nas ja sam ga grlila i ljubila,, moje malo sa bosanskom tvrdom :)))) Sjetite se dovom te bosanske 'tikve' ;)

Ostajte u Njegovoj Uzvisenoj milosti, molim Ga Milostivog da vas ne iskusava ono sto ne mozete podnijeti, amin

Mahsuz selam

Esid i mama

Esselamu alejkum

Kod nas je proljece uveliko doslo i sve je u cvijecu ali sa proljecem su dosle i baje kojekakve i "navalile nam se na kosti"

Esid od proslog vikenda kaslje ali nije imao temperaturu i kasalj je bio onako...uredu, nije ga previse iritirao. Sve je bilo OK do nedelje a onda, poslijepodne se pojavila temp i ocekivali smo da ce prestati da je to ona sto odlazi za 24h. Hmmm prevarili smo se :/  Jucer je ostao kuci i bilo je poprilicno OK ali sinoc se temp ponovo povisila i oko 18h vec je bila 39,5  Svojom nezainteresovanoscu za bakalar zabrinuo nas je i vec su alarmne antene bile ukljucene :(  sat vremena kasnije ponovna provjera i toplomjer je piskut'o na cijelih 40,0 :/

Zato smo zavrsili u hitnoj i prvo sto mi je babo sms-ao iz hitne je.. "Ovo je invazija baja, masa djece jedva gledaju od temperature :(" Potrajalo je dok su se vratili i evo ga, razlog temperaturi je tu :( infekcija disajnih puteva, pencilin sedmicu dana!

Pregrmili smo mi i vece i teze pa cemo insaAllah i ovo ;)

Vama mahsuz selam od Esida i mame

Esselamu alejkum

Nekom je vikend bio u pravom smislu vikend a nekog je bome glava boljela :D

Esid je odusevljen boravkom u extra luxuzu sa malom rajom poput njega i Sarom koja ga je pazila izuzetno dobro. (Ustvari, za nepovjerovati je kako jedno tako mlado bice moze biti tako odgovorno!?)

U kucama gdje su boravili su podjeljeni po uzrastu, te djecaci posebno djevojcice posebno. Ma koje uzivanje, bilo je i suza na rastanku :) Esid je imao drustvo godinu mladje i dvojica osmogodisnjaka. Bio je to jedan od rijetkih vikenda, uostalom, vidjecete slike pa prosudite sami :))

A ja, ja sam prezivjela :)) uspjela sam u one dvije noci odspavati 4 sata (ukupno) Mislim da mi uskoro nece na um pasti da ga posaljem negdje samog :)  Bilo je (meni) tesko ali je ovo bio zaista jedan odlican potez, jer je sigurno probao vise vratolomija nego sto bi mu ja dozvolila da je bio samnom :D

Vama mahsuz selami

Esid i mama

Esselamu alejkum

Bilo je da cu pisati u petak pa sam odlozila za ponedeljak (ne one o kojima sam pisala nego o 27/1 i 31/1) pa sad dodje skoto pa mjesec dana kasnije i pisem

Pisala sam da dr.K iz AS kojeg smo vidjeli sredinom decembra, obecao da ce nazvati tog 27/1 oko 13:00 u sto sam ja (iskreno) sumnjala. I vidi, ne lazi vraze, 12:50 zvoni tel i ono stvarno on dr.K. Da ne opisujem kako sam ostala ukopana iz straha sta ce sad reci. Jos je teze opisati olaksanje kad je poceo polako govoriti o nalazima koje su radili. Od onih 11 eprueta koje su uzeli nisam ocekivala da ce sve to uraditi, doduse, nisu mi ni rekli da ce raditi ista drugo osim hormona rasta. Rendgenski snimak lijeve sacice je pokazao da njegove kosti odgovoraju uzrastu od 6 godina. Ne, ne, nije to lose jer i hormon rasta odgovara tim godinama i dobro je sto je tako. K rece da ce Esid kasnije uci u pubertet i samim tim rasti duze. To je skroz kontra u odnosu na ono kod djece sa SB jer oni ranije ulaze u pubertet i ne izrastaju u kosarkase. Sljedece sto su provjeravali su, funkcija stitne zlijezde-besprjekorno, jetra- totalno zdrava, crijeva (pojma ne znam kako su ovo preko krvi skontali) odlicna, funkcija bubrega takodje besprjekorna. Elhamdulillah elhamdulillah! E ono sto je ostalo skakljivo je D vitamin! Sa njim je ispod same granice pa je ukljucena tableta D3 od 10 mikgr. Kontrola za pola godine insaAllah.

 Ovo sam htjela napisati isti dan al ostavih za ponedjeljak kad smo imali skola-kuca razgovor za momke :) Prvi je bio Esid a po praksi i on je bio sa nama na sastanku. Sav je bio razdragan, mahao svojim rukicama i pozorno slusao sta uciteljice govore :)) a one, ja prosto ne mogu da vjerujem da sa toliko odusevljenja mogu pricati o jednom uceniku. Cudno mi je bilo i to da su ga u lice hvalile i govorile da je najbolji :) ma znam, znam sva su djeca dobra :)))  Uskoro bi trebao poceti ici da cita price price u Cuvinom razredu :))

A Naid, on je bio sljedeci "na tapetu" :) dobar je, bolji je u matematici a prica samo kad mora :)) uz to je svojeglav, cuje samo kad hoce i odaziva isto tako  (Boze na koga je) !? Zadnjih pola godine je poprilicno napredovao samo sto ne pokazuje a uciteljice su konacno poslusale nas savjet i obratile vise paznje prema njemu i davali mu vise mogucnosti nego Esidu i odma se pokazao uspjeh :)) Kazu obje uciteljice, kad god ga pitaju sta su radili preko vikenda, Naid nije nikad nista :) a Esid, on isprica od A do Z. Proslu sedmicu su imali raspust i stvaaarno smo bili aktivni. Taman se Naid naostrio da sve isprica, za svaki dan gdje smo bili i sta su radili, kad ono uciteljica po baksuzluku upitala prvo Esida. I normalno :) malac je ispricao sveeeee i kad je uciteljica pitala Naida, on sa dozom podsjeha rekao, Esid je ispricao sve :)) Dusa slatka taman se spremio i oslobodio i ... Esid po obicaju sve uprska :D

Tri dana poslije Cuva je imala svoj prvi skola-kuca sastanak :) Nisam se sekirala jer sam vec znala da je dobra, posto je uciteljica prije sastanka poslala ispunjene upitnike o njenom pocetku. Ono sto je kod nje "problem" je to sto je tvrdoglava ( opet se pitam na kog je :D ) Nece ostaviti nedovrseno kad nesto pocne raditi, zeli da zavrsi posto poto. Uporna je i jako vrijedna. Nije joj nista mrsko osim cuti sta se trazi od nje ako joj nije po volji da to uradi. Prije neki dan kaze komsija, "ma neeee ona uopste ne lici na tebe, ona je tvoj klon :D"  Fizicki jeste definitivno ista e sad... za ostalo, hmmm ja nisam sa 6 god bez razmisljanja davala odgovore iz matematike i sipala ih k'o iz rukava :))

Naslov posta je "Sad, sumnjam ikad vise!" a sta misllite zasto?

Moj sin je vec drugu vece sam sa curom koja ga pazi u odmaralistu iz snova. Jucer smo ih odvezli i ostao je u veselom drustvu a danas smo se culi nekoliko puta. Za razliku od mame on je dobro, veseo i jaaaako umoran :) danas su bili i na bazenu a to ga posteno iscrpi :)) poslije na kuglanju pa ostale aktivnosti :)) veceras kad smo se culi, jedva je pricao :D toliko je umoran bio. Sutra smo na putu po njih i ne znam kako cu nocas uspjeti zaspati j docekati da svane da krenem :)) Babo i ja smo slozni, sad je isao, sljedeci put tesko da ce otici sam :))  Nadam se da je cura koja ga prati i pazi slikala koji put taj njegov prvi odlazak na odmor bez mame i babe pa vam sljedeci put stavim i slicice ;)

Do tad, mahsuz vam selam

Esid i mama

Esselamu alejkum

U petak 13-og sam ostavila da pisem u ponedeljak i onda je ostao i ponedeljak i stigao drugi petak i drugi ponedeljak i sad je stvaaaarno krajnje vrijeme da napisam ono sto sam htjela i u petak i u ponedeljak.

Prije tri sedmice smo dobili pismo od dr.K iz AS, onog istog kod kojeg smo zadnji put bili radi hormona rasta i koji nam je obecao da ce provjeriti gdje i ko bi nas trbao pratiti od pedijatara. U proslom postu sam pisala da smo pokrenuli da sve prebacimo u AS jer bolinica u V as je zaboravila i zadnjih 2 i po godine nismo imali niti jede kontrole. Ovaj hormon rasta kojeg smo sad provjeravali u AS smo trebali provjeriti prije ravno godinu dana u V medjutim, oni su ocigledno zaboravili za nas. U V je kao neko rasulo, ne zna se ni ko pije ni ko placa, bar je do sad bilo tako, nadati se da ce od sad bit puno bolje. Iz AS smo obavjesteni da zbog manjka mjesta, neuropedijatri koji bi nas trebali pratiti nisu u mogunosti da nas prime tamo pa je dr.K  pisao bolnici V da nas pod hitno pozvu u sto sam ja, iskreno, jaaaako jako sumnjala da ce. Medjutim, tri dana poslije stize poziv iz V da se javimo ni manje ni vise za cetiri dana :) petak 13-i :))

Ona divna Ann je ponovo ispreturala svoj plan za petak i ujutro u 10 bila u V sa nama. Pri prijavi na salteru pitam kod koga smo predvidjeni. Dr. TB  na moje iznenadjenje a i zadovoljstvo jer je trebalo bas on da bude da konacno rascistimo, hocemo li imati redovnu kotrolu i kontakt sa njima ili napisemeno da oni nisu u mogucnosti pratiti nas. O TB sam pisala nekad davno, na pocetku a i prije tri god kad sam pisala o prvom susretu s njim nakon vise godina od prvog susreta. I tad prije tri god je bio pozitivno iznenadjen Esidovim napretkom ali ni blizu kao petka 13.

Nakon standardnog razgovora i mojih prituzbi zbog neazurnosti bolnice V i dvije ipo godine zaborava na nas TB je poceo pregledati mog medenjaka. Sjetio s on i prvog susreta s nama, prvog pregleda i malesnih nozica. Bio je on skeptican da ce iz onakvih nejakih nozica izaci ovakve koje mogu vise nego jedan dr. (po dijagnozi) moze i zamisliti. Esid je demonstrirao sta sve moze sta zna, a An je sva ponosna govorila kako je on odlican, kako je malo koje dijete tako vrijedno kao on. U TB ocima moglo se vidjeti kako mu suze jedva cekaju da kanu. Prvo je provjeravao Esidov gornji di tijela, ruke i bio odusevljen snagom i misicima koje ima. Koliko snage ima u rukama je skoro pa za nepovjerovati. Pokazao mu je Esid i kako stoji na glavi :D jos digne noge pa bude prav ko strijela :)

TB je samo mahao glavom u znak nevjerice da jedno djete sa takvim ostecenjima moze nesto takvo, teoretski je nemoguce :) Onda je Esid pokazao kako se rade sklekovi,kako se rade trbusnjaci a kad je TB pitao da li moze da ga snimi kao i prije 8 god, e tu je Esid stao i bio rezervisan. Prvo sto je upitao je, hoce li to gledati njegovi skolski drugari? Na to je TB objasnio da to nece gledati ni jedno dijete nego sve dr ili studenti koji ce postati ljekari a sve zato da bi im pokazao da jedno takvo dijete, sa takvim ledima tako DOBRO funkcionise. Onda se Esid slozio i pokazao jos malo od svega toga sta moze. Zadnje sto je TB uradi je provjera koliko ustvari Esid osjeti svoje nozne prstice :)  Meni je daaaavno bilo jasno da ih itekako dobro osjeca al valjda je ljekarima puno jasnije koliko su ozbiljna ostecenja pa im ne nelogicno da to moze. TB je veliki prst poceo "testirati" a Esid zatvorenih ociju govorio da li TB prstic susta dole ili podise a malac je bez greske govorio sta radi. Ne,nemojte ni sumnjati da je varao jer je na ocima bila i njegova i moja ruka pa ni pomocu trikova nije mogao viriti :D

TB svoje odusevljenje nije moga kriti pa je zamolio Esida da dopusti da jos dvoje dr vide sta on sve moze :) bez problema je klimnuo svojom glavicom i zavrtio svojim rukucama ( ko ja je vidio zna o cemu govorim :D ) pa su nakon min-dva u ordinaciju uslo jos dvoje ljekara i posto su pogledali njegova ledja ostali su bez rijeci na ono sto on moze.

Za kraj smo dogovorili jos par kontrola, kod TB za godinu dana a po potrebi i prije.

Htjela sam ovo napisati jos tog 13-og al sam ostavila za ponedeljak 16-i da dodam jos desavanja medjutim, bi sudjeno da stane evo do danas :)

16/01 je bi planiran za sastanak u skoli, opet onaj klasicni sestomjesecni samo sto je ovog puta trebalo iznijeti sto vise argumenata zasto bi Esidu bilo produzeno pazenje puno radno vrijeme. Fakat ne znam ko ga je vise hvalio :D to je trebalo snimiti :))  Tesko je sebe oposati u tim trenutcima, da sam imala krila sigurno bi poletila, u namjanju ruku napuhala sam se do plafona od ponosa :D

Uciteljice su naprosto odusevljene njime, fizijatrica, ma da nepricam :) jedino sto je teta cuvalica komentarisala da on "jos uvijek" ne moze da isprica sta je radio prije podne na casovima ( npr kad dodje fizijatrica da vjezba sa njim) na sto su uciteljice negodovale cak je Vib rekla kako je upravo obrnuto :)  Ah kako mi je bilo drago ne mogu ni opisati. Teta se jos uvijek drzi onog sto su izmisljali ono iz vrtica i nikako da popusti, e sad mislim da je zavrsila s tim i da joj vise nece pasti na pamet da mu u tome nalazi mahanu :D

I znate sta ima jos novo :D moj sin po prvi put odlazi na vikend sam sa pratnjom :)   (valjda ce mama prezivjeti :D ) zadnji vikend u februaru u jedno odmaraliste koje je preeeeelijepo. Nase udruzenje SB organizuje ta druzenja pa je red dosao i za djecu od 6 do 10 god. Teta socijalna je odobrila pomocnicu sa kojom ce i Esid i ja biti zadovoljni. Sa-ra je studentica medicine sa iskustvom u radu sa hendikepiranim, energicna,nasmijana, sigurna. Jos treba da je obucimo oko izmokravanja i mozemo ih pustit u avanturu "vikend sa istim ili slicnim meni".

Sad mi nedostaju ideje sta da radim sa ovo dvoje kako bi i njima vikend samima sa nama ostao u lijepom sjecanju :)

I na kraju, hvala vam za strpljenje sto ste citali :)))

Mahsuz selam

...pisala, prosle godine se desilo to i to :)

Esselamu alejkum we rahmetullah

Kako vec rekoh, da nebi pisala post (koji je odavno treba biti napisan) za proslu godinu bolje da napisem dok jos traje ova 2011.

Naprosto ne mogu da vjerujem da je proslo vise od pola godine kako sam napisala kako treba post. Ovaj je trebalo da napisem davnih dana al eto... nehatnja, sta li

Postirala sam jednu slliku, dole nize, sigurno ste zakljucili na osnovu nje da je ovaj blog ugledao svjetlo dana i u koricama. U minimalnom broju primjeraka ali ipak na papiru! Bilo je prelijepo tog petka 01.07 u Morica Hanu na nasoj prvoj promociji. I ovim putem zahvaljujem se svima koji su ostavili svoje vrijeme na ovoj knjizi i promociji.

Sta bi jos kazala,izdvojila iz zadnjih mjeseci koje nisam pisala? Ako bi krenula od ljeta onda bi zasigurno izdvojila provedeno vrijeme u Bosni, posjetu i promociju u Travniku, moju Ammaru koja je sve organzovala, posjetu i promociju u Zivinicama i divne insane koje sretosmo tom prilikom u udruzenju "Vrati mi osmjeh" jednu posebnu mamu jos posebnije Merjem koja je na jedan drugaciji posebniji nacin usla u moje srce.

Treba li da vam opisujem Esida u svom ovom vremenu :) bio je jako ponosan,veseo, bas je osjecao da se sve to desava upravo radi njega. Ono sto je najvaznije je, da je bio skoro svo vrijeme zdrav i da smo prosli bez upale mokracnih kanala. E da, moramo vam se pohvaliti. Jedno jutro, na sajmu knjige, na takmicenju crtanja izdavacke kuce Sejtarija, moj ljepotan je osvojio prvo mjesto u svom uzrastu :)))) Jest da je to skontao tek nakon izvjesnog vremena ( ne zato sto ne konta nego sto se nikad prije nije takmicio pa ne zna ni sta znaci pobjediti) i bio jako ponosan na sebe a ja fakat ne razumijem kako je osvjio kad uopce nije nacrtao tako dobro kao sto inace crta. Medjutim, umjetnici koji su ocjenjivali crteze su se odusevili i eto... Esid je bio jedan od nagradjenih :)  i jos uvijek uziva u svojoj nagradi KRIN igracaka.

Nakon povratka kuci, kratkog odmora, krenuli smo i sa skolom :) elhamdulillah ni tu nam ne koci ni malo. Nasa teta je jos uvijek tu, pazi nas i sto je najvaznjije redovna je. Esid vec uveliko cita, racuna i uciteljice su naprosto odusevljene njima. Matematicarka veli na zadnjem sastanku da on nikad ne susta ruku i da uvijek sve zna :) masaAllah, elhamdulillah. U razredu se sve vise i vise krece bez "Kaj-a" ustvari, on ostaje vec dugo vremena pred vratima. Sve vise i vise koristimo stake i elhamdulillah to biva sve bolje i bolje.

Ono na sto se mozemo pozaliti je jedna upala koja nam je dosla negdje krajem septembra bez ikakvog razloga. Sreca, nismo razvlacili sa lijekovima i brzo je sanirana, do sad elhamdulillah vise nismo imali ni jedne. Pored antibiotika kojeg redovno svaku vece dobijamo a protiv upale, pojacali smo ampulama ciste brusnice. Nadam se da ce ona podpomognuti da i dalje nastavimo bez upala.

 Sapnucu vam jos jednu novost, al jako jako tiho, da ruzno ne cuje, krenuli smo sa novom tehnikom kod posjete toaletu :) Sta da kazem, bolje nikad nije bilo!!! Elahdmulillah ala kuli hal! Da mi je nekad neko rekao da ce biti ovako, vjerujte, bez razmisljanja bi mu rekla da laze. Uz carobni prasak i pumpicu, blizu smo normali, jako blizu. Jos jedna ne tako stara novost je da se Esid sve vise i vise sam katerelizira :) da da, sam :))) ma veliki je to momak, sad ima 8 godina masaAllah :) jedino sto je zanimljivo je to da ima tako smirenu ruku i tako lagano uvuce kateter da je to za nepovjerovati :)

Bili smo jednom kod dr.B :) bio je jako iznenadjen i zadovaljan onim sto je Esid demonstrirao, ponovnu kontrulu uz rengensko snimanje imamo pocetkom marta akoBogda. Bolnicu V i nase kontrole kod njih, uhhh nebi vam bas pricala :( vec vise od dvije godine nismo ni pozvani na kontrolu pa sam zadnjih mjeseci u ganjanju sa AS da nas prebace tamo. Prije godinu dana smo trebali ponovo raditi kontrolu hormona rasta ali su nas ocigledno zaboravili pa smo opet ganjali i ganjali i izganjali kontrolu u AS na tom odjeljenju za hormone i slicne zavrzlame :)  Uglavnom, jedne nalaze smo uradili sad cekamo kraj januara da dobijemo nalaze i onda cemo vidjeti dalje.

Trenutno smo na raspustu, dedo nam je vec vise od mjesec dana u gostima. Jako mu je tesko bez mame :( a kako i nebi nakon 52 godine zajednickog zivota. Nedostaje i meni, nedostaje mi jako,jako :( fali mi da je cujem, da joj kazem kako Esid napreduje. Da je nasmijem, da potepa ovim mojim lopovima :((( Allahovo je najprece, kako On odredi, nama je reci elhamdulillah.

Naid i Cuva, ahhhhh kako su to divna djeca :)))))))) maja dva zlatna i draga djeteta. Cuva je krenula u predskolsko, sad je velika cura masaAllah 6 godina :) Imala je testiranje na pocetku skolske godine i pokazala se jako jako pametnom curicom :) a da znate kako je tek zapovjednik :)) ona i Naid su k'o pas i macka :))

Naid, moje zlato, divno dijete koje je puuuuuno bisera i dosjetljivosti. Dobar je u skoli ali istovremeno ne zeli da pokaze sta zna.

Eto, da ja zavrsim :) zadnji mjeseci su bili jako zahtjevni i puni desavanja. Bilo je dosta ljenosti s mamine strane pa i nije pisala. Od sad, obecavam bicu vrjednija :)

Uz mahsuz selame sa hladnog sjevera

Esid i mama

Selam alejkum

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!

"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"

Sarajevo ;)