hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam dvanaest (12) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

09.12.2015.

Voljela bih ja...

Kada bi se emocije mogle staviti na off :/

Esselamu alejkum

Da, zaista bi u ovim danima deccembra voljela da emocije a i sebe samu stavim na OFF, pa kad prodje decembar, da se ponovo ukljucim. Masta je jedno a dusa, emocije, zivot, nesto sasvim drugo!
Svice srijeda, prije ravno 12 godina osvitao je utorak, hladan, tih, sa puno emocija i puno bolova. Voljela bih ja da ovo ispod kože ode, jednostavno nestane. Hej kad bi to moglo! 11 godina se trudim i zelim da promjenim a ono jednostavno ne zeli da napusti mene!
Esid, taj djecak, ta gromada od djecaka! Kada bi ga zaista opisivala, kad bi rjecima mogla docarati njegovu borbu, snagu, zelju, fizicku snagu, upornost, trebalo bi more mastila i opet bi bilo malo. Kolika je samo borba oko najsitnijih (zdravima nebitnih) stvari, i pored toga, jos toliko toga!
Moj mali VELIKI djecace!

A Naid, od prvog treptaja, udisaja... Moja LJEPOTA, PONOS, SNAGA, OSLONAC!

Za nesto malo manje od jednog sata, preciznije

03:40

03:41

dva djecaka ce zvanicno imati 12 godina!


09/12.2003 u 03:40 rodio se Naid, tezak 3000 gr i dug 52 cm minutu kasnije u 03:41 rodio se Esid, tezak 3150 i dug ?? moje malo sklupcano, rekli su 45 cm, onako od oka.

Danas 09/12.2015 Naid sa svojih 49 i kusur kg i 159 cm
i Esid sa svojih 36 i kusur kg i 136 cm,

cine nas zivot ljepsim, ispunjenijim, veselijim! Jedino sto insan moze pozeljeti je, da ih Uzviseni cuva, uputi stazama Istine, podari, zdravlja, razuma, sabura i sacuva svakoga zla, amin

07.10.2015.

Vrijeme.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog "1. Tako mi vremena, 2. čovjek, doista, gubi, 3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." Esselamu alejkum. Odavno pisem post bas sa ovim naslovom, razmisljanjem o suri koju citirah. Odavno pisem u glavi i eto veceras, podstaknuta pisanjem dviju divnih mladih dama, predje na blog. Godisnji odmor je davno iza nas :) odavno smo u kolotecini zvanoj svakodnevica punom parom. Godisnji je prosao, slobodno mogu reci mirno, upsss nekima turbulentno :) Esid, nas mali veliki djecak, moraam priznati je imao extra ispunjen raspust. Nisam sigurna da bez slika mogu da se sjetim redosleda ali cu probati zabiljeziti one trenutke koji su ostali i njemu a i nama upecatljivim. Nekako druge sedmice po dolasku, na fb stranici Malog Magacin Kabarea, osvanu obavjest da je u toku upis na "ljetni kamp stripa" i etooo nas :) gdje bi to moglo proci bez Esida :D Cjelu sedmicu je jednostavno uzivao sa jos 15ak djecaka i djevojcica. Odrasli, tj oni koji su vodili kamp, Maja i ? su imali neopisivo puno sluha za njegove potrebe i pomoc. Hvala im neizmjerno za to. Nista nije propustaao, svugdje su ga vodili, spustali niz stepenice... ni za trun uskracen iceg! Razmisljam kako bi pocela pistati o tako lijepom poput ovog sto cu u produzetku napisati. Mnogo, mnogo puta sam se uvjerila, pa tako i ovaj put, da Uzviseni nikad ne odkloni od nas nesto/nekog a da nam ne nadomjesti boljim. Tako je prije nekih godinu dana upoznata i jedna mama, mama blizanki. To je ustvari jedna od mnogo mama koje smo upoznali ali valjda zbog uzrasta djece, super se kontamo a djeca posebno :) Igrom slucaja, ta mama Jaca, ima rodjaka koji je vrhunski crtac stripova i naravno, sve je fino uriktala i mladi gospodin se susreo i pravo izeglenisao sa vrsnim Marvelovim crtacem stripova. Mislim da je Esid jedan od rijetkih koji je licno od E dobio orginalni strip i to sa posvetom :) Denka i Emka, blizanke koje vec pomenuh, uhh da samo znate kako se cesto spominju i one i njihov braco i Dejcici :D da da, Dejcici :) Na nasu zalost :( samo smo dva puta uspjeli da im dosadjujemo u njihovom drugom domu u Dejcicima (ako ne znate gdje su Decici, onda je bas steta) Ta dva puta koja smo bili, e bas smo ih iskoristili i to ono bas! Divota! Djeca su jednostavno cvjetala a i to drustvo, ahhh :) Esid nazva neke 'divljim' :D (oni su se nooon stop prskali vodom i bar sto puta bili mokri i osusili se) i pitomim (oni su pak sjedili za stolom i glumili male filozofe i kreativce :D ) U nekom od sljedecih postova, ustvari to zasluzuje posebaan post, objavit cu jedno pismo koje je Esid dobio od 'pitome polovice' drustva :D Niko ne zna tako emotivno i iskreno napisati pismo kao dijete, cista dusa! Vidjet ce te ;) Boracko jezero, vrh Bjelasnice, trecina koncerta Dine Merlina (sve preko trecine je bilo previse :D ), i jos mnogo toga za nabrojati je ispunilo ovo ljeto. Svaki dio je prica za sebe. Najbolje od svega je to sto smo prosli bez upala, virusa i kojekakvih baja. Dr koji je trebao nazvati krajem jula zbog rezultata urodinamike, je uredno nazvao i obavijestio nas da dozu ditropana moramo pojacati. Bilo je i ocekivano zbog njegovih godina i kilaze. Elem... nakon finih sidmica odmora, nazad u realnost :D Veceras procitah pisanje jedne posebne (divne) sestre "Sve ove godine brige kako će i šta će biti kad poraste i hoće li imati imalo normalan život..." vrati me nazad na razmisljanja i onda se poce vrtiti svaki korak kojeg smo prosli sa Esidom. Toliko toga, ne moze se nabrojati... Blizi se 12-ti rodjendan, moj djecak laganim korakom ide ka naprijed, elhamdulillah. Raste, zreliji je, razumije puno vise (nekad i previse) poslusan, pazljiv, osjecajan i pun ljubavi i razumjevanja za sve. Prije koju godinu je izgledalo nedostizno samostalno izmokravanje. Bilo je i kritika na koje, iskrena da budem, nismo se bas ni obazirali. Koliko puta smo culi da se mora osamostaljivati, suradjivati itd itd. Ono sto je nama bilo u glavi je da on bude svjestan svega, da ne radi mehanicki, da razumije zasto sta a za to sve treba VRIJEME! Vrijeme, strpljenje, pouzdanje... Znate, sitnice mogu biti jako velika pomoc ali i problem. Npr. strample, onaj shav kod prstica, pritiskanjem skina u shav, obuca preko, smanjen osjecaj, zulj, infekcija, minimalno mjesec dana lijecenja, imobilnost dok zarasta a zarasta neopisivo dugo zbog slabog osjecaja. Majica, strample preko, sve mora biti zategnuto fino bes prevoja da nebi napravilo zuljeve, rane... i tko u krug. A skine, skine nije nimalo jednosttavno staviti, moras obratiti paznju na savove, peta strample mora ici pravo na petu, sav preko, guma u struku sto je moguce vise, na butinama sve zategnuto... trista cuda. A katerilizacija, e to je vec umjetnost. Od penjanja na sto za presvlacenje, preko raspremanja do pakovanja pelene pri zavrsetku te praanja ruku. Jedan pogresan korak i... ode sve u helac, upala problemi, lijecenje i eto te u zacaraanom krugu. Koliko puta smo kritikovani kako mu previse pomazemo i kako mora sam :/ a mi smo samo vjerovali da sve ce doci na svoje, samo treba vremena! Pomogli smo mu da izgradi samopouzdanje! Danas je izmokravanje rutina :) elhmadulillah! Od prije par dana cak i jutarnje :) a to je vjerujte uspjeh :) Skine stavlja sam, haman zmireci, elhamdulillah. Pomoc mu je potrebna samo da obuje cipele i uzvuce pantolone! Step by step, sve ce to doci, samo treba vremena! Nedostaje i visoko spiranje crijeva, tu smo na pola puta al i to ce doci ako Bog da ;) Lijekove odavno poznaje kad sta i to smo odavno vec prevazisli, samo nekad zadi zaigranosti moramo da podsjetimo na sat :) Esidova samostalnost, skoro pa kompletna, dosla je bas u pravo vijeme. Ulazimo u period kad ce nam trebati jako puno snage, sabura... Od kako smo se vratili sa odmora, babi se stanje sa srcem bas promjenilo, nazalost, u negativnom smislu. Nakon par nalaza krvi i konsultacije sa nasom dr. prije 15-ak dana zavrsimo na hitnom ultrazvuku srca u nasoj lokalnoj bolnici. Na srecu, taj dan je bio kardiolog ciji sin od ovog augusta ide u isti razred sa nasim djecacima. Detaljno da detaljnije ne moze, pregledao je babino srce i sa ne bas veselim izrazom lica rekao da zeli sto prije da se provjeri u AA detaljnije (kateterom) Relativno brzo (znajuci kako se ceka) dobili smo poziv da se babo javi 2.10 na pretrage. To cekanje od nekih 8 dana je bilo bas tesko, malo manje nego ovo sad :/ ali smo ga ispunjavali spremajuci specijalnu tortu za deseti rodjendan nase mezimice :) Rodjendan nam je bio super izgovor da sto manje razmisljamo o terminu. Kako smo imali termin, tako smo se se i javili na odjeljenje, u strahu da ce rezultat biti ne tako dobar, opet s druge strane u nadi da pretjerujemo sa svojom brigom... Nakon 45 min babo se vratio iz sale sa jednom jedinom rjecu, bajpas! Toliko sam ja jedino cula. Lavina upitnika a odgovora..... Na jednom od dva stenta je jaaako zakrcenje, pred samim zatvarnjem :( a na drugoj arteriji novi zastoj, isto tako skoro pri zacepljenju :( Operacija se ocekuje u narednih 10-ak dana ako Bog da. Ujutro u 9:30 na istoj klinici imamo termin za UZ pa se nadamo da cemo biti malo pametnij o terminu posto je sve jos nedoreceno :/ Jesmo li spremni? Ne znam, mozda. Emocije smo zaledili sad radimo da se izorganizujemo najbolje sto mozemo. Jako puno problema, malo mogucnosti. Jako puno pitanja, malo odgovora. Uz Allahovu pomoc, jedini Oslonac, koracamo polako. U Njeg se uzdamo za sve pa i za ovo. Elhamdulillah ala kuli hal! La havle we la kuvvete illa billah!

14.06.2015.

Suma sumarum skolska 2014/15

Esselamu alejkum

 

E mi bi trebali, a to cemo u buduce i praktikovati, da sredina mjeseca juna bude vrijeme kad sumiramo predhodnih godinu dana :)

E pa, da odmah krenemo sa jednom od najboljih novosti ovih posljednjih dana :)
Zavrsni ispit ili ti drzavni ispit iz matematike je bio prosle sedmice a u petak su stigle tri koverte uredno zatvorene :) Iskreno, za Esida se nikad nismo bi brinuli niti bilo sta slicno, on je jednostavno najbolji :) ni za Cuvu nema neke pretjerane brige jer je ona u svom trecem razredu jednostavno, ako ne najbolja, onda medju najboljima ;)
Bez ikakvog razloga razmisljali smo o Naidu, kakvi ce njegovi rezultati biti :) Bilo je razmisljanja da li su predhodni mjeseci i jako puno opterecenja neplaniranih, mnogo trninga, vikenda sa klubom i na kraju polaganje za plavi pojas uticali na rezultate u skoli :) Elhmadulillah, sa ponosom samo mogu reci da za sve predhodne mjesece sa mnogim preprekama, rezultati ne mogu biti bolji, masaAllah, elhamdulillah. 3 puta C10 :) 

 

Druga, od tih lijepih novosti, doduse jos nepotvrdjena, je i urodinamika od utorka 9. juna. Kako je i dogovreno prije pola godine, javili smo se na odjeljenje A40 ovaj put nas je docekala nova uroterapeut koja i ne poznaje Esida a pravo fina i blaga :) Praaavo se namucila oko katetera i na kraju odustala te njemu raspakovala novi par sterilnih rukavica i novi kateter za pregled te je on sam (koja je to banda) proslijedio kateter u mokracni mjehur i onda poceo zafrkavati :)
 Polako 20 po 20 ml punilo je mjehur i onda je nakon 280 ml prekinuto jer to je bilo to, vise nije moglo. Po njegovom uzrastu i kilazi, mjehur bi trebao primiti izmedju 300-350 ml medjutim, vjerujem da je i ovih 280 sasvim uredno jer je kapacitet od prosle godine povecan za 40 ml. (trebala bih vratiti na postove 2013 da vidim koliko je onomad primao!?)
U svakom slucaju, definitivno cemo znati kakvo je stanje 29/07 u 10:00h kad je zakazan telefonski razgovor sa dr.

 

Da je neka lijepa, ova treca novost iz juna mjeseca, i nije bas :/ 03/06 smo bili ponovo kod dr.B na kontroli i osim sto je stopalo ok, za koljeno i ledja se i ne moze bas reci da jesu :(
Za snimanje ledja smo vec dobili termin a sama blizina (inace se zna bas razvuci mjesecima) 14/09 ne govori bas da je to cista kontrola.
Elhamdulillah ala kuli hal. Bice kako je odredjeno, nista se ne desava onako.

 

Vraticu se na ove skolske rezultate, ustvari ukratko na pocetak skolske godine i narednih par mjeseci. Kako sam vec pisala, Esid je operisan u augustu mjesecu. Na prvi pogled, da, proslo je sve i zavrsilo, trajalo jeste al eto proslo je. Sve je to tako! Medjutim, ni jedan zahvat na odraslom a nemli na djetetu ne prolazi bez propratnih problema, prepreka, padova, podizanja, gresaka...
 Gledajuci sad, hladne glave, tek sad vidim pod kakvim pritiskom smo bili svi :( Esid, operisan, sa dvije sipke u nozici, ko zna koliko savova, bolovima, gipsom, imobilnoscu, iritiranoscu... Naid i Cuva, bez obzira koliko ne znali sami pokazati da im nije lako, bili su itekako mirni i tolerantni i nama i bratu.  Nije im ni malo jednostavno bilo gledati brata kako ne moze nista pa ni igrati se sa njima kako obicava.

  Prije operacije, sama operacija, postoparacioni oporavak, gips, imobilnost, nosanje, xy pitanja sta dolazi kasnije...Nove skine ponovno navikavanje na iste, treninzi, vjezbe, haman kao i na samom pocetku. Ponekad i Esid ljut sto sve mora iznova, sto ga zuljaju tu i tamo, sto su teske, sto, sto... Sve je to jako uticalo na sve nas, jer ipak, nije to neka normalna svakodnevica, bukvalno se izgubi pola godine dok se vrati sve u normalu.

Sve te kocnice ipak nisu uticale na njihov uspjeh u skoli! E to je za mene zaista fascinantno!

Elhamdulillah, proslo je, idemo dalje! Uzdamo se u Svevisnjeg da nam, kao i do sad, nadomjesta za sve ono sto izgubimo usput!

Tri dana je do pocetka mubarek mjeseca Ramazana :) i ove godine vecinu iftara cemo docekati u Bosni, vjerovatno previse zauzeti da pisemo, pa vam zato sad, od srca zelimo mubarek dane najljepseg mjeseca! Da ga provedete/mo u ibadetu i onako kako ce On biti zadovoljan sa nama, amin, amin

12.05.2015.

Ono sto zelis, doci ce! Samo moras pricekati!

Esselamu alejkum Rekao je Uzviseni Allah u jednom hadisi-kudsiju: "Robe Moj, ti zelis jedno, Ja drugo, a uvijek se desava onako kako Ja hocu. Pa ako se prepustis onome sto Ja hocu, pruzicu ti i ono sto ti hoces. A ako se ne pokoris... Mojoj odredbi, namucit ces se sa onim sto hoces, a ipak ce biti onako kako Ja hocu!" Bezbroj puta dokazano! Nista ne biva niti prije niti kasnije, nit' onda kad insan zeli! 11 godina razmisljam, 11 godina tragam, skrivam, padam, ustajem, otresam i idem dalje. Godinama se borim savladati osjecaje koje se rjecima nedaju opisati. Skrivam negdje u sebi od same sebe. Cutim, prizeljkujem, bojim se... Ponekad, a sve vec odredjenim, odskrinem vrata koja mi onda donesu novo. Insanski je zeljeti, tragati, htjeti nesto. Boris se i sve sto vise ides ono postaje sve dalje i dalje. Insanski je umoriti se, posustati ali onda na kraju kad sve ostane iza tebe, uvidis koliko si bio bespomocan, koliko ustvari nisi mogao ma koliko si zelio! U ovih 11 (i kusur) godina zivota sa Esidom, bilo je toliko prepreka, toliko iskusenja koja su, onda kad smo se mi borili sa istima MI nismo mogli ama bas nista! Bezbroj puta je zapelo, isto toliko puta borba i onda kad shvatis da si bespomocan, kad se prepustis, bas kao u hadisu sa pocetka, bude onako kako On hoce a da tebi bude bolje od onog sto si zelio, za cim si hrlio! Vecinu borbi 's vjetrenjacama' nisam pisala. Ne mogu se one zaboraviti, ostaju memorisane negdje u kutku, prisjecas ih se i podsjecas koliko si ustvari sicusan. Nista se ne desava bez razloga! Nista se ne desava ni prije ni kasnije i sve sto se desi, desi se s razlogom! U zivot vam udju ili izadju neki insani s razlogom, nikad bez razloga! Oni koji odu... necu o njima ali oni koji dodju, zanimljivo kako udju u zivot bas onda kad su ti najpotrebniji a samo On zna kad treba da se pojave u tvom zivotu, onda kad ti zaista trebaju. Bezbroj puta sam se uvjerila i ko zna koliko cu se jos puta uvjeriti! I ovoga puta, bas onda kad treba, isprepretali su se putevi sa dva mlada insana koji su, mozda nisu ni svjesni (a nadam se da ce se pronaci u ovom postu) otvorili nova vrata, razbili mnoga ogranicenja, odagnali mnoga razmisljanja pa i suze. Vjerujem da ce zbog njih zivot moga djecaka biti jos ispunjeniji, da ce se mnoge barijere srusiti, da ce uzivati u 'sitnicama' i pored svog hendikepa. Iza mene je jedno veliko iskustvo zbog kojeg jos uvjek sabiram utiske, zbog kojeg sam jos uvijek radosna k'o malo dijete. Iskustvo koje mi je, mogu slobodno reci skinulo jedno veliko breme. Allah vas cuvao kud god hodili, amin

23.04.2015.

Moj veliki djecak!

Esselamu alejkum

Mi s' obrazom sto bi se reklo :)

Danima u glavi pisem ovaj post! Nikako da ga napisem na blogu a i nemoguce je napisati sve ono sto se vrti kroz glavu. Od zadnjeg pisanja nije se nesto veliko desavalo, Nije, a ipak jeste :)
Kako sam vec pisala, krajem maja imamo prvi pregled u seriji pregleda prije ljetnog odmora.  Zadnje vrijeme se Esid pomalo zali na bol u lijevom kuku sto nije nesto poznato s obzirom da je lijevi kuk sasvim normalan. Prije par sedmica sam kontaktirala dr B te nam je preporucio ako nastavi, da uradimo rendgen u nasoj bolnici i da oni proslijede njemu. Medjutim, bolovi nisu konstantni pa cemo vjerovatno sacekati sredinu maja kad imamo termin kod dr. B.

A moj ljepotan :) ehhhhhhhhhh kako je to veliki djecak  masaAllah elhamdulillah. Ono cime se neupitno mozemo pohvaliti je da zadnjih 2 (DVIJE!!!) godine nije imao ni jedne upale ELHAMDULILLAH ELHAMDULILLAH! Antibiotik (koji prima preventivno svako vece) izgleda da fercera bez obzira sto prima samo pola doze u odnosu na onu koja je predvidjena za njegovu tezinu.  U junu insaAllah imamo urodinamiku pa se nadamo da ce se mjehur pokazati miroljubivim kao i do sad amin, amin!
Zimu smo prosli bez i jedne prehlade :) (i to je za pohvalu jel da ;) ) a mama se toliko bojala Bjelasnice, puta, prehlade, kaslja, temperature, snijega, lomova i svih mogucih i nemogucih problema :/ 

Zadnjih godina  pricamo o prepustanju vise odgovornosti na Esida. Ne znam ni kako je sve pocelo, ali jedno po jedno se sredjuje i biva sve boljim i boljim. Prvo je krenulo sa lijekovima koje bi sam nosio u skolu i sam uzimao kod drugog izmokravanja. Onda je pocelo i samostalno izmokravanje u skoli :) (to je za jedno veliko AFERIM ) koje je ustvari jedna ogromna odgovornost! Veliki rizik je pustiti ga samog da se izmokrava jer i najmanja greska je korak ka upali. Ono sto jos nikako da sredimo je prelazak sa katetera 20 cm na 30 :( a moracemo :/ Iz nekog, jos uvijek nejasnog razloga, ne moze da se opusti sa 30 bez obzira sto lagano udje u mokracni kanal al' u mjehur... ni pomocu trikova! Meni samoj su frustrirajuci a desavalo se da za jedno izmokravanje upotrijebim 5-6 katetera (predugo stajanje van vode cine ga suhim i onda se ne moze koristiti nego se baca) dok ne uspijem. Nakon xy pokusaja odustali smo i cekamo juni da vidimo sa AS sta nam je ciniti. Fakat bi mogli praviti i 25 cm :/

Jako mnogo stvari moze sam, zeli sam, hvala Allahu sposoban je sam ali... pobjediti sve strahove je dug i tezak proces!  Bojala sam se neopisivo puno svega. Jos uvijek sam sva u grcu :/ pogotovo stvari koje su trenutno aktuelne i koje ce doci insaAllah.

Prije koju godinu Esid je dobio motor i to nije nesto malo nego bas poveliki (ca. 350 kg) i poprilicno brz i na onoj "kornjaca" brzini a o "zec" da  ne pricam. Kad vozi za njim jedino mozes trcati kako bi ga stigao :/ 

Elem, vozio je vise puta u nasoj pratnji ali sad, kako je kao veliki momak  odlucio je da proba da ide sam u skolu, tj sa bratom i sestrom koji opet koriste priliku i zakace mu svoje ruksake na motor i oslobode se tezine :) Znate kako je prosao prvi dan :D babo je spiunirao ;) pustio ih da idu prije i onda za njima :) i tako je krenulo! Svako jutro odlazili bi sami a mi ih dopratili nazad. E, kako su oni veliki banditi i kako sestra s njima ide u junior klub (vrijeme druzenja s rajom nakon skole) skontali su da se mogu sami i vracati :)
Sve nekako spontano jedno za drugim, nekako jednostavnije nego sto je to za ocekivati, poceli su dolaziti sami :) svaki dan 15:45 krenu iz skole i pafffff eto ih pred kucu :D
 Koje je odusevljenje i ponos ne Esidovom licu to se ne moze opisati! Ali... ima toga jos ;)

Prije koji dan, nasalimo se sa Naidom i kazemo mu, hajd sam do prodavnice :D Kako je mama s ocima ko reflektorima da se njima nebi sta desilo, Naidovo prihvatanje je bilo bas... Mislim da sam izbrojala sve korake do prodavnice i nazad :D Dijete uredno kupilo sto se trazilo, donijelo racun i kusur :) masaAllah! E sad, nebi bio fazon to da  samo Naid ide sam u prodavnicu :) ima i jedan tj dva zvrka koji su se takodje zaigrali i na kraju uspjeli da me ubjede :D

Sve troje su prosli vikend otisli sami i kupili bas ono sto se trazilo od njih ;)
Srela ih komsinica u prodavnici a ja smao zamisljam njihovo ushicenje dok su joj govorili da su sami dosli :)

 

Jah, rastu, elhamdulillah, masaAllah! Koliko je meni ovo, odlazak u skolu, (Naid i Cuva inace odavno vracaju se sami i odlaze ako Esid ne ide u skolu al to je njima nista, ko i svoj ostaloj djeci al Esid...) bilo teski, ne mogu ni opisati a radi se o svega 400 m do skole i 450 do trgovine samo na drugu stranu  Znam da zvuci preuvelicano ali, ko nije probao ni ne zna o cemu govorim :(

 

Ne zelim, a ipak razmisljam, sta kad... Kad krene u gimnaziju, hajd to je jos OK :D 1 km od kuce :) a onda vozacki, svoje auto, hmmm pa odlazak na fakultet insaAllah. Sta nas jos ceka? Koliko briga, straha? O operacijama ne zelim ni da razmisljam! Nekad davno, na jednom predavanju, onako kao usputno, mladic koji je slicnog kova kao Esid rece: "Sreckovicem se smatra onaj koji sa 25 god prodje sa manje od 50 operacija!" Tad sam pomislila ma neee, nije moguce a sad, sad samo pocnem da odvrcem film i prepadnem se... necu da brojim, davno smo jednocifren broj ostavili iza sebe!

Ne zelim, ali ipak razmisljam o njegovim ogranicenjima. Granicama koje mu njegov hendikep zadaje. Ma koliko ne zelim, to nije jednostavno postici. Jedna banalna stvar, Skakavac! Znate onaj vodopad u blizini Sarajeva? Sigurno da znate, obisao ga nije samo onaj ko nije zelio, ko nema volje, koga ne zanima i oni koji od zalosti ne mogu da progutaju i odu jer im u krajicku mozga stoji da ono, sto im je od srca odpalo (mozda) nikad nece otici a toliku zelju ima! Svjesno krijem od njega slike planina. Znam da bi se odusevio i mahao svojim rucicama, pogotovo sad kad je osjetio djelic Bjelasnice gdje je/smo bilo poprilicno ograniceni kao uostalom vecina ostalih. Krijem jer, strah me pitanja 'kad ce mo ici mama?'

Ja Rabb, olaksaj, jer samo Ti tesko mozes uciniti lahkim, amin.

 

Esselamu alejkum

26.02.2015.

Vratija se Šime :)

Esselamu alejkum

Moram priznati da je informacija da se blogger.ba gasi i meni tesko pala :( zbog toga i nije bilo postova u zadnje vrijeme. U medjuvremenu, postovi od samog pocetka HD su lagano prebacivani na novu platformu i nastavice ali HD na blogger.ba nastavlja tamo gdje je stao ;)
Udomacili smo se :)

 

Od zadnjeg pisanja, hmmm  pa i nije se pretjerano nesto desavalo. U januaru smo (greskom) ponovo posjetili endokrinologa, izgubili dan bezze al hajd. Dr. K je prosle godine greskom napisao kontrola za godinu dana a fino je dogovoreno da nastavljamo sa pedijatrom i javimo se samo ako se za to ukaze potreba. Elem, bezze smo zapucali tako daleko, izvadili krv i onda cekali zakazanu kontrolu kod dr. TB Koji je vec 3 god nas pedijatar. Nekad daaaaavno sam pisala da je TB jedan od prvih ljekara koji je pregledao naseg djecaka, uradio mali film koji od tad sluzi za edukaciju novih narastaja. Tad, prije nesto malo vise od 11 god TB i nije bas bio pretjerano optimistican. Ustvari, rekao je jako malo ali za nas je to ipak bio vjetar u ledja! Prvi koji nam je rekao da ce Esid moci sjediti :) Elem nejse...
 Termin kod TB su nam tri puta mjenjali  al ovaj treci je ipak ostao i zadnji. Jucer smo ja i moj medenjak, mamin pasha, stigli u V tacno na vrijeme :)
Dr TB nije bio jedini u ordinaciji, ovaj put sa njim je bio i drugi dr ni manje ni vise nego iz Egipta :)
Esid je veliki djecak :) masaAllah, vec sam u predhodnim postovima spominjala kako dr B sa njim razgovara k'o sa velikim :) tako je i TB. Ovaj put Esid je sasvim ispravno izredao sve lijekove i doze istih koje koristi. Kao veliki djecak razgovarao je sa TB :) a na licu dr moglo vidjeti jedino, odusevljenje i zadovoljstvo na Esidovom napretku, elhamdulillah. Za svaki slucaj, pitam ga ja (TB) sjecas li se Esida k'o bebe? Nasmija se i veli, kako da ne, ali ovo nisam ocekivao onda.
 Od svega mu je najzanimljivije bilo koliko Esid ima osjecaja u noznim prsticima. Nekoliko puta se vracao i testirao ga te ovo te ono :)
Nalazi koje smo radili polovinom januara su zadovoljavajuci. Jedan hormon, onaj isti koji je i prije tri godine bio povisen, i sad je ali kao sam, ne stvara nikakve problema i sam TB kaze da ga ne zabrinjava. Ostali su sasvim uredni hvala Allahu.
Ponovnu kontrolu nam je odredio za 9 mj, iskreno ne znam zbog cega prije al ne smeta nam :)

Do maja mjeseca imamo zatisje a onda... onda nas ceka serija kontrola prije godisnjeg odmora :)

Da ne zaboravimo prijaviti :) Ove zime smo po prvi puta stvarno bili na zimskom odmoru :) gdje, pogodite sami

Ostavljamo vas Allahu u amanet, neka vas On cuva svakog zemana i podari svaki hajr i bereket, amin

31.12.2014.

Rastemo, rastemo :)

Selam alejkum

 

Prije par veceri napisem al' ono bas napisem, podugacak post i ne znam kako, ode sve u nepovrat :( Fakat mi se nije dalo ponovo pisati :/

Moj djecak je masaAllah, elhamdulillah. Koja je to pametnica masaAllah ne mogu ni opisati :) Svoju rodjenu majku zna ostaviti bez rijeci :D Pitanja su vise postala skakljiva al povjerenje jos vece ;)
Nije sala mala, moj momak/momci imaju 11 godina :)

 

Zadnjih par mjeseci nam je bilo bas turbulentno :/ Zdravstveno je elhmadulillah bilo sve poprilicno dobro ali  birokratija zna nekad biti bas iscrpljujuca :/
Skoro dva mjeseca ja sizila oko odobrenja a Esid zbog skina koje su mu nakon operacije jos vise otjesnjale :/ Elem, potrajalo al smo izgurali :)
Stigle su nove skine, u dzins fazonu :) kaze Esid, kad mi spadnu hlace sa korzeta,  nece se ni vidjeti da su spale :D

22.12 je bio zadnji termin za 2014 god. Imali smo kontrolni pregled kod dr. B. Najprije smo otisli na rendgen kako bi snimili onu slatku sapicu, mekanu k'o pamuk :)
I onda je uslijedilo prvo iznenadjenje :) sestrica ga je upitala dali sam zna reci svoj maticni broj na sto ga on onako k'o iz rukava rece :) Bio je to prvi put da kaze cijeli. Znala sam da zna prvih 6 al resto... :)
Moj sin raste :) elhmadulillah!
Poslije smo se uputili kod dr. B i onda je mama "porasla" jos koji cm :D Od samog ulaska i pozdravljanja, B je poceo razgovarati i pitati direktno Esida, sva ona pitanja koja je do prije koji dan pitao mene. Moj sin raste, elhmadulillah.  Da mi je neko rekao da Esid zna razgovarati tako ozbiljno, da mu je vokabular da i odrasli moze da mu pozavidi, ja bi se samo nasmijala i rekla da je to nemoguce. Znam ja da on moze pricati do besvjesti i da sa njim mogu pricati o masi stvari ali je skroz drugacije gledati ga kako razgovara sa nekim drugim i to tako ozbiljno.
Od kako se operisao pa sedmicu dana poslije skidanja gipsa, bio je imobilan pa se sve odrazilo i na kilazu :(  Dr. B je i to primjetio pa je sa Esidom ozbiljno razgovarao o ishrani i vjezbanju. Nije to da Esid jede nezdravo niti prekomjereno ali uzimajuci u obzir koliko se kretao zadnji period, i to je bilo previse. Nije to ni pretjerano mnogo kilograma ali na tom malom tjelu, svaki gram se primjeti :/
 Iskreno, mislila sam da Esid ne prima k znanju sve ono sto je dr B govorio ali sam se poprilicno iznenadila zadnjih dana kako se ponasao :) Naravno, bio je tu i po koji 'izlet' al sve u svemu dobar je! Ponovna kontrola kod B je za 4 mj insaAllah a za rezultat operacije je sasvim zadovoljan, elhamdulillah.

Iskoristit cu priliku da se osvrnem na proteklih 12 mjeseci u 2014-oj godini. Kad sumiram svih ovih 11 godina od kako su nas zivot obogatila ova dva mladica, 2014-ta je bila, vjerujem najmirnija godina u svih ovih 11 godina.  Jedina godina u kojoj nismo imali ni jednu jedinu upalu urinarnih puteva! MasaAllah, elhmadulillah! To je istovremeno i najpozitivnije u 2014-oj godini uz mnogo mnogo drugog pozitivnog sto nam se desilo. Negativnih stvari tj. onog loseg hvala Allahu i nema nesto posebno da izdvojimo. Osim tog jednog virusa koji ga je smarao 10 dana tokom ljetnog odmora, al to je mrvica, ma nista u odnosu na predhodne godine.

Nebi bilo fer da ovaj post zavrsim a da ni rijec ne napisam o druga dva zlata pored Esida :)
Naid i Cuva su dvoje djece o kojoj se moze napisati cijeli roman. O njihovoj ljepoti, pozrtvovanosti, nesebicnosti! Njihovoj ljubavi i paznji koju bezuslovno daju i svom bratu a i nama! Oni su moj/nas ponos! Hvala Uzvisenom Koji nas pocastio njima! 

Vas ostavljamo Uzvisenom u amanet, neka vas on cuva i zastiti iskusenja koja ne mozete podnijeti, amin, amin

09.12.2014.

09/12. 2014 11 godina!

Kad  bi se moglo prespavati...

Momci su jedva zaspali, jako su uzbudjeni :) ipak, ujutro ce se probuditi insaAllah i nece vise imati 10 godina ;)

Mama k'o i svih predhodnih godina, nocima nema sna, prezivljava svaki dan kao i 2003-e 

Heh :) sad tipkam na blogger.ba  a prije 11 godina u 02 h ujutro nisam znala da uopste postojim :/

Jah, dunija dunija...

Ljubavi moje, da vas Uzviseni cuva i podari svaki hajr i bereket, amin

27.10.2014.

Dva mjeseca i koji dan vise...

Esselamu alejkum

 

Dva mjeseca iscrpljivanja do zadnjeg atoma! Ne trazim ni razumjevanje niti sazaljenje (Boze sacuvaj) samo zbog sebe, sebi hocu da kazem, izgurala si!
 Boli, slama do srzi! Boli neopisivo i niko nek ni ne proba reci razumijem. jer razumije samo onaj ko je prosao isto! Ne ocekujem ni od koga da razumije ;)
Boli, ali to nema veze sa prihvatanjem  kadera ili ne! Svaki uzdisaj i izdisaj kader! Svaki treptaj bez zahmeta je kader al nam je zdravim pravim nekad tesko ujutro podici ocne kapke, zar ne? Nije u pitanju vjerovanje, nije, jer da jeste, nebi se moglo nikako prihvatiti ni zivot nit iskusenje.
Ono nesto sto se ima u nutrini, sto zari i pali svaki put kad uzdahnes, kad pomislis na ono od srca odpalo... Ima tu mnogo toga sto se opisati ne moze! Fizicki insan moze podnijeti jako jako puno. Podnosi iz dana u dan, nerealno bi bilo da nema promjena jer svaka bol ostavi svoju ranu!



Esid je masaAllah dobro. Razmisljala sam i odlucila, ovo u slikama je jedan dio onog sto smo prosli. Jedan mali mali malecki djelic!

 

 

Sjeti se, jak si/jaka si! Srce ti je planina!

 

p.s. u 24 h se moze objaviti max 10 slika, mi imamo puno vise pa cemo sutra objaviti resto.

pocetak! da znamo kakva je bila na pocetku :) e onda... i tako do prilicno brzog oporavka a onda, 7 sedmica poslije.. sta li nas ocekuje? ocekuje nas ovo! mama se prepala jer puno losije izgleda uzivo nego na slikama, zato nije ni smjela podici nogicu kako bi se vidjela sipka  koja je virila nekih 5-8 mm iz pete onda smo dosli kuci sa zavojima koje mama nije slikala :/ tri dana kasnije, skinuli smo i njih i dobili ovo :) i ovo i onda je krenulo :( i vise i vise, moja dosadna neumorna mama :D i nakon 2 sata izgledalo je ovako :) i ovako :) par dana kasnije, skinuli smo i plastere i odozgo :) i to je bilo to :) krajnji rezultat!
09.10.2014.

Kad se tlo trese pod nogama!

Selam alejkum

 

Bas tako, osjetis da se sve trese pod tobom, da gubis ravnotezu, dah, pogled se gubi u magli suza... Danas je osjecaj bio bas takav!

Kko je dogovoreno javili smo se u 9:00 na odjeljenje, ustvari Esid se sam liftom popeo na odjeljenje dok sam ja otisla traziti parking :D  Ponos mamin, sam se prijavio i kad sam ja stigla, sestrica je vec s njim razgovarala i pricala kako i sta. Elem, na tom odjeljenju "dnevne hirurgije" je ko na autobusnoj stanici, samo se smjenjuju, jedni odlaze drugi dolaze, saltaju ih more samo tako :) Prije nas ih je vec bilo gotovih a i spremnih za  zahvat. Sjeli smo u cekaonicu i jeeep eto klovna :) da da pravi pravcati klovn :D ehhhh koji je tek tad dernek poceo :) zacinila je i medicinska a o tome svemu na kraju ;) k'o slag na tortu :)
 Cekali smo bome vise od sat vremena :/ u tom periodu dr. P je dosao da nas pozdravi i jos jednom provjeri da li je Esid pri istom, lokalna pa ako ne bude islo, spavanje. Ostao je pri svome :) ali... 10:20 na vratima cekaonice se pojavila medicinska i povela nas u operacionu, pravu malu operacionu salu, vala nista veca od Esidove sobe ali ipak tip top opremljenu. Sam se fino popeo na sto :) Klovn ga je uredno pratio svo vrijeme (definitivno ocaran tim malom filozofom :) ) a on nebi bio on, kad nebi zucnuo :D veli klovnu, ispod kape (one zelene operacione) ti mora biti sva kosa :D
Dr P bas kao odraslom insanu mu je objasnjavao sve detaljno i pokazivao mu na kojem principu radi masinica za rezanje gipsa i kud ce sta te tako i prenuo u oslobadjanje :)
Ubrzo s ukazala ona tanka nozica i stopalo ne bas lijepog izgleda. Esid se malo i prepao :/ kaze, uuuuuuu pa to je ko Frankejstajn noga :(  i vec je bio u dilemi, vidjevsi kako sve izgleda i kako stoje sipke, predomislio se i vec nakon 2 min rekao da ce ipak prespavati vadjenje.

uhhhhhhhhhhhh u insanu se okrece sve a maska na licu mora da stoji, zbog njeg, jer ne smije se prepasti vise nego sto vec jeste :( Ujutro u 7 je dobio plastere za sacice kako bi mu se bezbolno ubacio drop  koji je u ovom slucaju bio potreban kako bi dobio narkozu venski. Jako spretno i brzo dr P je nasao venu i vec par trenutaka kasnije poceo je brojati, cilj je bio do 20 ali na 17 vec je uzdahnuo, prvo zatvorio oci a onda ponovo otvorio, jos jednom prozborio aaaaa i okrenuo okicama :'( i to je bilo to :( spavao je. Ubjedjena sam da su to najgori moguci trenutci koji jedan roditelj moze dozivjeti prilikom jedne intervencije. Vec je bilo dogovoreno, mogu biti tu ako je lokana a ako ga uspavaju, moram izaci vani i bez pitanja, medicinska te fino uzme za ruku i izvede vani dok se tebi desava bas ono sa pocetka ovog posta, gubis tlo pod nogama... gubis se i zalis sto ti nisi na njegovom mjestu da ga postedis svega :'( ehhhhhhh

Od mog izlaska iz sale pa do ponovnog dolaska medicinske po mene da me odvede na mini intenzivnu, nije vala proslo vise od 20-25 min. Al znate koliko to dugo izgleda, kao sati da su prolazili :/  Moj ljepotan je usnio lezao na svom krevetu, pored njega pusten kiseonik i vec se pomalo poceo buditi. Zanimljivo je kako je lagano i lahko dosao svijesti :) elhamdulillah. Iz minute u minutu sve bolje i bolje i vec je nakon par minuta (duuuugih minuta) u jednoj ruci imao sladoled a u drugoj zemicku sa "listicem" cokolade. Sladoled sto voli a hljeb jer je bio jako gladan :)  (kako i nebi bio kad je zadnji put vecerao sinoc u 18:30 i nista osim lijekova vise nije uzimao) naslo se i cokoladno mlijeko i sok i sve se uredno pojelo i popilo :) ehhh klovn je naravno bio i kad se budio i hranio i kad je vec doooobro bio frisak, pali su i vicevi :D ne zna se koje gori Esid ili Trudis :D Nasmijavali su sve oko sebe :)
Medicinska je jos davala dodatne instrukcije i bingo, sve je bilo gotovo i mi smo bili spremni krenuti :)  Nikad brze!  Naravno, bilo je nemoguce zaobici Bazar, Esid nije izlazio pa tako nismo ni mogli jesti nego samo uzeti i ponijeti :) a mama vala nije ni imala zelje hodati, raspolozena bas tako ko da ju je centrifuga sredila :/  oko 16:00 smo vec bili kuci elhadulillah! Sljedeca dva dana mirovanja, onda skidamo zavoje i moze se kupati sa obje noge na raspolaganju :)


Elem za kraj, ostavljam zahladu :)
Dok smo sjedili u cekaonici, preko puta nas za stolom je sjedila medicinska, popunjavala zadnje informacije u hrpi papira a pored nje klovn Trudis (inace medicinska sestra koja se dodatno obucavala bas za oraspoloziti djecu koja dolaze u bolnice)
Osim sto je ispreskakao i opcinio Trudis svojim nestaslucima i sharmom, Esid je nasmijavao i ostale koji su cekali svoj red. Kaze medicinska. E, hoces li sam skinuti plaster sa ruku ili ce mama? Veli Esid, mama ce ona to bolje :) A klovn mu daje kesu za psovanje :D kaze mu, posto ce te boliti kad mama bude odljepljivala ti slobodno smijes psovati u ovu kesu, nece se nista cuti i kad zavrsi, vidis ovaj rajfleslus na dnu, ja cu psovku pustiti da izadje i gotovooo :) Kesa je od obicnog platna ko pola one kese za zamrzivac i ima na dnu prisiven rajfleslus ko eto lafo da itvore da izadje :D
Plasteli nisu oni klasicni sto se jako zalijepe nego jako jednostavni i ne osjete se kako treba. Ja povucem sa desne sake i u sekundi ga vise nema. i ono sad svi razocaravajuce eeeeee pa nista se nisi bunio, nisi, ne psovao ono klasicno nase jer ovi toga nemaju nego nesto ko "do dzavola" ili u tom smislu, to im je najgora psovka. Inace se niposto ne smije ruzno govoriti ali eto ko to nesto bolim, nesto se desava, dozvoljeno je :)
Sa lijevom ja ko lafo hajd da se pripremimo i ja brojim, jeeeedan, dvaaaaaa :D i prije nogo sam izgovorila 3 (u cekaonici je tajac, nas 7 sjedi) Esid ko iz topa u kesu poprilicno glasno veli KEEECHAP :DDDDDD zao mi sto nisam snimila :) prolomio se smijeh cijelim odjeljenjem, toliko su se smijale i Trudis i medicinska da se ne moze opisati :) Esid je pravi mali zafrkant :) moj cijeli svijet! 

Prepricavam ja babiju, Naid i Cuva se smiju odakle mu na um pade kecap :D babo isto a Esid sasvim ozbiljan :D kaze, eeeee necu ja da svasta govorim a meleci da zapisuju :))))))


Elhamdulillah ala kuli hal!



08.10.2014.

Dok je frisko II :)

Selam alejkum

Bice ono frisko jako jako dugo, bez obzira sto je skoro gotovo :(
Preopterecenost obavezama mi jednostavno nije dala vremena da insanski sjednem i napisem post. Sve je jos uvijek jako frisko :( mislim da ce potrajati puno duze nego sam mislila :/ Inace, ne zelim pamtiti ovakvom jacinom, treba to biti samo prisjecanje jednog teskog perioda i nista vise od toga. Jel to izvodivo? Reci cu vam za koji mjesec, godinu :)

 

Kao i svaki put taj izlazak iz operacione je izuzetno bolan. Izlazis i ne znas hoces li ponovo vidjeti svoj evlad. U biti ne znas ni kad ga ostavis u skoli, al' opet je ovo nekako drugacije. Spustila sam se do odjeljenja, slomljena do zadnjeg atoma. A svi su roditelji takvi kad ostave svoje cedo :'(
Napisah u prvom dijelu o FB i tim grupama i toj jednoj posebnoj. Mame se jako dobro razumiju, one sa blizancima, posebno! Al' znate, kad u moru svijeta, nadjete grupicu za koju vjerujete da vas razumije, 'naletite' na zenu koja samo po nazivu klinike, koji su sasvim identicni samo u razlicitim drzavama, i Lila pise, "gdje si, dolazim odmah" a nikad me nije ni vidjela ni cula niti zna odakle sam, niti smo i jednu jedinu poruku razmijenile! Ostanete zateceni, vec mokre obraze oblije novi val suza i vi grcate u njima. Kroz glavu vam prolazi bujica misli, pomislite na mnoga lica koja se iz ovog ili onog razloga gube bas onda kad ih vi trebate. Bas onda kad trebate samo toplu ruku da vas zagrli, cak ni to, dovoljno je da vam kaze, tu sam!  Razmisljate o sebi u takvim situacijama. i srce se bas stegne kad u misli ti dodje hadis:


Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu "˜alejhi ve selleme: "Svemogući i Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći: "˜O sine Ademov, razbolio sam se, pa me nisi obišao!''Gospodaru, kako ću Te obići, ta Ti si Gospodar svjetova?!', reći će on, a Allah će mu odgovoriti: 'Zar nisi znao da se Moj rob, taj i taj, razbolio pa ga nisi obišao? Zar nisi znao da bi Me, da si ga obišao, kod njega našao?
(Muslim)

Insan k'o insan, dunjaluk ga ponese :( zanese, al ostane zal, javi se kad tad! I iz ovog puta sam naucila mnogo, jako mnogo. Izvukla dosta pouke, vidjela sto prije nisam...


Operacija nije trajal dugo. Iz operacione su javili da je sve gotovo i da me obavjeste da ga prebacuju na intenzivnu da ga mogu posjetiti :) Koja je to brzina :) ihhh ne moze vam se objasniti. Dovoljno je da napisem da sam prije njega bila pred vratima intenzivne :) usli smo zajedno :)
Jos uvijek dremovan ali ipak s dovoljno snage nasmijao mi se, nesto progundjao i borio se da ostane, nije zeli da spava a san ga je obarao. To je ustvari bila i najveca borba, smiriti ga i nagovoriti da zatvori oci i odmara :)
Dr. B je jako brzo nakon op dosao da ga vidi na intenzivnoj :) pregledao prstice i pricao o samoj operaciji, onog trenutka kad je rekao da sa velikim prstom nije radio nista i da ce odluciti sta s njim nakon ove op... promjenila sam temu :)  jednostavno, previse je razmisljati o sljedecoj op :/  Ono na sto nas je zaboravio podsjetiti ili obavjestiti je to da ce noga jako krvariti :(  vec 15 min poslije sestrica je zvala ponovo dr. B i obavjestila ga da noga (kroz gips, na peti) jako, jako krvari. Vraca se i veli, sve je OK tako treba :O :O mislim... 

Pola sata kasnije spremni smo za odlazak na odjeljenje i tek tamo cirkus pocinje :D :D :D  kako to dijete zna zafrkavati, pa to je za nepovjerovati :) Izmedju te brige oko krvarenja nekoliko epizoda sa Esidom je fakat izazvalo erupcije smijeha kako mene tako i sestrica. Koja je to banda eeeeee :))))
Taj cetvrtak poslije podne je prosao onako bas neocekivano zadovoljavajuce (ako izuzmem to krvarenje). Negdje oko 21:30 taman oprao zubice ( to je prica za sebe kako se zubi peru u krevetu) i dosla sestrica da mu da tablete protiv bolova. Kaze ona, doci cu u 22:10 da vidim djeluje li ako ne bude onda cemo dati morfin u venu. Kaze on njoj, a sta je sa jelom za noc? Ona ga gleda blijedo i govori pa vidis koja su doba, gdje ces sad jesti? a Esid njoj aaaaa, pa za dobrojutro je dorucak, rucak za dan, vecera za vece, a sta je za noc??? Kapitulirala sestrica i izigravajuci konobaricu pitala sta zeli jesti :) tako su dosli keksici i Nutela :)
Kako je dogovoreno, sestrica je ponovo dosla u 22:10 i kad ga pitala kako je, kaze on, boli me, nije neka velika razlika samo malo manje nego prije. Elem, nista, u noc se ne smije sa bolovima :/ Donese ona taaaaanku spricu, ma nije je jos ni izvadila, veli Esid, e vise me nista ne boli :) ona ga gleda onako zbunjeno :) a on banda jedna, vidjevsi da je ona zbunjena, zabaci glavu na jastuk k'o lafo onesvjestio se. Meni fakat zao medicinske i dok sam ja govorila, dobar glumac, on dize glavu i smije se namigujuci sestrici govori "jesal li te pres'o" :D  e za lopovluke morao je istrpiti turu skakiljanja :D Noc je prosla sasvim zadovoljavajuce, bez bolova ali mama ni tu noc nije oka sklopila :( rezultat je bio da su i podocnjaci dobili podocnjake :/ al sve se to prezivi samo kad je on dobro. Krvarenje je nastavilo i sljedece jutro ali sve manje i manje. Razlog krvarenja su ustvari sipke koje su 'usadjene' u nozicu kako bi drzale pod ispravnim uglom stopalo kako bi kosti srasle sto pravilnije.

Elem, petak oko 16 h stigao je i dr. B ponovo da ga vidi i onda nam dao zeleno svjetlo da mozemo kuci :) Sreca pa se u autu moze sve ekstra namjestiti kako bi stopalo bilo iznad nivoa kuka pa zbog toga nismo imali potrebu za extra transportom nego smo mogli sami laganini put kuce. Uz xy odmora, stigo smo kuci i zadnjih 48 dana smo tu :)

Ponedeljak 6.10. je prica za sebe :( termin smo imali za kontrolu i skidanje gipsa te vadjenje sipki , medjutim, dr. M koji nas je docekao na kontroli, blijedo nas gledao nakon sto nas je upitao jesmo li skinuli gips i na nase jos bljedje gledanje kad smo pogubljeni odgovarali da nismo jer valjda treba prvo da pregledaju rendgenske snimke. Tek tad saznajemo da se sipke moraju vaditi pod potpunom anesteziom :O sa xy upitnika iznad glave krenem sa njegovom uputniom na "dnevno hirusko odjeljenje" da zakazemo vrijeme za to famozno vadjenje sipki :(
Esid vec place, ne zeli narkozu, ne zeli masku sa ruznim okusom narkoze. Sestrica na odjeljenju poziva anesteziologa, covjek stvarno fin i Esidu se ono bas jaranski obraca. Ja se okrenula i samo slusam o cemu pricaju i ovaj mali zvrk objasnjava kako ne voli potpunu narkozu i da zeli lokalnu anesteziju a opet ovaj njemu objasnjava zasto je bolje sa potpunom nego lokanom i na kraju dogovorise da u operacionu ulaze sa lokalnom u planu a ako ne bude islo, idu potpunu u venu!
 Na srecu, termin smo dobili jako brzo, sutra u 9:00 treba da smo na odjeljenju bez jela i pica u slucaju da idemo u potpunu anesteziju! Hairli nam bilo, amin!

Da ne zaboravim, Kurban Bajram nismo stigli ljudski cestitati :( ali, nikad nije kasno uputiti dovu, da vam/nam Allah milostivi primi nase zrtve, uslisa dove, hadzijama primi njihov hadzdz a one koji zude za Mekkom i Medinom, uskoro pozove u zijaret Sebi, amin, amin.

Sjetite nas se dovom sutra, svaka nam je potrebna :'(

 

26.08.2014.

Dok je friško :) I dio

Selam alejkum

Evo nas ponovo nazad, elhamdulillah. Da imam snage pisati, iskreno, nemam previse :/ jos uvijek 'dolazim sebi'! Razmisljam zadnjih dana da je razlogom ovakvog teskog podnosenja svega i to sto vise nisam mlada. Cini mi se dok je insan mladji lakse podnosi sve ili mozda samo umisljam i trazim izgovor tolikoj (normalnoj) kolicini bola i suosjecanja sa mojim djecakom. Ipak, pod srcem je lezalo, ono i kuca za njeg, za njih.

Sve sto te je zadesilo, nije te moglo zaobici! Sve sto te je obislo, nije te moglo zadesiti! Sve se desava s razlogom! E sad, to sto smo mi nestrpljivi i radoznali, da sve odma saznamo, sto, zasto, je sasvim druga prica!

U srijedu smo se kasno poslijepodne javili u klinicki hotel i onda se k'o dva jarana bacili u turski restoran, insanski vecerali (nervoza se super smiruje turskim specijalitetima!) malo prosetali i vec u 21:30 bili super umorni, spremni za kupanje i krevet. Moj medenjak je odlican za suradnju pa je zaspao odmah nakon kupanja. Mama je kao i noc prije probavala cijelu noc da se slaze i da zaspi k'o sav normalan svijet ali joj i nije poslo za rukom. Ujutro u 07:15 smo vec bili na odjeljenju, gdje smo dobili sve informacije i obukli bolnicku pidjamu koja je usput pravo cool, niko nebi rekao da je pidjama ( ovi stvarno paze da je djeci sto prijatnije u bolnici pa cak i na odjecu). Medicinska, koja je to jutro bila zaduzena za nas, obavjesti nas da je Esid drugi po rasporedu i da je planirano za 11:30.
To cekanje od par sati je, cini mi se, gore od dana prije. Nikako da prodje :(  Ali, postoji onaj FB gdje se svasta moze naci i procitati, upoznati dosta insana. Naravno, ima i svojih velikih mahana ali... Osim insana koje poznajem ili ti oni frendovi, postoje i kojekakve grupe od kojih sam ja fakat operisana :/ ali ima jedna, "za mame blizanaca i trojki" Od onog trenutka kad sam napisala da smo tu gdje jesmo, cekamo to sto cekamo, nemilice su stizale poruke podrske, pretople rijeci koje moze razumjeti samo onaj kome zaista trebaju. U jednom trenutku sam i zaplakala, sjetila se neceg ali o tome kasnije!

Vec je bilo 11:45 pa ovaj mali zvrk je vec upitno gledao medicinsku i konstatovao da dr kasni :D U tom se pojavio dr. M koji je asistirao, pozdravio nas i na onoj tankoj nozici nacrtao jedan smajli, valjda procedura da se obiljezi dio Koji ce se raditi. Ubrzo je stiglo i zeleno svjetlo iz operacione i vec nakon par min smo bili u predoperacionoj sali. I kako to po proceduri ide, predstavljali su se jedno po jedno, sestrice, dr anesteziolog, ponovo pitali sve oko narkoze i onda anesteziologinja pita Esida, imas li ti pitanja :) na sto on pocinje mahati svojim rukicama, mislim, gdje ces to pitati, on uvijek ima pitanja :) Pita je, a sta ako se ja probudim u toku operacije, ja kad imam nocne more, znam se probuditi, sta onda? Dr mu objasni da narkoza nije isto sto i obicni san i kako treba da razmislja o necemu lijepom pa ce to i sanjati :) na sto on odlucno rece da ce razmisljati o veeeeelikom kolacu od cokolade :D Tako i udjosmo u operacionu gdje ga je cekao pripremljen sto sa toplim vazdusnim dusekom. Dok ovo pisem, ponovo ista bol i grc u meni, borba sa suzama da ne krenu kako se on nebi prepao. Glumim da je sve ok da sam mirna, gledam ga dok mu stavljaju masku i pratim mu usnice dok izgovara sehadet! Prvi put sam izgovara pred duboki san u koji ce uskoro utonuti. BOLI, neopisivo boli! Onog trenutka kad zatvara oci, bujica suza tece, vise nema potrebe da krijem... Izlazim iz operacione u neopisivom stanju...

20.08.2014.

Da se ne lazemo!

Selam alejkum

Nemam ni volje ni snage za xy stvari pa tako ni za blog :(  Na pocetku godine, snaga i volja  su bile veliko brdasce a onda dobismo termin za op i ono poce polako da se topi. Kako je vrijeme prolazilo i termin se blizio ono se sve brze gubilo i gubilo :( sad ga nema bas nigdje :'(

 

Da ne ostane nezabiljezeno.

Sredinom maja smo imali urodinamiku koja se pokazala jako dobrom, 240 ml i nije se pojavio pritisak ali je zaustavljeno na tome jer je prokukao kako mora piskiti :) sve u svemu, elhamdulillah zadovoljni smo, kontrola ponovo za godinu dana a po potrebi prije.

23. juna predoperativni pregled, nije nas docekao dr. B nego drugi ljekar koji ce asistirati tokom operacije ovom prvom. Moj sin je vec veliki djecak, elhamdulillah, razgovarao je prvo sa medicinskom i odgovarao na njena pitanja pa je onda dosao dr i poceo ga propitivati, ja fakat nisam imala potrebe progovoriti osim par informacija :) Prije razgledanja odjeljenja, razgovor sa anesteziologinjom, jedna starija dr koja k'o po dogovoru sa prijasnjim kolegom odmah krenula sa pitanjima njemu a jok meni :) To je stvarno zanimljivo jer do sad nisam imala priliku biti ala desno smetalo a bas sam se tako osjcala :) Sve je uredno odgovarao i cak sam se iznenadila da se sjeca prijasnjih op i nacina na koji je dobijao narkozu :) Sa razgledanjem odjeljenja i dodatnim dogovaranjem sa medicinskom sestrom oko naseg dolaska na op, zavrsili smo sa svim bolnickim posjetama prije ljetnog odmora.

 

25.6 dan prije nego smo zvanicno na odmoru, stigle su tri koverte iz skole :) rezultati nacionalnog testa (posto kod nas nema zakljucnih ocjena iz pojedinacnih predmeta samo mat i jezik) ili ti "kako smo napredovali u odnosu na pocetak godine"! I masaAllah, elhamdulillah, moglo se samo slaviti i castiti jer su rezultati bas onakvi kakve bi svaki roditelj pozelio svom djetetu! To je i znacilo da godisni odmor moze da pocne sto i jest sljedeci dan letom ka domovini ;)

 

GO ce biti pamcen po lijepom Ramazanu, atmosferi koja se samo u Sarajevu moze naci takvom kakva je. Mislim da sam nekad namjerno ja odlazila po somune pred iftar jer ona uzurbanost i nekako drugaciji zrak pred iftar su neopisivi, samo ih se mora dozivjeti.
Zadnjih desetak dana Ramazana su bila baaaaas turbulentna :( Esid i Cuva su pokupili nekakav virus k'o i mnogo mnogo druge djece i debelo se namucili :(
Esid je sedmicu dana imao temp i povracao, srecom samo 4-5 X u to 7 dana. Ali ga je temperatura smorila nacisto :( 3X smo bili kod dr :'(  pili sta sve ne za tu sedmicu dana, cini mi se nismo toliko popili za sve godine do sad zajedno :( Dok nije izvoljilo svoje, nije ni prestalo :/
Cuva je jos gore prosla :( nju je proliv lomio 9 dana :'( i ona je tri puta posjetila ljekara i dooooobro se napatila sa bajama :'(
Elem, prosao je i godisnji i raspust, doslo vrijeme za novu skolsku godinu, nove obaveze, nove dileme, brige... Dva djecaka cetvrti i jedna cura treci razred :) vec drugu sedmicu furamo i navikavamo se na novi tempo :)


Jaaaah :( kad neko sjedi i tipka u 4 sata ujutro ili je u brigama ili je blesav :(  ja ako ne napisem sad, necu stici ni napisati jer za 12 sati nas dvoje cemo vec biti na putu ka AKH ili AS kako smo ga i prije zvali. Veceras se javljamo u pacijent hotel, ujutro u 7:30 smo na odjeljenju E1 i onda... Ya Rabb olaksaj a ne otezaj zavrsi sa dobrim, amin. Ne da mi se stislo u grlu nego mi cijelo tijelo pocinje usporenije raditi, cak i prsti jedva tipkaju :'( a ne smijes pokazati, da ge nebi bilo strah :( sve oko njega je strah, samo njega ne :'( Kaze da se ne boji operacije i da jedva ceka :( veliki sam djecak imam 10 godina, veli prije neki dan.
U glavi mi je cisti haos :'( na hiljade briga, pitanja, a odgovora... nigdje :( sama sebe bodrim, bice dobro, izgurace te, morate a...

Vas ostavljam Allahu u amanet, neka vas On cuva i sacuva iskusenja koja srce lome, amin amin

06.05.2014.

Mama, zasto ja?

Esselamu alejkum dragi nasi

Nadam se da ste nam dobro i zdravo bez obzira na kise koje kupaju Bosnu vec sedmicama, isto tako oni koji nisu u Bosni pa uzivaju u suncu :)

A mi, ma mi se ne damo :) dobro smo elhamdulillah, slusamo se, zdravi smo elhamdulillah, samo su nam dani opasno turbulentni, puni obaveza da nekad ne znam kud udaram :/

Zadnju sedmicu dana uporno se tjeram napisati post. Ustvari, i prije sam se tjerala al fakat od obaveza ne stizem :( imala bi toliko toga napisati, cini mi se svaki dan je prica za sebe, jedna za Esida, jedna za ovo dvoje.

Prije nego li napisem razgovor prosle sedmice izmedju Esida i mene, moram napisati da uloga posebnog roditelja je (vec poznato) kud i kamo zahtjevnija od vecine uloga roditelja koje srecemo svakodnevno. Posebni roditelj mora, pored sabura, snage, upornosti, biti i ucenik, (uciti o potrebama svoga djeteta nebitno zatrebalo ili ne) biti klovn, fizioteraput, ergoteprapeut, psiholog. Mora biti jednostavno svestran i nadasve biti spreman u svakom trenutku odgovoriti na pitanja djeteta i razrijesiti enigme koje su cesto prisutne :/

 

Kao i ostale posebne mame i ja sam bas takva, sve ovo gore navedeno je i meni 'u krvi' i sve sam u paketu :) a nije mi nimalo tesko :)

Davno sam napisala da smo se nekad daaaavno prebacili na visoko spiranje crijeva i da nam funkcionise (vecinu vremena) besprijekorno i da vise nemamo nezeljenih ispada. Bezbolno je, ne moramo u wc svaki dan nego svako drugi, eventualno treci zavisno od vise faktora, da ne preciziramo ;)

Jedina mana visokog spiranja je dugo provodjenje na wc :/  od 45 min do sata vremena :( Medjutim, mi to vrijeme relativno dobro iskoristimo. Radimo zadacu, crtamo, pricamo (to nam je omiljeno :D mama i Esid, treci im ne treba :) )

Tako, proslog utorka, stavim ga na wc i pripremam kesu za vodu i ostale fazone i bas kad se najmanje nadas, on k'o grom iz vedra neba upita: "mama, jel tebi nesto gadljivo kod mene?!?!?!" Znate kakav noz presjece preko stomaka? Neopisiv! U tim trenutcima ostajes bez daha, preznojis se u sekundi, nemas vremena biti zbunjen, (ne smijes biti zbunjen) moras razmisljati brzinom svjetlosti, odgovarati kao da odgovor imas spreman na vrh jezika. Ovdje dolazi bitnost ucenja o djecijem hendikepu, biti psiholog, biti snazan da ne klones u trenutku u kojemu niposto ne smijes klonuti! Da bi mama dobila na vremenu :) najbolje je odmah po upitu, uputiti kontra pitanje :) Zasto mislis da moze biti gadljivo? Osim vremena dobije se vise informacija, poput prljavo je, ima neugodan miris itd itd. Saznas direktno sta to njega ili nju muci.

Ono sto je prednost u mom odnosu sa Esidom je to sto mi apsolutno vjeruje. Nemamo tabua, najbolji smo prijatelji, znamo se i svadjati ma sve sve :)

Nije nikakvo cudo da sjedimo i pricamo duuugo pa i u kupatilu, mada  je on vise sam ili sa ovo dvoje i  rjesava zadatke, crta... tako smo i u utorak pricali skoro sat vremena. Dosli smo do zakljucka da mami niti babi kod djeteta ama baaaas nista nije bljak niti bilo sta slicno. Zvuci jednostavno ali nije, djeci treba odgovor koji ce razumjeti i prihvatiti a to bas i nije tako lako bar ne u slucaju Esida.

Dva dana poslije, u cetvrtak, slicna prica :) iz cista mira, bez najave, onako dok radi zadacu pita: "Mama, zasto ja? Zasto ja da imam hendikep?" 

UHHHHH :( i hajmo sad sve iz pocetka samo iz drugog ugla :) objasniti mu odredbu Svevisnjeg onda nabrojati xy primjera, dati mu prostora da sam razmisli, zakljuci... Nisam mjerila vrijeme al je bome potrajalo :D Pricalo se i davalo primjera bruku :) ali, primjeri od hafiza sa mentalnom retardaciom preko Nicka Vujicica do Ruzvelta, su pljustali ko kisa :D

Argumenti, argumenti i argumenti! Da bi imao argumente mora insan definitivno da "guta" i sto mu treba i sto ne! Iqre! Uci! Nikad ne znate u kakvim situacijama ce te se naci, dobro je znati i ono za sto mislis da ti nikad nece zatrebati!

 

Jucer ujutro babo je upitan :/ "babo, dali bi ti volio drugog djecaka za sina umjesto mene?!?!" Iskoprcao se babo sa odgovorom i Esid je zadovoljan ali je zato babo jucer cijeli dan bio bolestan. Nije navikao na tako teska pitanja jer ga fakat nikad nije ni pitao :/

 

Nas djecak raste, mudriji je iz dana u dan. Voli citati, crtati, pisati! Skroman je bez obzira sto se nekad voli dokazivati :) U petak je dosao iz skole i odma zasjeo pisati zadacu, ovaj put su mogli i na kompu mada obicno pisu rukom (a njegov rukopis jednostavno odusevljava). Odma je poceo pisati sastav i razvukao se bome na tri lista A4 formata :D Mislim, zadaca je za cetvrtak :) jucer ju je uciteljica citala pred cijelim razredom :) Esid je htio presutiti kad smo ga pitali 'sta kaze Mia?' medjutim Naid nije dao :) veli, Mia je rekla da je Esid kralj za pisanje :) a ja, ja ubeharala :D

 

Za 14 dana imam urodinamiku u AS, imamo pred operativni sredinom juna, imamo jos neobaveznih a ipak bitnih termina ali sve nam to skracuje cekanje ljetnog raspusta i odmora kojemu se bas bas radujemo ;)

Vas ostavljamo Allahu u amanet, neka vas on cuva i podari lijepog zdravlja, amin!

28.03.2014.

Privilegija!

Esselamu alejkum wr wb

 

"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate."  (El-Bekare, 216)

Ma koliko sumanuto zvuci, zaista, posebno roditeljstvo je privilegija! Allah tebareke ve te'ala ne daje nista bez razloga i tek tako, nekom!

 

"Sve sto zadesi covjeka nije ga moglo zaobici ,a sve sto ga zaobidje nije ga moglo zadesiti"

 

Allah tebareke ve te'ala najbolje poznaje svoje robove, On nas je stvorio, daje iskusenja onoliko koliko mi mozemo ponijeti, niti manje niti vise! On zna da mozemo, zato nam i daje shodno nasim plecima.
Ono sto mi sami moramo da uradimo je vidjeti to, vidjeti da mozemo i da smo rodjeni jaki i da bezuslovno povjerujemo da smo odabrani jer mozemo!

 

Povod ovog pisanja je prisjecanje na prve dane a i mjesece po Esidovom rodjenju. O tome nisam pisala na pocetku bloga jer se u biti i ne moze rijecima opisati taj vrtlog osjecanja i bure koja se javi u do tad mirnom zivotu! Izgubi se insan u tom vrtlogu jer nisi spreman, posebno ako iskusenje dodje ko munja iz vedra neba kao sto je to bio slucaj kod nas. Cesto razmisljam, kako bi izlgledalo da sam bar malo znala sta me ceka? Znam, znam, glupo je sad o tome razmisljati, nema nikakve koristi. Medjutim, jednostavno se razmisljanju ne mozete oteti. Insan je samo insan, sa svim svojim manama i vrlinama.

 

Na greskama se covjek uci, kaze poslovica. Nazalost, vecina se uci na sopstvenim :( 

 

Sjecam se, onih prvih 2 sedmice dok smo boravili u AS, kad su se momci rodili, ja sam toliko istrazivala o Esidovom hendikepu (rijec hendikep me je toliko ljutila da sam bukvalno galamila na ljekare) ustvari, nisam ni znala sta trazim. Ljekari mi nisu znali reci sta mu je, pa tako sam imala xy stvari koje je trebalo uvezati u jednu cjelinu i dobiti "nesto" nalik Spina Bifidi (tek kasnije je zvanicno bilo Caudal regressions syndrome). Tek kasnije, puno kasnije sam uvidjela da je jako tezak slucaj, jer se dijagnoza nije mogla dati, cak ni na jednoj tako prestiznoj klinici kao sto je AS.

 

Tek sad, gledajuci nazad vidim kolika je zbunjenost u insanu, koliko je neracionalan, koliko je ispunjen strahom, brigom, cim sve ne. Treba da prodje godina i godina da se sve slegne i da insan pocne razmisljati trezvenije i racionalnije.

 

Ya Rabb, olaksaj a ne otezaj svojim robovima, amin!

17.03.2014.

Prihvatanje ili borba sa samim sobom?

Esselamu alejkum wr wb

 

Dugo vremena razmisljam napisati ovako jedan post. Zasto nisam prije, ne znam :)

Sam naslov posta govori mnogo. Naravno, radi se o roditeljstvu djeteta sa posebnim potrebama. Ocevi su nekako po strani, ustvari, nisu po strani ali ni ne pricaju, nemaju istu svakodnevicu kao majke djece sa odredjenim problemima. Nemojte me pogresno shvatiti, ne kazem da ih nema nikako ili da se ne brinu, samo su majke vise izlozene toj "borbi". Ocevi djecije nedostatke vrlo vjerovatno vide drugacijim ocima i moram biti iskrena, realnije. Ovo je svakako moje trenutno vidjenje a kad ih prostudiram, sigurno cu biti pametnija :)

Majka, majka k'o majka :'( brizna, ranjiva, osjecajna, popustljiva (prepopustljiva) pocesto iz silne ljubavi nerealna :/  Iz iskustva znam da majka prolazi kroz periode koji se rijecima ne mogu opisati. Prebire po mozgu milion i jedno pitanje, nekad sama sebe zapita "odakle mi sva ta pitanja".

Sjecam se prvih mjeseci i godina cak kakva sam ja bila. Ustvari, smjenjivali su se periodi. Nekad sam bila neopisivo preoptimisticna. Nekad sam bila na dnu od pesimizma pa sam imala hiljadu i djeno pitanje, zasto kako?

 

S godinama valjda insan uci i dolazi do trenutka kad sve izbalansira. Kad nauci zivjeti realno. Kad nauci gledati dunjaluk ocima bez tamnih ili ruzicastih naocala. Kad nauci gledati isti taj svijet od danas do sutra ili ti 'novi dan nova nafaka'! Nauci da prihvati realnost, ne jezikom nego i srcem!

 

E tek sad dolazi poenta posta :)

 

Analizirajuci sebe i ljude oko sebe koji su u manje vise istim problemima, dosla sam do zakljucka da je jako malo onih koji su svoje, nazovimo to iskusenje, zaista prihvatili i srcem, razumom! Nazalost, jaaako veliki broj je onih koji nisu ni svjesni kako izgledaju posmatrajuci ih sa strane. Poznajem jednu mamu Eni :) divna mama, pametna, trezvena, objektivna a nadasve borbena! Kad uporedim nju koja ima djecaka sa odredjenim problemima i njena "ulaganja" borbu za dobrobit njenog djeteta, vjeruj te, ta zena je definitivno uzor majkama djece sa problemima! Na njoj se jednostavno vidi (ko hoce da vidi) koliko je realna koliko je i razumom i srcem i jezikom prihvatila svoje iskusenje. Totalno je prizemljena i jednostavno odusevljava i uci (one koji to zele) mnogo cemu a da toga nije ni svjesna.

Opet, nazalost precesto, vidim mame koje ne znaju gdje su :( koje se i nakon godina gube u svom iskusenju. Jezikom su ga prihvatile ali ih postupci odaju. Nemojte ni slucajno pomisliti da ih kritikujem!!! Sama sam godinama bila takva! Meni se Allah smilovao pa sam ucila, ucila i ucila i nadam se da sad sam puno vise prizemljena i realnija nego sam to bila juce.

Cesto u zadnje vrijeme razmisljam da pokrenem sebe u istrazivanje "prihvatanje ili borba sa samim sobom" kako s psiholoskog tako i sa vjerskog stajalista. Nesto poput studije a kasnije i knjige ko zna :)

 

Jesam li nerealna, pitam ja sad vas???

14.03.2014.

Sunceva zraka :)

Esselamu alejkum

 

Jesam vrijedna jel da  evo me ponovo nakon nekoliko dana i to sa plahim haberima masaAllah.

U zadnjem postu sam napisala da ocekujem telefonski poziv za rezultate nalaza krvi koje smo radili 19/2. Kako je i dogovoreno, dr.K je zvao jucer. Grc koji je u insanu iscekujuci sta ce reci je neopisiv. Nocima prije nisam mogla spavati, ono sto sam spavala bio je cisti kosmar a sve zbog te neizvjesnosti. Cesto sam se pitala da li ljekari ikad pomisle kako je roditeljima cekati nalaze skoro mjesec dana  Ziva glava svasta izdura pa i cekanje!

 

Elem, nalazi su perfektni :) elhamdulillah, elhamdulillah. Uradjeno je jako puno analiza, one koje su glavne su stitne zlijezda i njena funkcija, hormon rasta, gustoca kostiju, razvijanje kostiju u odnosu na hormon rasta, (tu je radjen rendgen lijeve sake) D vitamin koji je prije bio ispod granice normalnog ali sa 10 μg istog danas je na 65 ng/ml masaAllah. Sve sto sam navela je jako bitno za Esidov razvoj a nista manje za njegovu svakodnevicu.
Dr. K je nakon ovako dobrih nalaza predlozio da sljedece godine redovne kontrole na endokrinologiji izostavimo a da pracenje preuzme Esidov pedijatar dr. TB. U slucaju da se ukaze potreba za ponovnom kontrolom svega i svacega, svakako da cemo se vratiti na odjeljenje. Ono sto me je na kraju razgovora "ostavilo bez rijeci" su rijeci dr.K poslate mom ljepotanu :)

"Pozdravi mi puuuuno mladog Esida, velikog djecaka punog pozitivnosti. Pozdravi ga puno i reci mu da je uvijek dobrodosao na nase odjenjenje i kao pacijent i kao posjetilac, on je naprosto sunceva zraka koja obasjava mjesto gdje se pojavi"

 

Jel treba da kazem da sam cijeli dan plakala???

Allah vas cuvao iskusenja koja ne mozete podnijeti, podario lijepog zdravlja, amin!

09.03.2014.

Vakat je :)

Esselamu alejkum wr wb

 

Skoro dva mjeseca od zadnjeg pisanja pa je vakat da se javimo. Elhmadulillah dobro smo, Esid posebno, pravi mali lopovcis, svakom loncu poklopac :) na sveee zivo ima odgovor, o svemu je razvuci pricati da insan vise zaboravi odakle je krenuo a dokle je stigao :D
Samo nek je zdrav a sad sto prica :) kad ne moze hodati onda barem da to nadoknadi kroz pricu :)

Proslog mjeseca smo imali dva termina u V i AS. V - godisnji pregled kod pedijatra, nista posebno osim sto cemo uskoro imati jedan dodatni pregled koje TB treba naruciti a radi se nesto u fazonu koliko informacija iz mozga dolazi u noge. Elem, imamo bas pune ruke posla do godisnjeg odmora :)
U AS smo bili kod endokrinologa, i to je vec nekako ustaljena kontrola hormona, vitamina i ostalih fazona. Dr se bukvalno grohotom nasmijao na Esidove vratolomije :D mislim da su ga u petoj prostoriji culi koliko se smije :) Covjek je bio fasciniran sta sve moze :) Nakon razgovora izvadili smo krv 5-6 epruetica a da se mamina momcina nije javio :) kako sam samo pametan masaAllah! (probacu postaviti slike, nisam odavno nista :) )  Za 13/3 imamo zakazan telefonski razgovor o rezultatima i daljnjim planovima.
 Jos jedna novost je da je moj ljepotan poceo nositi naocale :) Sasvim slucajno smo odkrili da ne vidi i naravno odmah kod dr K te nako pregleda dobijamo recept za cvike :) znate kakve su? Prave streberske :D  Sad sam savu u tom fazonu :) cvike, bubnjevi :D da da bubnjevi :/ mama je po ko zna koji put popustila i udovoljila i najludjim zeljama! Ima i pozadina zasto su bas bubnjevi bili na listi zelja :) tek sto smo ih kupili i sto je probao skontali smo i zbog cega ih je trazio :) Htio je dokazati da moze svirati bubnjeve :) Nekad je valjda na muzickom, posto su svi probali sve, on nije bubnjeve jer je nastavnica, da bi ga postedila razocarenja, rekla ne moras ti, neces moci dohvatiti oveliki bubanj (ono sto se lupa nogom tj pritisce ona papucica). Njemu je to ocigledno zasmetalo i jedini nacin da dokaze da moze je, kupitiiii :)
Mislim, sad stoje i skupljaju prasinu :)

Nesto se ne sjecam da li sam pisala da smo dobili predoperativni termin, doduse tek pocetkom juna a jucer je stigao i termin za urodinamiku u maju. Kako sve izgleda, potrebni pregledi ce se obaviti do godisnjeg odmora te ce mo na iste moci mirno otputovati :) insaAllah. Nakon njih slijedi tezak period al insaAllah proci ce i to.

Zadnje sto je bilo aktuelno je skola/kuca razgovor ili ti "informacije" (kod nas je to jednom godisnje) i jednostavno odusevljenje uciteljica za obojicu ali pooooosebno za Esida, njemu ama bas nista nije ni blizu upitnog, sve moze sve mu ide :)  Omiljen je u razredu, zabavan i pozeljan u drustvu, svi ga vole, elhamdulillah, samo tako da ostane!

 

Ostavljamo vas Uzvisenom u amanet, neka vas cuva svakog zemana, podari lijepog zdravlja, amin!

 

Esselamu alejkum

:) Nekad se mora biti i redar :) pa sad moram, izmedju ostalog ugasiti komp :) mamin bubnjar :D
17.01.2014.

Drugaciji...

Bismillah

Esselamu alejkum

Razgovaram prije neki dan sa jednom divnom hanumom i sasvim je dovoljno da se Esid spomene, da ja ne mogu stati pisati o njemu :) I tako, zadnja dva-tri dana razmisljam al ono bas intenzivno o Esidovom ponasanju, postupcima, onako bas o svemu. Stvarno je drugaciji :) da da, poznato je da je fizionomijom jaaaaako drugaciji od nas ostalih, sad konkretno mislim da je drugaciji po ponasanju u odnosu na vecinu djece. Kad vratim film daleko unazad, uvidjam da je uvijek bio drugaciji. Sigurno u prijasnjim pisanjima ima tih drugacijih poteza nego sto se obicno vidja kod djece al se nebih sad vracala tako daleko.
 Nekad ljetos, mozda po prvi put da sam primjetila da je "drugaciji". Nije nista iznenadjujuce to sto on non-stop nesto pise i pise i crta i probi glavu s time i papirima kud god se okrenes. Jedna od papira je bio kao spisak :) Od imena, prezimena, visine, najdrazeg filma, muzike, hobija i ostalih, stoji i "zelja" :) Sta jedan, tad jos uvijek devetogodisnjak, zeli? Sasvim za ocekivati neke djecije 'realne' zelje, imati ovo ili ono, xy stvari nekih. Vjerovatno je jako puno djece koja imaju zelju otici negdje. Ima i Esid :) u rubrici "zelja" kod Esida stoji: "dobar zivot i otici u Saudijsku Arabiju"!?!?!  Iskreno, ostala sam zamisljena nakon toga  mislim, razumjela bi ja da smo mi prije pricali o tome, da je razmatran odlazak u bliskoj buducnosti, ista slicno al' nismo nikad. Zato i jeste bilo malo cudno zasto SA? Nekako u tom periodu, mozda i malo ranije, valjda zbog velikih vrucina, po danu je vise provodio vremena istrazujuci net (uz nas nadzor naravno) i tad je onako cudno birao po youtube. Nekad je to bilo ovo ili ono, Eldin H, crtici, i ono zanimljivo, Kur'an :) aliiii, ne bilo ko :) ni manje ni vise nego Rashid Mishary :) ufurao se al ono pravo i postao extra fan :D tako to on kaze. E sad razmislja o upoznavanju doticnog ali je poprilicno prizemljen, prihvatio je da je on daleko ko zna gdje. Za ovo mogu i imati logican razlog zasto mu je bas Rashid omiljen. Od dolaska kuci iz bolnice kao bebe svakodnevno bi zaspali uz Amme dzuz pusten na CD-u a ucac je bio bas Rashid. Jos dok su bili u trbi, isto su slusali pa valjda tako i ostaje :). Za sve  je kriva jedna draga teta u Svicarskoj :) koja nas je i obradovala CD-om, Allah joj dao svaki hajr i sacuvao nju i njene momke, amin.

Ovakvih i slicnih stvari (mozda nekad ponovo izdvojim koju) Esid ima na pretek :) al' ja cu izdvojiti jos jednu, zanimljivu :) Za 10-ti rodjendan su pocasceni laptopima (jel treba da opisujem srecu i iznenadjenje jer nisu ni u snu ocekivali) mozda prerano, mozda ne, ali razloga je vise, u skoli sve vise koriste kompjutere i puno vjezbaju od jezika preko matematike i dalje. Naravno, sve je blokirano sto nije za njih ali opet su pod nadzorom za svaki slucaj. Doduse, unaprijed znamo sta ce izabrati ako to nije nesto vezano za skolu :) Naid je dosadio sa svojim eksperimentima i 95% onog sto otvara je u fazonu Anstajna :/  Sve u svemu jos istrazuju sta se moze sta ne. Prije par dana, kad su otisli na spavanje, otvorimo da provjerimo sta su radili taj dan, ostanem zatecena istog trena kad sam ugledala deskop :) Jucer prije nego je zatvorio lap, morala sam ga slikati ;) moje dijete, malo drugacije dijete!

Naid u pozadini uziva u pekmeznom kolacu :D
31.12.2013.

Suma sumarum 2013-adeta radi :)

Esselamu alejkum wr wb

Pogledati 12 mjeseci unazad i sve prokomentarisati u par recenica! Skoro pa nemoguce. 2013 je bila, ako ne teza, onda isto teska kao i 2012!
 Po broju postova u ovoj godini, u odnosu na predhodne, zakljucujem da puno manje pisem :(

Pocela je tesko, svih mjeseci je bila teska, zavrsava tesko! Sta god da sad napisem nekako mi je malesno, nedoreceno...

Koliko bola, tuge, suza... koliko neostvarenih zelja... koliko nada, koliko uspona, padova... koliko briga...koliko pitanja...

jaaaahhhhhhh!!!

Zadnje sto nam se desavalo a nije zapisano, je vikend u Lego hotelu, sa fantasticnim insanima, odlicnim predavacima i jako puno usvojenog znanja!

11/12 posjeta dr. BMM i infomacije koje se bas i ne prizeljkuju :/  operacija desnog stopala! Zbog prebukiranosti i dugog cekanja termina, zapalo nas je tek za 6 mj :/ sto bi znacilo tik pred godisnji odmor :( sto nikako ne odgovara! BMM veli da nema potrebe zuriti i da moze sacekati do poslije ljetnog odmora te smo tako prije par dana dobili termin 18/8.2014. Hairli nam bilo.

Za pocetak 2014 imamo vec dva termina jedan u AS drugi u V, insaAllah, da bude na hajr!


Molim Ga Uzvisenog da vam podari jak iman, da vas sacuva iskusenja, podari sabura i lijepoga zdravlja, amin (ja se ovdje nadam da oni bez i jednog grijeha, od nura stv
oreni, govore, i tebi i tebi!)

09.12.2013.

10 godina!

Nekad nije sve onako kako zelimo,
ipak, volimo onako kako jeste!

09/12.2003 03:40 djecak; 3000 gr, 52 cm
09/12.2003 03:41 djecak; 3150 gr, 4? cm

02.12.2013.

Ne volim decembar

“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja, ni čistog života.”

Meša Selimović

Ne volim decembar, ne volim da prezivljavam ponovo svaki dan decembra, onako kako sam ga prezivljavala 2003!

Ne zelim da me boli, necu da me boli! Imam dva prekrasna djecaka, prepametna, sretna, zahvalna, bez prohtjeva, zadovoljna na svakoj sitnici! Puni ljubavi koju pruzaju i nama i svijetu oko sebe!

Pokloni su spremni ovim divnim djecacima koji ce u danasnji dan sljedece sedmice biti desetogodisnjaci. Izmedju ostalog, zbog svoje skromnosti, zasluzuju svu paznju i vrijeme a Boga mi i stvarcice :) Zato za 10-ti rodjendan iznenadjujemo posebno ;)

25.11.2013.

25/11.2003 i danas 25/11.2013

Na danasnji dan prije 10 godina, moje bebe su jos uvijek bile u stomaku punih 38 sedmica 0 dana.

Danas, 10 godina kasnije, jedan je bio na jahanju a drugi na taekwandoo-u!

Osjecaji su pomjesani, tesko ih definisati...

04.10.2013.

Danima...

Esselamu alejkum

Danima se nagovaram da pisem, ma i da se hvalim :) imam cim :)
Onda se predomislim pa kazem sama sebi, nema smisla, bezze je etc etc. I onda tako u krug, de-nemoj, de-nemoj... i evo ipak ono "de" pobjedi iz vise razloga a vi procjenite jesam li bila u pravu.

 

19/09 smo imali sastanak koji je ustvari trebao biti jos u feb/martu, godisnji sastanak o Esidovom skolovanju i planovima za sljedecu godinu izmedju ostalog radno vrijeme tete koja mu pomaze. Uciteljice, teta cuvarica, fizioterapeut, psiholog, socijalna radnica, direktor i mi. Prvi sastanci (prve dvije godine su bili dva puta godisnje) su bili jako teski i prije nego bi doslo do njih. Napetost se osjecala od onog trenutka kad bi dobili poziv za isti sve do zavrsetka :/ Hvala Allahu, ta vremena su Iza nas, sad je podpuno drugacije. Poslije sastanka sreca i ponos su neopisivi! Tako je bilo i ovaj put :) elhmadulillah. Svoje misljenje je prva iznijela Mia, nastavnica jezika. Rijecima se ne moze opisati zadovoljstvo koje prolazi cijelim tijelom slusajuci je kako prica o nasem djecaku. To je jednostavno neopisivo. Mislim da ni ja kao majka nebi mogla onoliko hvaliti rodjeno dijete :) Zao mi sto nisam snimala pa kad me sruse misli i tuga da pustim pa da me podigne visoko, visoko. Izmedju ostalog, kaze Mia da je zadovoljstvo imati ga u razredu :) i da, imali su test iz citanja na kojem je moj macak imao rezultat tacnosti 100% :)))
Vib, nastavnica matematike nije nista skromnija bila sa hvaljenjem naseg djecaka :) I ona je naprosto odusevljenja njegovom pamecu i zeljom da radi da uci.
 Teti cuvarici su smanjeni sati, njoj moguce da ne odgovara ali... Ono sto je bitno da je uprava udovoljila nasim zeljama i da su potrebni sati Esidu ispostovani.
Ann Fys :) kako je Esid od milja zove, isprica svoje, nista posebno osim sto je i ona podvukla da se mora poceti razmisljati i raditi po pitanju Esidovog samostalnog dolaska u skolu u cemu nas trenutno najvise sprjecava nemogucnost automatskog otvaranja vrata.
Ono sto mi je posebno bilo drago je cuti socijalnu radnicu, onu tetu koju smo zadnju dobili a poznavala nas je i prije skoro 10 god. kako joj je drago sto tako dobro napreduje, sto svo nase zalaganje godinama nije beskorisno. Vjetar u ledja dade i direktor koji po prvi put priznade da se prvog sastanka i prije nego je Esid krenuo u skolu, prepao kako ce se snaci sa tako teskim slucajem (oni iz vrtica su zacrnili da crnje nije moglo biti) i da je sad sretan da nije ni blizu onog kako se mislilo da ce biti, naprotiv, puno bolje. 
 Ono sto je ipak najpozitivnije je cinjanica da je omiljen ne samo u svom razredu nego u cijelom tom dijelu skole tj od 0 do 3 razreda i svi mu, apsolutno svi, pomazu a da nikad ni od kog ne trazi pomoc. He he :) pade mi na pamet :D ovom smo se bas svi od srca nasmijali :)
 Kazem ja kako smo od maja u wc-u sa drugom metodom tj. visokim spiranjem i kako eto poprilicno dobro ide, kako vise nema "prevara" al da smo u zadnjih desetak dana imali jedan problem oko zatvora. Prekide me Mia i veli, aaaaa znamo znamo, culi smo :D Esid je sve fino referisao :D kaze, zaboravila sam istaknuti, on je toliko otvoren i bez truna ustrucavanja prica o svom hendikepu da je to za nepovjerovati. Ne stidi se ni malo (hvala Allahu) sto je takav kakav jeste :) a to je i vasa zasluga, rece pogledavsi prema nama. A zasto bi se stidili onog sto Gospodar stvori?

Sve u svemu, bio je to jako pozitivan sastanak! Htjedoh ovo napisati davno, mozda jos ushicenije sa vise detalja ali kako vec rekoh, bilo me i sramota hvaliti se :)

Prije nekoliko dana opet sam dosla u "iskusenje" da pisem, pa opet odustah :/ Ponutkala me prica jedne moje drage ahbabice, koja primjecuje i ono sto bi ja i previdjela misleci da je to sasvim normalno al haman da nije :D
 Veli ona u jednom svom predavanju. "Bili mi kod prijatelja u Sarajevu na iftaru, bilo i djece, ukupno njih devetoro, mojih cetvoro, od jedne sestre troje, od domacina dvoje i ... medju njima i jedan mali sa bolesni djecak rodjen... da ne duzim, ima skine i stake i od sve te zdrave djece samo je on trcao :) zamislite kako se trci u skinama i stakama :) dok su svi ostali uzeli svako svog "idiota" :D i buljili u njega" (idioti su, telefoni, tableti, laptopi :D )
Nesto tad razmisljam, pa stvarno je tako a ja to nisam primjetila, meni k'o normalno, ustvari jeste normalno jer je on takav. Pun zivota, uvijek spreman za izazov, bez straha hoce li pasti, povrijediti se. I kad padne on opet ustaje i ide dalje ne posustaje.  Ta njegova upornost i hrabrost zasluzuje i vise od pohvale a ako ne budem pisala, brzo cu zaboraviti i nekad za nekoliko godina kad bude ovo citao, mogao bi pomisliti da je s njim bilo jedino tesko a nije tako, Allaha mi nije!

"Bisere" koje slaze kad je kod kuce je nemoguce nabrojati :) toliko je spretan u svemu da mi je zao sto ga ne snimam 24/7 kako bi pohvatala se :)
 Jutros sam nakon sto sam u 9:30 bila u skoli da ga katereliziram (teta je imala nesto obaviti pa nije stigla na prvo izmokravanje) definitivno odlucila ostaviti sve obaveze po strani i napisati ovo "nekoliko" redaka a evo i zasto. Dosli smo nekako istovremeno do kupatila, on iz ucionice ja od kuce i raspremam ga on zuri i pomaze i jos me pozuruje, veli, ja bi vani na odmor na frisak zrak. To je i vrijeme velikog odmora pa su djeca vani i cijeli urnebes. Ispiskimo se brzo, spremimo u rekordnom vremenu i trk napolje. Svaki put me prestravi kako "ko vjetar" ide kroz hodnike :(
Posto sam morala sacekati Vib da joj vratim kljuceve od kupatila, ne preostade mi nista drugo nego da izadjem i ja s njim al dok sam ja zakljucala, on se vec nasao blizu izlaznih vrata a prije njega istim pravcem je krenula i Jasmin, djevojcica iz prvog razreda i bez da joj je ista rekao, ona drzi vrata i ceka da i on izadje. Vec mi se tad stislo u grlu :( prije i nego sam stigla do vrata, on izadje a Jasmin zatvori ko da me nije ni vidjela :D
Posto moj mali macak ne doruckuje previse, koristi  tu prvu pauzu da pojede nesto vise, te se nasloni na onaj svoj rulator i otvori paketic sa hranom, uze dvije kriske i dok se okrenu, nema ih :)
Vecina djece je tu blizu pa i Naid i Tara, a Tara drugi razred, hmmm  jednom rjecju med! Cim je ugledao Esida, odma dotrca sa loptom i ko po naredjenju odma mu poce sutati a ovaj mali zvrk ihhhh i on bi da suta :) (a znate kako je sutati loptu u skinama i sa rulatorom?) i opet insanu toplo oko srca :) gledam Tara tako pazljivo i lagano suta loptu kako nebi povrijedio Esida i nedo Bog prevrnuo ga. Cudno je to da mu niko nije rekao pazi ni njemu da pazi ni Jasmin da drzi vrata, sve to rade tako spontano :)
 Gledam tako Esida, smori se sutajuci loptu, neopisivo puno je potrebno snage podici na rukicama sopstvenih 30 kg koliko vaga sa skinama. A on neumorno suta i trci za loptom, pun zelje da igra fudbal. Koliko je bolno za mene gledati ga koliko se pati je neopisivo :'( u grlu stisne i pri samoj pomisli a kamo li sto vise. Pomislih, sreca pa nisam cesto u skoli, ne gledam ga tako u slobodnom vremenu i neopisivoj borbi za sebe. Mislim da bi mi nakon tri dana medju zdravom djecom i njime medju njima, srce naprosto puklo! Jah, gledam i onog svog Naida pa ostah onako bez rijeci. Naid je elhamdulillah posebno zdravo dijete, hvala Allahu, jako snazan, perfektno gradjen, na sebi nema ni truna masnoce, sav je izmisljen za fudbalera. Kad sutne loptu, bome je posteno slozi al djaba :/  
Veli mu babo, djaba ti sine noge ko u Mese Bazdarevica kad nemas ni Z od zelje za fudbalom. 
Mislim se, eto, Allah nekome dadne toliko zdravlja i mogucnosti al ono totalno nezainteresovano a opet nekom oduzme sve to a ono puno zelje za svime. Svasta u Allahovoj basti!

Ostavljam vas Njumu u amanet i molim Ga Uzvisenog da vas sacuva iskusenja, podari sabura i zdravlja, amin

Mubarek dzumma!

14.09.2013.

Subota

Esselamu alejkum                                                                                                                                                     Oduvijek je bilo da radnim danima ustajem vrlo rano. Navikla sam, ustvari, volim ustajati rano i ne bunim se. Trenutno vrijeme za ustajanje je 5:30 i to je ustvari najkasnije sto ustajem, nekad je to malo ranije, zavisno od sabaha. Sve stignem pripremiti prije nego ostali ustanu i onda je dorucak i spremanje za taj dan poprilicno veseo, sa puno smijeha tako da u skolu (cak i direktor skole je primjetio) dolazimo naspavani, veseli i nasmijani sto se kod djece ne vidja bas stalno u jutarnjim satima. Doduse, kod nas se zna i raspored spavanja pa nije ni cudo sto su nakon skoro 10 sati sna raspolozeni. Subota, e subota je, sad vec tradicionalno :) moj dan ;) Nakon sabaha vracam se ponovo snu i nema me dok sama ne kazem "e sad ustajem" bome se to zna i razvuci :) Babi, (opet) vec tradicionalno, osim sto ustaje s njima i sprema Esida, sprema palacinke za dorucak :) i utisava ih sljedecih nekoliko sati kako bi ja odmorila. Moram naglasiti da moja banda i subotom ustaje u 6:30 eventualno 15-ak minuta kasnije. Ono sto me ponutkalo da jutros pisem blog je jutrosnje "stanje" paralizovanja :( Jutros ne zaspah kao inace, cujem Esida i babija kako izlaze u kupatilo, nesto cavrljaju, neplanirano pratim zvuke otvaranja ormarica sa potrebstinama i onda zvuk kojeg se rijetko cuje, ustvari cuje se samo kad je "kriza" zveckanje testova za urin!!! U tom trenutku ostajem paralizovana! Borim se za dah, usi mi postaju ko slonovske, cujem otvaranje katetera i onda tih sljedecih minut dva sam jednostavno bez daha. Ne zelim se prepadati al bez obzira kolika zelja bila, strah me naprosto proguta! Ostajem tako u stanju ledenog znojenja par minuta, ocekujem da ce ne zovkuti i reci "dodji". Nista se ne desava, nisam sigurna sta mu babo tiho rece, cini mi se da ce mu donijeti druge strample... i onda svojsko deranje BABOOOO KOLIKO TI TREBA VREMENA ZA TOOOO :) hmmmm :))) Sve ide svojim redoslijedom, zavrsavaju jutarnju toaletu, gase svjetla i onaj iritirajuci ventilator sto drnda kad se upale sva svjetla u kupatilu, prosisa u kolicima pored mamine sobe (kraj otvorenih vrata) sasvim normalno zapoceta subota osim sto ja i dalje ostado sirom razrogacenih ociju, bez sna a i snage da se pokrenem. Pokusah opisati kakav je osjecaj kad te strah nalaza, jednog obicnog testa urina ali ipaak ni priblizno ne mogu opisati. Nekad cu ovo opet citati i vjerujem da ce samo meni biti razumljivo stivo. Sad cu se praviti da spavam a sigurna sam da ce babi ubrzo vidjeti napisano i da ce se i kroz zatvorena dvoja vrata osjetiti miris kahve :) Molim Ga Uzvisenog da nas sacuva iskusenja koja ne mozemo podnijeti, podari lijepog zdravlja a prije svega jak iman, amin

17.08.2013.

Odoh u pilote :)

Esselamu alejkum

 

Vratija se Sime a i obaveze s njim :) Evo nas ponovo na starom mjestu, starim/novim obavezama. Sutra je sedmica dana od kako smo se vratili sa naseg godisnjeg odmora (mene ne pitajte kako je bilo) koji je prosao manje vise bez vecih problema. Sto je glavno, prosli smo bez upale koje sam se toliko bojala :( 

Mozete li po naslovu zakljuciti da sam umorna od volana? Jesam, vise nego umorna jer koliko god auto bilo dobro, a odlucno je ustvari, konforno, udobno, brzo, ima sve za udobnih i sigurnih 2500 i kusur kilometara. Medjutim, iz vise razloga, sumnjam da cemo uskoro potegnuti te kilometre :/
Esid je prilicno dobro podnio put al ono sto je sigurno je da zbog istog pretrpi probleme sa probavom. Ponovo smo bili zacepljeni do cetvrtka navecer. To je jos dobro uzimajuci u obzir da smo iz ovog smjera imali 12-to dnevni zatvor :/ Avion nam od sad zvuci kao najbolja i najjednostavnija opcija pa cemo s toga ubuduce (najvjerovatnije) letjeti :)

 

Kako vec napisah, vratili smo se novim obavezama, skola i sve sto ide uz nju. U utorak su moji pilici ponovo sjeli u skolske klupe. Sad imamo dva djecaka u trecem i jednu djevojcicu u drugom razredu. Itekako se primjeti da se povecao obim zadaca, gradivo je bas bas zahtjevno a i casovi se produzili. Tako imamo cetiri dana od 8 do 13:45 i jedan od 8 do 12:45 a nakon samog dolaska kuci oko 15:00-15:30 fakat nastavlja skola jer zadace ima na pretek :) Ja samo mogu zahvaliti Allahu Uzvisenom Gospodaru sto vole skolu, sto vole zadacu, knjige i sto vole citati :)

 

Osim skole su krenule i ostale mnogobrojne obaveze i vec smo u srijedu u AS na uzimanje otisaka za nove skine. Sta mislite, hocemo li ponovo patriotske plavo-zute ;)

Moje ljepote su se upravo vratile iz mekteba :) i skolska i mektebska zadaca zove zato vas selamimo i dovimo da vas Uzviseni cuva iskusenja koja ne mozete podnijeti i podari svaki hajr i bereket!

 

Selam alejkum

26.07.2013.

Cekajuci sehur

Esselamu alejkum
 
Nakon duuugo vremena evo nas :) Elhamdulillah, dobro, zdravo u najljepsem mjesecu. Da budem iskrena, zadnji problemi sa blogger.ba su me malo demoralisali pa mi se bas i nije dalo pisati :/ Znam, nije neko opravdanje al... Zadnji post mi je nestao bez traga a cijelog ga se bas i ne mogu sjetiti. Ono glavno i bitno sto je bbilo napisano je da smo bili na urodinamici i da se mokracni mjehur pokazao jaaako jaaako dobrim, elhamdulillah! Pritisak se nije pojavio cak ni na 240 ml ali zbog Esidovog zaljenja da mu se jako piski tj da je mokracni mjehur preveliki i da pocinje blago boljeti, Lis je prekinula jer je bilo sasvim dovoljno da bi rekli da je je odlican :) masaAllah. Taj dan smo razgovarali i sa dr ali nista konkretno nije odluceno te smo morali sacekati konzilij  i dogovoreni telefonski "sastanak" nakon desetak dana. Tako je i bilo, dr nas je nazvao i ponovio isto sto i Liz i dr jos u klinici, ne skrivajuci zadovoljstvo na tako dobrim rezultatima :)
Dogovoreno je da nastavimo sa Nitrofurantoinom do daljnjeg i da ponovo imamo razgovor sa Lis oko problematike rjesavanja praznjenja crijeva jer dotadasnja tehnika sa pumpicom i mini spiranjem crijeva vise nije bila dovoljna. Ponovo se razgovaralo sa Lis a ona poznavajuci Esidovu tvrdoglavu i upornu mamu, samo je rekla da ce poslati aparaturu za visoko spiranje crijeva a uz nju ide (sturo) objasnjenje kako i sta. Naravno, blesava mama se nije ni nasalila da kaze ne, nego je sve fino prihvatila na sebe i sa milion kapljica znoja krenula u borbu sa novom tehnikom :) 
Razlika izmedju stare i nove je oooogromna :/ stara je bila puno jednostavnija ali se radila i svaki dan a uz to, i svakodnevni ispadi koji povecavaju rizik od ponovne upale a pored toga i cesce presvlacenje sto sa sobom vodi i manje vremena za igru jer samo presvlacenje (skidanje odjece, skina, pranje, presvlacenje unutrasnjeg vesa, ponovno stavljanje skina, oblacenje) uzima minimalno 20 min, ne zvuci previse ako se radi svako 2 i pol sata ali svako sat-sat i pol, bome itekako je dugo.
Ova nova je zahtjevnija, sama cinjenica da se u crijava pusta 500 ml vode ne zvuci bas zanimljivo i lagano. Duzi period boravka na wc-u ali i to da se radi svako drugi dan :) Najbolje u novoj metodi je to da ispada vise nema i da je puuuno sigurnije i jednostavnija higijena te usteda vremena.
Nakon par odradjenih spiranja, zbog onog crva sumnje da li mama sve radi kako treba, nazovem Lis da se posavjetujem s njom a ona prije nego sam ista rekla veli:"Mislim da sam ishitreno prepustila sve tebi i mislim da je najbolje da dodjete na obuku"! Objasnim joj kako sve ide tj. da je prvi put bilo bolno jer je voda isla prebrzo i da sam sljedeci put radila drugim principom te da ga drugi put nije boljelo. Veli Lis, bravo mama :) jedino sto je vazno je da ga ne boli a na koji nacin ces pustati vodu sasvim je nebitno ;) elem, mama se pravo obradovala sto nije zabrljala a i dan danas  nam ide sve kako treba (osim problema zbog putovanja :/ )
 
Nakon posjete AS uroloskom, imali smo termin i kod dr B. Uradili smo rendgenske snimke kukova i konacno, po prvi put nakon svih operacija druga kontrola nakon zadnje op se pokazala dobrom, elhamdulillah! Krajem godine cemo imati jos jedno snimanje kicme ali sve u svemu, dr B je zadovoljan kako sve napreduje a rijeci hvale za Esidove roditelje su ne samo zadovoljstvo nego "vjetar u ledja" da nastavimo dalje kako smo i do sad.
 
Sve vazne preglede smo uradili i sve poslozili prije ljetnog odmora. Jos je bilo ostalo razgovor sa direktorom skole i molbom za zadnjih sedam skolskih dana slobodnog kako bi krenuli put Bosne. Ma koliko mi znali da su djeca marljivi ucenici, nekakav crv sumnje se uvuce u insana i sve razmislja jel pametno uzimati ih prije vremena :/ Iznenadjujuce, direktor je bez i malo razmisljanja rekao da je u redu da idu prije jer su sve troje super i daju odlicne rezultate. Opet ona griza savjesti je pekla sve do 19/6 kada im je odobreno da bude zadnji skolski dan u skolskoj 2012/13. Medjutim, kada ih je babo uzimao iz skole, uciteljica matematike je sa veeelikom radoscu upozorila da sve troje imaju nesto da nam pokazu ali prije nego nam dadu papire, moramo obecati da ce u Bosni dobiti najvece sladolede sto se mogu naci :) Kaze babi, kad je zagrlila Naida haman da je i zaplakala od radosti. A Naid sav sretan pruzio babi papir sa rezultatima drzavnih testova, a ovaj samo sto nije pao od iznenadjenja :) Od mogucih 77 poena Naid je postigao 74 :) (a cijeli test je uradio za 15 min) i time zaradio desetku :) masaAllah. Uslijedili su i druga dva papira :) Esid 77/77 :) i Cuva u svom prvom razredu 77/75 :) mislim da je suvisno govoriti koliko smo ponosni na njih :)
 
Zadovoljni i zbog rezultata i zbog znanja da nismo ishitreno trazili izostajanje iz skole, skrenu smo brdovitom Balkanu i najljepsoj zemlji.
 
 Zbog puta i svih promjena, dodjosmo do saznanja da nasem piletu putovanje i promjene niiiikako ne odgovaraju :( 12 dana od polaska na put nije bilo uspjeha na wc-u :'(  Zadnjih pet dana je svakodnevno primao pola litra vode u crijeva i duplu dozu movicola bez uspjeha :( tek nekad 13-i dan se sve pokrenulo a nasoj radosti nije bilo kraja :) Vjerujuci da je sve OK i da sad mozemo nastaviti kao i do prije zastoja, zaputimo se put Podrinja i nakon 3-4 dana ponovo isti problem :( sreca, ovaj put je islo puuuno brze i sve se vratilo u normalu ali zato vise ne hodamo nikud. Stacionirali smo se u Sa i nemrdamo :) sto je sigurno, sigurno je :)

Ramazan provodimo kao nikad do sad elhamdulillah. Ne moze se ni porediti sa Ramazanima igdje jer je jedinstven! Iftari na razlicitim mjestima, zijareti, sam zrak je drugaciji. Djeca su odusevljena Zutom tabijom, vec smo dva puta bili a za koji dan ponovo sa malim Esidom i njegovim bracama, jedan zajednicki iftar na tabiji. Prije neki dan veli Naid (nakon silaska sa tabije u carsisku dzamiju na aksam) "mama, tako je lijepo biti musliman, ja sam sretan sto sam musliman" :)))
 
Naslov je "Cekajuci sehur" pa ja i doceka i isprati sehur tipkajuci i sehureci zaposti, pa je red i da zavrsim ovaj bas bas podugacki post :)
 
Ostajte nam u Allahovoj milosti i ovog mubarek petka, najljepseg mjeseca, sjetite nas se dovom za sabur jer sabura nam uvijek treba.
 
Esselamu alejkum
04.03.2013.

I'm happy, very very happy mashaAllah!

"Ta, zaista, s mukom je i olakšanje.Zaista, s mukom je i olakšanje!"(El-Inširah,5-6)

Selam alejkum

Elhamdulillah ala kuli hal! Hvala Allahu na svakom stanju! Hvala Mu i na brizi i neizvjesnosti, bolu, nesanici, suzama... Da svega toga nema, nebi ni znala radost sta je!

Danas, kako je i zakazano, pojavili smo se na rendgenskom odjeljenju AS kako bi uradili ultrazvuk. Ne znam jesam li vise bila uplasena ili nenaspavana, slomljena, jer danima i nocima nemam mira ni sna razmisljajuci sta nas to ceka 4/3.

Docekao nas je dr. jako fin i prijatan covjek i odmah se udruzio u zafrkanciji sa Esidom koji brze nego sto trepnes okom, pocinje dijalog i prica o svemu mogucem k'o da se znaju godinama. Hiljadu i jedno pitanje se postavilo dok je dr radio onih 15 min. Zasto ovo, kako ovo, gdje je ono, koliki bubreg ima djecak od 9 god, kakve je boje kamen u bubregu. Sa takvim strpljenjem, za nepovjerovati, dr je odgovarao na sva njegova pitanja. Kad je dosao do boje kamena i kako izgleda, kaze on, ako pronadjem u mjehuru ili bubrezima, pokazacu ti. Velim mu, nemoj ti nalaziti mi cemo se zadovoljiti ovim sto smo do sad culi, ne moramo svaki detalj znati :)
Na srecu, nije nasao ni jednog kamencica, nista sumnjivo, elhamdulillah. Po zavrsetku ga jos katerilizirasmo kako bi dr uradio jos i UZ praznog mjehura koji kao i ostalo bi sasvim OK. Tokom samog UZ dr nam je objasnjavao gdje sta (ustvari objasnjavao je Esidu jer je on imao milion podpitanja) i onda zastao kod lijevog bubrega kojeg je malo duze i detaljnije zagledao. Na kraju kaze, lijevi bubreg je malo "zavrnut-poprijeko" a tek sto je malo bolje zagledao njegova ledja, potvrdio da je zbog same fizionomije i stoji tako. Inace je sasvim normalne velicine i bez i jednog prosirenja ili bilo cega oko cega bi se trebali zabrinuti. Na kraju dr veli, sa vecinom organa se moze raditi i lijeciti al sa glavom jako malo. Ovoj (Esidovoj) glavi vidim da nista ne fali :) i to je velika sreca! Elhamdulillah!

Nakon UZ produzismo dalje na A8 kako je i dogovoreno i ragovor sa ljekarom. Ocekujuci nekog poznatog, iznenadismo se kad nam sestrica rece ime ljakara koje mi bas nista nije govorilo ili ga se bas i ne sjecam. Doceka nas prijatan ljekar, predstavi se ( nikako da im pohvatam imena od prve pa tako ni ovom ne zapamtih) i ponovi ono isto sto i ljekar prije njega. Jedina novost koju nam je predocio, je odluka konzilija (ako se UZ pokaze urednim) da umjesto dosadasnjeg Trimopana pocnemo ponovo uzimati Nitrofurantoin nekih 3 mj kako bi napravili pauzu sa ovim prvim i ponovo ga vratili a sve kako bi izbjegli imunost na Trimopan. Do sad smo uvijek imali priliku razgovarati sa ljekarima urologije ali ovaj put nas je zatrefio ni manje ni vise profesor :) Kako god, lijep je osjecaj kad za sagovornika imas Prof. dr. covjek se osjeca sigurnije. Dogovorili smo slanje urina za nekoliko dana kako bi se uradila ponovna kontrola i ponovan telefonski razgovor 20/3. Pored toga, dogovorena ponovna provjera pritiska na mokracni mjehur te ce tada odlucili sta i kako sa Trimopanom/Nitrofurantoinom.

Na moj upit, zasto se javljaju upale, zasto se ponavljaju, dr se nasmijesi :) Kaze, nije nikakva novost da djeca sa ovim problemima koje i Esid ima, cesto dobijaju upale. Za dosta njih ima odgovor poput refluxa ili neizmokravanja do kraja, ali za vecinu nema odgovora :/ Esid nema ni reflux, nema problema ni sa izmokravanjem ( ono nezeljeno izmkravanje izmedju kateriliziranja, i ovaj dr potvrdi da je bolje nego da ne izlazi ) tako da spada u onu grupu za koje nema logicno opravdanje.

Pao mi je kamen sa srca, sto bi se reklo. Hvala Allahu na svemu! Idemo dalje, imamo puno nesredjenih stvari a i 18/3 ponovo AS ovaj put na endokrinologiji, vec poznatom odjeljenju A1. Mislim da cu veceras, nakon sedmica i sedmica neprespavanih, isprekidanih noci, ovu noc prespavati u komadu barem 6 sati :)

Vas ostavaljamo Uzvisenom u amanet i molimo Ga da vas cuva iskusenja i bola, podari zdravlja i bereketa, amin.

Esselamu alejkum

21.02.2013.

lud, zbunjen, normalan... skoro razrijesen slucaj ko je sta :)

Selam alejkum

Onaj osjecaj kad nemas osjecaja :))

Kad si tup od glave do pete ://

Tad pomislis da ces posustati jer niti imas snage niti vidljivog rjesenja koji bi te gurali naprijed.

Ipak, onaj unutarnji mir ili nemir, kako god taj osjecaj definisali, neda da posustanes.

Ides dalje, preko svih snaga nedas da te slomi. Nedas! Jer ono nema pravo da lomi ono sto je od sebe samo jako, jer On ga je ucinio snaznim za amanet koji nosi!

Nakon sedmica i sedmica neizvjesnosti, zbunjenosti, cini se da se i tome nadzire kraj, kao i ovoj zimi! Nadamo se!

Igra upala "ima nema"  jos uvijek traje :(  jedan dan je pozitivan na sve, drugi dan nista i tako u krug. Konacnom odgovoru sta je i zbog cega, ocekujemo 4/3.12 kad imamo zakazan termin u AS za Uz bubrega i mokracnih kanala.

Ya Rabb

Olaksaj a ne otezaj

Zavrsi sa dobrim

Amin

10.02.2013.

Ne volim vikend!

A jos manje zimu i njene duge noci!

 

Selam alejkum

Ne, nisam crnjak koji pise samo kad je gusto! Pisem kad je i lijepo, problem je sto tih lijepih stvari ima sve manje i manje :( Zeljela bi vise nego iko da pisem samo o lijepim stvarima, desavanjima, pozitivnostima. Zeljela bi da imam snage, da se nasmijem, da pisem o lopovlucima moga zlata, da vas nasmijem...

Zeljela bi da je drugacije a opet zelim da ne bude gore... Zelim toliko, isto koliko me i strah svakog novog jutra, svakog novog izmokravanja, svakog novog testa. Strah me zaspati, probuditi se, razmisljati a opet znati da nista drugacije ne mogu uraditi nego sto radim.

Ne volim vikend nikako! A opet ga volim :( Ne volim ga jer desava se uvijek isto, uvijek vikendom. Volim ga jer moje pile uziva da smo zajedno, da doruckujemo po istilahu, da mama napravi vruc somun a on uziva mljackajuci pekmez od jabuka.

I jutros je osvanula zbunjujuca nedelja. Jutros je test opet pokazao na L2 N+ bez propratnih siptoma. Veceras s po obicaju L na 2 N su negativni jer urin nije duze u mjehuru od dva sata. Sta donosi jutro? Opet rad sa dr oko urinokulture ako uopce bude na poslu posto je ova 7. sedmica haman svima zimski raspust. Ni u AS nije bolja situacija, tesko da cu koga dobiti :(  Kako su ove noci duge... a sta li donosi dan?

 

Molim Ga Uzvisenog da vas sacuva iskusenja koja ne mozete podnijeti i podari vam lijepog zdravlja, amin.

07.02.2013.

Lud, zbunjen, normalan...

Ja sam i vise od ovo prvo dvoje samo ne normalna :/

 

Selam alejkum

Pocnes pisati i onda stanes jer fakat ne znas odakle bi krenuo :/ a odnekud se mora :)

U utorak sam razgovarala sa nasom dr "porodicne medicine" ili kako se vec zove :/ Fino mi isprintala mail od dr iz AS (kojemu konacno upamti ime) Ajvina koji je dobila nakon njenog razgovora sa njim po pitanju Esidovih upala i UZ te "ima upale, nema upale, treba urinokultura, netreba" i slicne zavrzlame. Vise se i nesjecam jesam li pisala o mom razgovoru sa Lis :/ kad mi je kazala da moze imati upalu a da nema bolova, temperature, potrebe za mokrenjem. I nasa dr i Ajvin su istog misljenja da ne treba pocinjati penciline bez ocitih znakova upale. OK, utorak sam prihvatila da je tako i pomirila se sa tim ( treba li uopce ja da se mirim sa necim?!) Nasa dr je zatrazila od njeg da konacno donesu odluku kako bi ubuduce sve oko Esidovih upala, (nedoumica i pitanja te lijecenja istih) AS preuzme na sebe i da nam obezbjede kontakt osobu koja bi usmjeravala kad sta i kako. Ajvin je opet obavio razgovor sa Sharl (jednom od glavnih ljekara na odjeljenju, nekad davno sam pisala o njoj) te je ona tu ideju nazvala "razumnom" sto bi znacilo da ce tako i biti al' o detaljima niko nista :/ kao ni o UZ :(

Sve bi ovo bilo fino da se nismo ponovo vratili u zacarani krug :((( i razilazenjima u misljenjima :/

Danas smo bili u V na redovnoj godisnjoj kontroli kod TB (to je onaj prvi neurolog iz AS koji je sad u V i igra ulogu Esidovog pedijatra, ni meni nije nista jasno kako i sto al et, tako je kako je) Naravno, Esid raspolozen kao i uvijek, TB je izasao na hodnik kako bi ga pozvao u ordinaciju a mali zvrk mu nakon odgovora na "dobar dan" onako pravo momacki veli "lijepo te ponovo vidjeti" na sto je ovaj jos ljubaznije odgovorio i k'o dva jarana krenuse zajedno :)

Nakon svih generalnih informacija dodjosmo  i do pitanja AS :/ ispricam mu sve kako i sta se desavalo, ko je sta rekao (vjerujte sat vremena tako brzo proleti) sta ocekujemo i onda me po ko zna koji put bace ponovo u onaj isti zacarani krug "treba, netreba" recenicom:" u Esidovom slucaju ne moze se sa sigurnoscu ocekivati da kod svake upale ima i propratne znakove !?"

Reci to Ajvinu i nasj doktorici, jedino pametno sto mogodoh izgovoriti. I sad idemo sve iz pocetka. Roj pitanja zuji li zuji u ovoj tikvi a da je poput globusa bila bi premala za sve sto insana smara :(

Naravno, TB po obicaju raspremi ga od glave do pete i isprovjerava na njemu sve i svasta, vec vidjeno i jos novog. Sad imamo tackice od hemiske olovke po ledjima :) i jos jedno saznanje :( Ono malo normalno razvijene kicme vise i nije normalno :( :'(  ide na skoliozu :((( Tackice na prsljenovima se tako "fino" oznacise u slovo C :(  kako, sta dalje, vidjecemo kad dobijemo termin kod ortopeda ili koga vec :/

 

Sad ovaj svoj globus od glave odo probati odmoriti dok se nisam posvadjala i sa njom i sa glaukomom koji bas hoce da se naljutim na njeg :) (nista me ne pitajte, pogan je do bola :/ )

 

Sljedecu sedmicu smo na zimskom raspustu :) bice veselo ;)

 

Vas ostavljamo Uzvisenome u amanet, neka vas On Milostivi cuva, podari lijepog zdravlja, sacuva iskusenja i ako vam ih i dadne, podari i sabura da ga sto lakse prebrodite, amin!

29.01.2013.

Nus pojave?

Selam alejkum

 Nus pojave su rijetkost u Esidovim terapijama ali ipak ih ima :/ Ne sjecam se kad je zadnji put imao al ono bas upadljive, ustvari, samo je na Ditropan reagovao jako puno ali je i razumljivo jer je lijek toootalni anonimus medju lijekovima. Sama cinjenica da se za njeg mora traziti dozvola od drzavnog ministarstva zdravlja, govori koliko je riskantan. Ali, na njega smo navikli i ide bez problema ;)

 Ovaj novi antibiotik takodje ima svoje nus pojave :/ u subotu su bile najjace i onda se polagano pocelo smanjivati. U subotu je bio jako umoran, neraspolozen, cmizdrio je svako malo a hiljadu i jedna recenica koju je rekao, nije mu pristajala. Danas je vec malo bolje a jedini problem koji imamo je jelo :/ tablete mora uzeti prije samog jela ili na pocetku a dorucak nam je uvijek bio kritican :( Da Allah olaksa i podari sabur, amin

:/
25.01.2013.

Bioclavid 500 mg :/

Selam alejkum

I tako to jednom dodje... nit trazeno, nit zeljeno!

Nakon zavrsene terapije (koja je greskom, ne mojom, ustvari djelimicno mojom, jer sam vjerovala u matematiku mm, pio samo 5 dana umjesto 6) u  ponedeljak nazovem nasu dr. i ispricam joj o svemu. O razgovoru sa Lisom, igranja macke i misa sa njom i sa AS, za mene opasno iritirajucom i zamarajucom ulogom pin-pong loptice :( Veli ona, ja sam samo radila po njihovim uputama :/ te obeca da ce kontaktirati AS, onog istog dr sa kojim smo mi razgovarali 22/11. Iskreno, bila sam skepticna da ce se nesto desiti jako brzo. Medjutim, u srijedu zvoni tel kad ono ona :) veli, razgovarala je sa urlogom, (nikako da mu zapamtim ime) objasnila mu sve sta se desavalo zadnjih 2 mj i moj razgovor sa Lisom te totalnu nelogicnost, da ja kontaktiram nju a ona njih kako bi dogovorili UZ :/  Vec je svima kristalno jasno da se vise ne zna ni ko pije ni ko placa :(

Uglavnom, ispade da mi nismo pravili kardinalne greska sa onim "ima upale, nema upale, necemo na pencilin" i sl. Kako je urolog rekao, previse koristenja Selexida moze izazvati osim imunosti jos i druge bakterije :/ E sad, sad dolazi ono glavno :( da li se to i desilo???

U utorak ujutro, odnesemo urin na kontrolu poslije terapije kako je i dogovoreno. Ubjedjena da je sve OK i da ce nalaz biti sasvim uredan, ne nazovem jucer nasu dr kako bi cula rezultate, nego to ostavim za danas. Jutros nazovem i po baksuzluku, ona ima slobodan dan :( sekretarica, sva zbunjena ne zna jel "dosla il' posla" i sta ustvari vidi :( al nalazi su stigli. Isprenemagasmo se obje te se ona konsultova sa drugim dr i konacno donesose zakljucak! Zvace AS da oni odluce sta i kako. Faxala im nalaze i onda slijedi ono najteze, sto te izludi taman da si najsmireniji i da nemas ama bas nikakvih problema, cekanje! Cijeli dan presjedih cekajuci kad ce nazvati i tek oko 15 h zvoni tel. neki dr kojeg (cini mi se) prvi put cujem. I da, e coli je porazena selxidom ali se pojavila nova beshtija :((((((((  Rece dr i kako se zove, a ja vala i nisam zeljela da zapamtim jer sam sigurna da bi istrazivala i ko zna sta nasla o istoj :/ Ono sto o njoj (bakteriji) znam je da takodje dolazi iz crijeva :/ da nije nepoznata i opasna ( na ovo "opasna" se ja usprotivim na sto se dr nasmijao i rekao da se ne sekiram, ovdje se ja vec ko osa osjecam >:/ mislim...) Da li je Selexid 'krivac' zbog ove nove, ne znam, iskreno, nadam se da nije. Nadati se da je ova dosla sasvim slucajno. Ono sto je jos cudnije od svega je to, sto Esid nema apsolutno NIKAKVIH promjena, sasvim je normalan i sve tece kako tece osim sto je dobio fakat ogromne penciline (imena iz naslova posta) koje sasvim laganini pije, bar je prvi popio. Sljedecih 7 dana pije njih pa opet kontrola. Novi UZ cemo imati u toku narednih 4 sedmice kako je onaj urolog rekao a kad cemo znati datum, e to cemo naknadno javiti ;)

Moj hrabri djecak Esid zasluzeno nosi nadimak Hamza - LAV!!! jer ove terapije koliko god bile lagane, na sve njegove svakodnevne lijekove su zaista previse! A on unatoc svemu daje toliko dobrih rezultata u skoli i siri toliko pozitivnosti i ljubavi oko sebe da je to za nepovjerovati! Hvala Allahu pa mi ga je dao, hvala Mu na ovoj snazi da se nosim/nosimo sa svim nedacama i sto, bas onda kada posustanem, podari mi vise na ovakav ili onakav nacin. Ono sto me danas nekako "vratilo" na noge je ovo:

Ako osjetis jednoga dana veliku tugu i brigu, ne reci:"O, Gospodaru, imam veliku brigu!Nego reci:"O, brigo moja, ja imam Velikog Gospodara."

Elhamdulillah ala kuli hal - hvala Allahu na svakom stanju!

Molim Ga Uzvisenog da nam/vam uveca iman, podari zdravlja i sacuva iskusenja, amin!

15.01.2013.

Zvanicno, prva upala i prvi Selexid u 2013.

Selam alejkum

Otupila sam! Dobro ste proctali, upala je tu ko zna od kad :( Prosli utorak je, iako naizgled cist urin se pokazao inficiranim sa bestijom e coli (e ona ce mi dohakati)! Ne mogu vise ni da razmisljam ni da vagam kako, zasto se desava to sto se desava. Jucer smo tek dobili odgovor na proslosedmicne nalaze :( kao sto vec rekoh inficiran. Dr nesigurna sta ce i kako ce preporuci Selexid (umjesto dosadasnjih 2X200 mg sad dobija 3X200) ali i to da danas kontaktiram AS kako bi i oni potvrdili na sto Lisa bas i nije bila odusevljena i fakat ljuta na nasu dr zbog njene neazurnosti i razvlacenja. Sad smo 6 dana na penclinima pa onda ponovo nalazi pa onda dalje, traziti UZ bubrega :/

Inace, on je masaAllah dobro i na njemu nema ama bas nikakvih promjena kao posljedica upale. Naprotiv, jako je veseo i zivahan :) jer imamo goscu :) Moja najstarija sestra nam je u zijaretu, prvi put! Djeca su odusevljena a mene vec panika drma sta ce biti 26. kad se bude vracala nazad. Dosla je sasvim iznenada :) u petak je zvanicno bila na raspustu i iz cista mira, sinula joj ideja :) "odoh sestri" :) vec u petak vecer je kupljena karta i u nedjelju poletila po prvi put u zivotu :) Do jutros nisam mogla da vjerujem da je tu :) al ovi moji mali pjetlovi joj zorom kukuricu i bude je :) Odusevljenju nema kraja :) ni nani nece da idu :)))))

 

Sjetite nas se dovom, dova nam nikad nije previse. Budite zahvalni Gospodaru na zdravlju i dovite da i kad vam da iskusenje, podari i sabura da izdrzite.

 

Selam alejkum

09.01.2013.

Da sam pametna, ostala bi bez pameti :/

Selam alejkum

Nikako da se oporavim od vikenda i da napisem koju rijec. Ustvari, ne znam ni sta bi napisala :(

 

Koliko god se trudila biti optimista, realnije gledati na situaciju, nije lahko :/ U subotu je sve proslo nekako, napeto. Esid je koliko toliko bio kao i inace ali  taj osjecaj napetosti stvarno nije odlazio iz kuce cijeli dan. U noci subote na nedelju prvi put je katereliziran u 22:00 a ja se narednih sati nadala da cu zaspati pa tako i napravila alarm da me budi u 02:00 ali sna ni pomocu trikova bez obzira sto sam bila iscrpljena :(

Sreca pa je u Americi rana vecer kad je kod nas noc pa se moze razgovarati sa dragim dusama koje su tamo :) U 02:15 ponovo ga katereliziram i vec pomisljam, sad cu spavati, nema bolova, nema ruznog mirisa urina, sve je normalno...razgaljivah sama sebi :/ al san ni da se nasali da dodje :) te ostah do 04:30, to je barem zadnje sto vidjeh na satu prije nego li se izgbi u snu.

U 07:00 ponovo onaj teski osjecaj zime u kostima, drhtavih ruku i klecajucih koljena u iscekivanju sta ce pokazati test. Esid jos uvijek u polusnu ne zna ni sta se desava :) bijase obasut poljupcima, golicanju, gnjavljenju k'o da je plisana igracka a jok djecak od 9 godina. Test se pokaza sasvim zadovoljavajucim, leukociti nekako blizi negativi nego +1 ali cak i to +1 je OK. Nitritima nigdje ni traga al se zato nad mojom glavom parkirao jos veci upitnik nego do sad.

Nedelja prodje sasvim uobicajeno al meni jako sporo jer sam sa nestrpljenjem ocekivala ponedeljak kako bi nazvala AS i razgovarala sa uroterapeutom koja poznaje Esida i koja je zadnji put bila prisutna kod razgovora sa Dr. Naravno, njih ne mozes dobiti tek tako nego ostavis poruku pa kad imadnu vremena, oni nazovu :/ Medicinska sestra koja mi se javila, obavjesti me da je Lisa na drugom odjeljenju te da je na A8 tek sutra i da mi ne garantuje cak ni da ce me kontaktirati u utrak (ni meni nije bilo jasno zasto) ali eto, ona ce njoj proslijediti poruku da sam zvala i o cemu se radi (Boze koliko puta moram ponoviti jedno te isto kako bi dobila sam jedan tel razgovor)!

Nije proslo ni tri sata telefon zvoni :) Lisa :) ispricam joj sve sta i kako se desavalo od 22/11 kad smo zadnji put razgovarale i sta se desilo u subotu te sta je nak kucni ljekar rekao za one predjasnje "upale-neupale". Kad sam joj rekla sta se desilo u subotu, ono sto sam najmanje ocekivala ona upita "a je li krenuo terapiju?"  :/ Nije, jer je vikend i nema temp, nema cestih mokrenja i kazem joj da nasa dr ni prije nije ukljucivala selexid niti je slala na urinokulturu jer nema temp, nema bolove. I ja onda ostado sjedeci jer ona onako malo ostrijim glasom veli:" pa moze imati upalu iako nema bolove iako nema cestih mokrenja!" :(((( do sad nikad nije bilo tako, uvijek je reagovao i to jako glasno, medjutim, kod Esida se amam bas nikad ne zna sta i kako :(

Dogovorimo se da ujutro (juce) nazovem svoju dr i da posalje uputu za urinokulturu te ja odmah u 8:00 uspijem dobiti dr i objasnim joj sve kako i sta i da je Lisa rekla da urin ide na urinokulturu bez obzira sto test na jutarnjem pokaze. Jucer je test bio toooootalno uredan bez i jednog jedinog negativnog tracka na sebi. Odnesem u bolnicu iz koje ce ici dalje i sad predstoji cekanje 2-3 dana :/

E ovo se zove strpljenje :D sjedis na iglama i nadas se, a ne znas ni cemu se nadas :( Dal sterilnom urinu ili opet upali pa da znas sta da radis. Ovo prvo me dovodi samo do vece zbunjenosti jer onda se postavlja jos vise pitanja. (fali li kome upitnika da posaljem :/ )

 


Vama dragi moji se zahvaljujem na porukama i komentarima, divno je znati da u cijeloj ovoj situaciji nismo sami! Da mislite na nas, dovite, savjetujete. Neki savjeti su tako veliki da i mene brbljivicu ostavljaju bez rijeci! Hvala ti mila!

Molim ga Uzvisenog da vas sacuva svakog zemana i iskusenja koja ne mozete podnijeti, amin!

 

Esselamu alejkum

05.01.2013.

Dunjaluce, tezak li si...

Selam alejkum

 

Kako ista da kazem, da napisem a da neplacem... a plakati nesmijem jer to Esida pogadja.

Znate li da je poceo kriti da ga boli? Znam da ga boli, vidim mu po izrazu lica al on govori ne ne, neboli. Mama jesi li tuzna...

Dunjaluce tezak li si... Ja Rabb, olaksaj a neotezaj, zavrsi sa dobrim amin!

Jutarnji urin nije mogao biti gori (a izmokren je nocas). Pored tolikog iskustva ja vise ne znam sta da radim :( Nisam mu ukljucila Selexid, nesigurna sam, nesigurna.

 Jednom je trazio da piski "vanredno", nema temperature. Strah ga je, strah nas je :(

 

Da hoce ova tjeskoba otici...

27.12.2012.

Suma sumarum 2012 - 27/12-2012 - 27. post u 2012

Aman koliko  je 2-ki

Selam alejkum

Ispast ce da je postalo tradicionalno na blogu  sumirati godinu krajem godine, a meni to bas nekako bezze jer nekad pomislim da je od 1/1-2012 do ovog 27/12 proslo dva dana a opet nekad kao citava vjecnost.

Sigurna sam da nisam jedina kojoj ova 2012 nece stati u extra lijepom sjecanju, bar veci dio iste. Ne znam... Ne zelim se osvrtati na ono manje lijepo, ne zelim ostavljati prostora bolu, ne zelim zaliti!

Glupo se osjecam, jako glupo evo bas sad :) fakat ne znam sta bi izdvojila iz proteklih 12 mjeseci!? Nista se nije desilo a ipak se toliko toga desilo a da nikad manje nisam pisala. Hej, 27 postova (ukupno naslova) za cijelu godinu! Jel moguce da zapostavljam blog? Jesam li umorna samo od sebe ili od bloga ili pak od svega? Jesam li izgubila volju, snagu ili oboje?

 

Ipak, izdvojicu neke dijelove ove 2012 mada je o njima vec pisano tokom godine. Ono sto je bilo najljepse je dugi niz mjeseci bez Esidovih upala. Ono manje lijepo su 4 upale u 3 mjeseca. (ovdje mi na um pade brusnica- blogerka a znace ona sto :( i da, nju upoznah prilikom zadnje posjete Sa, toliko toga imamo zajednickog...) Bestija e coli je smorila i iscrpila prvo Esida pa onda i nas ostale (psihicki! toliko da kad je ko spomene mene automatski zaboli sve)! Jos jedno odlicno iz 2012 sto se moze izdvojiti su rezultati u skoli koje Esid pokazuje. Pohvale koje uciteljice bukvalno sipaju iz rukava je ono sto izmamljuje osmjeh svakog trenutka, svakog dana!

 

Necu ocekivati nista za 2013 ni svaku sljedecu, samo cu zeljeti i doviti za sabur i zdravlje mom evladu i svima koje volim!

(A moglo bi me nasmijati skorije rjesenje voznog parka nase porodice i jedna tekma na Bilinom polju  )

 

Vama dragi nasi zelimo isto sto i sebi, zdravlja i sabura a najvise jakog imana, amin!

11.12.2012.

Misterija

Selam alejkum

 

Esid je prvu upalu dobio sa nepunih 6 mj i od tada pocinje nasa borba sa tom glupom e coli. Ni jedan put nismo bili u dilemi da li je upala ili nije, svaki put je propracena sa bolovima, temperaturom, cestim mokrenjem i svaki put Selexid je pomogao. Sve do prije 14 dana nismo bili u dilemi ali izgleda s vremenom te njegove upale i nalazi postaju bivati misterioznim. Juce ponovo ista scena kao i 25/11. Jutarnji urin pokazuje leukocite na +3 i pozitivne nitrite :(  Pitamo ga da li ga boli, ne boli za onih sat vremena od budjenja do polaska u skolu djeluje sasvim ok bez i jednog trazenja izmokravanja. Veseo i jedva ceka da ide u skolu jer molicu lijepo pjeva se rodjendanska cestitka, kolac za raju iz razreda... hmm hocemo li ga poslati ili ne? Zao insanu kad se vec tliko raduje da ide u skolu da ga ostavi kao zadnji put a njemu nista nije. Ipak odlucimo da ga odvedemo i dogovorimo sa tetom da isti momenat kad se pozali da hoce piskiti zove nas.U medjuvremenu razgovaram sa nasom doktoricom ( zanimljivo, vise ne znam ni da panicim, oguglala skroz naskroz ) kazem joj kakvo je stanje i kao i prosli put dogovorimo ako se pocne zaliti da ga boli, da mora piskiti, saljemo urin na anlizu. Izmozgam pored toga da se desilo isto kao i zadnji put. Nije izmokren u noci jer u nedelju navece i nije toliko onosio tecnosti pa sam mislila da nije neophodno. Isto se desilo i u noci 24 na 25/11. Haj budi pametan, jel stvarno u tome stos??? Zar sve nije misterija??? Da budem iskrena, meni jeste :(

Jutros strepeci podignem ga a on i prije nego je ustao govori boli me stomak :( mene jedino presjece preko stomaka jer bol u stomaku je takodje jedan od znakova upale :( On bi rado jos spavao a ja ga onako usnulog odnesem u banju raspremam ga a sva strepim i jedva nekako pocnem izmokravati i jos teze uradim test. Iiiiii BINGO!!! Za nepovjerovati, pisha odlicna! Vec osjecam kako mi koljena klecaju valjda od te ukocenosti i straha sta me ceka :( . On jos uvijek haman spava (ovo je na babu spavalica :p mama je ranoranilac :D ) jedva otvara usta al cuje svaku :) Govorim mu da je pisa odlicna da sam sretna, golicam ga i presvlacim (on jos uvijek zatvorenih ociju) i onda mu kazem: " e znas sta, ja ne znam sta cu s ovom tvojom pishom" hmm ne ostadoh bez odgovora nego mi lopuza kaze: " Naspi u flasicu i napisi na njoj 'najbolja pisha na svijetu' pa odnesi u muzej, mozda ce koga zanimati!"

 

Mislim.... !?!?!?

09.12.2012.

9

09/12.2003

03:40

03:41

07.12.2012.

-25/11

Selam alejkum

Da, zvanicno mogu proglasiti nevazecom upalom onu 25/11 :) Kako sam i pisala u predhodnom postu izdesavalo se to sto se izdesavalo i ostalo je na tome. Nalazi se nisu  mijenjali sve je ostalo sasvim normalno (L, N, E) ali jos uvijek provjeravamo cesce nego sto bi trebali :/ nikako da se otmemo strahu da ce ponovo zauzeti maha :(

Esid je masaAllah, lopovise i zafrkava sve oko sebe :) Prije dva dana smo imali zajednicku veceru u skoli i oni su spremili neku predstavu. Svak je imao svoj tekst al je deda mraz  svoj zaboravio pa mu je Esid dosaptavao :) Dok su ostala djeca mirno stajala pjevajuci pjesmu, on je haman pa svaku rijec propratio pokretima ruku ili pak grimasama lica :D Neumoran je :)

26/11 u ponedeljak je ostao kuci i bukvalno se dosadjivao. Piskara on tako nesto te na kraju pokaza sta je uradio :) Napisao je 4 price :) Stvarno prave price o nekakva tri patuljka kako razgovaraju izmedju sebe pa je prva prica bila o fudbalu (zamislite Messi dobio crveni karton :D ) druga je patuljci i hobotnica, treca patuljci i pirana a cetvrta :/

Sljedece jutro je krenuo u skolu i ponese svojoj uciteljici da pokaze da nije dangubio ni kad je bolestan :) Mia se odusevila te mu rekla da sljedece jutro procita na jutarnjem okupljanju predskolaraca i prva tri razreda, ukupno pet razreda. Hajd sto je napisao price nego je nakon svake price napisao i kviz :) pa je postavljao pitanja a sve rukice u zraku kako bi odgovorile na ista. 

Miin komentar je bio: "S razlogom mozete biti veoma ponosni na njeg!" 

 

I s razlogom i bez, mi jesmo ponosni na njeg kroz sta je sve prosao i opet pun optimizma, pun ljubavi za svakog, pun osjecaja koje pokazuje i nepokazuje.

 

Da nebi pokvarila post, necu pisati o 7/12.2003; 8/12.2003; niti o 9/12 iste godine previse boli bez obzira sto je proslo 9 godina!

 

Selam alejkum

26.11.2012.

Hajd pa budi pametan!!!

Nekad pozelim da ne razmisljam, ma pocesto pozelim da ne razmisljam!

 

Selam alejkum

De da probam da se definisem, da definisem stanje sa Esidom, sa upalom koje ima pa haman nema.  Treba li krenuti sa pencilinima ili netreba? Treba li pisha na urino kulturu il' netreba? Da li da ide u skolu ili da neide? Ima li temperaturu ili nema, hocu li zvati dalje od naseg kucnog ljekara? Sta ako sam upravu, sta ako grijesim? Da li da slusam taj unutrasnji glas? Da li grijesim? Sta ako grijesim pa bude gore? A ako sam upravu?

 

Da nastavim sa pitanjima?

 

A gdje im je odgovor?


Jucer ujutro nije bilo dileme!? Upala je bila tu bez razmisljanja. Jedino sto je nedostajalo je njegovo insistiranje da se katerelizira svako 20 min i prije. Nedostajala je temperatura koja bi po nekom redoslijedu trebala biti sa takvim nalazom urina. Jedino sto je imao je bio strah. Prepao se! Nakon drugog katereliziranja, pria ista. Uzimam urin i zovem dezurnog ljekara. K'o pravi papagaj zapjenim (dok me nije prekinuo da kazem sve sto imam) a covjek s druge strane ostade zatecen, pita: "a jeste li vi ljekar ili nesto slicno?"  preko sve muke nasmijem se i velim, daleko od toga :/ samo eto imam skoro 9 godina iskustva :( ( nazalost)! Zbunio se jer (kako nebi nakon toliko prakse) izbrblja xy izraza koji se u svakodnevnom zivotu jako jako rijetko koriste, ma sta rijetko :/ nikad! Osta da nazove ako uspiej da preko bolnice ubaci urin na urino kulturu a ako ne, e onda cemo vidjeti sta cemo. Nenazva on vise :/ osta da ga nadgledamo i ako krene kako netreba, pocnemo terapiju. Posto je Esid cijeli dan bio sasvim prosjecan, bez temp, bez bolova, odlucismo sinoc da necemo pocinjati sa Selexidom, sacekacemo jutro a ako u toku noci bude problema, glodjat cemo se! Noc prodje kao i svaka druga, bez truna razlike. Izmokren u 23:30 pogledan jos x puta (ko bi spavao na iglama?) da bi se "probudio" u 7:00 i zamolio lijepo da kad se izmokri, vrati u krevet, molicu lijepo, kako bi nastavio spavati :) 
Nista mu nefali :) nas zakljucak. Urin naravno provjeravamo, uzimamo flasicu za urinokulturu i ... A glupe upale, nije ni tamo nije ni ovamo!?!?! Leukociti na +1 sasvim OK! Nitriti ni pozitivni ni negativni!?!?! jel moguce? Haman jeste :/ Krvi ni traga!?!?! A glupog i zbunjujuceg testa!!!

Sacekam 8 h i dobijem svoju dr. ispricam joj kako i sta, da sam i ja sama nacisto zbunjena. Da imam hiljadu pitanja i podpitanja i da imam moguce odgovore al nikako da sam sigurna da su tacni. Jutrosnji urin nije za Selexida, to definitivno nije. Dok svaku mogucnost pretumbasmo, dodjosmo do zakljucka da je moguce bio pocetak upale ali da je Trimopan od 5 mg (kojeg je poceo tek u petak) ima uticaja tj. poceo suzbijati daljnje napredovanje iste. U biti, Trimopan se koristi kod upala ali u puno jacim dozama i cesce, kod Esida je samo kao preventiva. Uglavnom, danas je kuci, zafrkava i izmislja sve i svasta (moRe mu se, mama je njegova licna dvorska luda) pipnemo ponekad celo, pijemo caj od uve, jedemo sto nam padne na pamet! Sutra cemo ponovo provjeriti urin pa ako bude losije ( nadamo se da nece) saljemo na detaljne pretrage pa onda razmisljati sta dalje. Vise ne mogu razbijati glavu unaprijed :/

Vas selamimo i ostavljamo Uzvisenom u amanet!

 

25.11.2012.

Nisam bas...

Selam alejkum

U proslom postu, od silnog uzbudjenja zbog kornjaca, ne napisah da smo Dr spomenuli i preceste upale, 4/8 ; 4/9 ; 8/10 ; 21/10 i kad sam rekla da dobija 2,5 ml Trimopana kao prevenciju, iznenadi se te preracuna i veli, to je duplo manje od onog sto je uredu za njegovu kilazu od 23 kg. Promjeni nam u tablete tj polovinu jedne od 10 mg. To bi kao trebalo da utice i da se upale urjedjaju ili pak prekinu. Ako ne, da se javimo na UZ da vidimo sta je u pitanju.

 

 

 

Jaaaah  ovim datumima gore mozemo dodati i 25/11    zamisljala sam si ljepsi rodjendanski poklon od Leukocita +3  Nitriti +   Eritrociti +2    

 

Ya Rabb, sabura, sabura, sabura...

23.11.2012.

Olaksanje

Selam alejkum

Sinoc sam bila i vise nego preumorna da i danas osjecam taj umor. Svo ovo vrijeme iscekivanja razgovora sa Dr je bio jako veliki pritisak na sve nas. Nemoguce je nerazmisljati, sta, kako, kad, posljedice, bolovi, uspjesnost i milion i jedno podpitanje zuji u glavi i nemoguce ih je se rijesiti.

Jucer smo imali razgovor sa Dr (neki novi) hirurg urologije ili kako se vec kaze?! Jako prijatan covjek, bez uvijanja objasnio je da je njihova zamisao operirati misic koji zatvara mokracni mjehur tj "zategnuti ga"  (uopce nemam ideje kako bi to izgledalo ali i ne razbijam glavu oko toga) pri tome uraditi "rupicu" u stomaku na predjelu pocetka debelog crijeva gdje bi se ugradio "ala propust" za kateter kako bi se tim putem spiralo debelo crijevo jako efikasno te time nebi dolazilo do "nesreca" pa bi Esid mogao hodati bez pelene. Upozorio je jos da ni to zatezanje misica nebi bilo 100% sigurno da nikad nebi doslo do nezeljenog izlazenja mokrace ali svakako bi bilo rjedje nego je to sad. U biti, sve se radi o poboljsanju kvaliteta zivota za Esida i olaksanja nama kod cestog presvlacenja a svi koji su imali posla sa pelenama, znaju o cemu govorim. Naravno, katereliziranje bi i dalje ostalo na svaka 2 i pol sata, znaci tu nema promjna. Pri upitu koliko je ta operacija bitna za Esidovo zdravlje, dr odgovori da sto se tice zdravlja ili ti ocuvanja bubrega nema nikakvog uticaja. Mene je uvijek bilo strah tog nezeljenog mokrenja da kojim slucajem ne utice na rad bubrega i vazda mi se cinilo glupim pitanjem, "da li to mokrenje steti njegovim bubrezima?" Jucer sam se odvazila i po cijenu gluposti i pitala isto :) na sto sam dobila odgovor "ne, naprotiv, to je dobro za njegove bubrege, jer da, u slucaju neizlazenja,( taj urin da ne izadje tako kako izlazi), vracao bi se u bubrege i ostetio ih. Znaci, operacija nije neophodna? Nije, samo ako to vi i Esid zelite :)) ?!?!?! Prva pomisao, koji luksuz, biras hoces li se operisati illi ne :) Naravno, nama nista za Esida nije tesko uraditi, ustajemo ili cekamo 23:30 da ga izmokrimo (radi velikog unosjenja tecnosti uz lijekove tokom vecere i pred spavanje) presvlacimo ga kompletno po nekoliko puta dnevno, sto zbog pelene sto zbog znojenja. Nista insanu nije tesko, pa to je komad tebe i vise od toga :) pa je odluka pripala samo Esidu :)
On je zadnjih dana bio jako potisten, zamisljen i pri samom razgovoru sa dr, oci su mu bile jako krupne i zamagljene od suza. Malo je falilo da pocne plakati a kad smo ga upitali, sta ti zelis, rucice su vec pocele vrtiti u poznatom fazonu :) Hoces li da se operises i skines pelenu ili ces i dalje nositi pelenu a da se ne operises. Njegov mudri odgovor je glasio "meni nesmeta pelena" :D dusa moja mila, koliko se samo obradvao  sto se nece operisati :)

Zadnjih sedmica je imao ideju cudo jedno :) upitao pa barem 1000 X jednu te istu stvar "mogu li dobiti..."  Kakvi! Ni pod razno!!! :) al me u meni kopkalo i kopkalo :)) ( ko mamu, valjda to tako i treba) I naravno, mama je poklekla (po ko zna koji put) i ispunila njegovu zelju :)
U srijedu je dosao iz skole i bio jako potisten, nije cak ni crtao :( na nekoliko upita, sta mu je, odgovarao je "nije mi nista" a onda je upitao " a hoce li me sutra operisati :("  i onda smo ponovili razgovore od prije, da se nece operisati, da samo idemo na razgovor i da cujemo sta dr predlazu. A onda, da bi ga oraspolozila, kazem mu da imam za njeg iznenadjenje kad se budemo vracali iz AS :)
kako je samo pokusavao da otkrije sta je :D al mu nije poslo za rukom. Sinoc smo se po povratku svratili u jedan grad gdje sam vec bila dogovorila da cemo doci i preuzeti ta dva mala "bica" dva nova clana nase porodice :D
Kaze mi muz da sam blesava :D a meni drago sto jesam ;) jer onaj kliktaj, onu radost kad je vidio KORNJACE a tek radost kad je shvatio da ce stvarno s nama kuci, to se ne moze opisati rijecima! Kad smo krenuli, pitam ga je li sretan a on dusa draga kaze "nisam sretan, presretan sam" vi ste najbolji mama i babo na svijetu :))))) A kad je tek dosao kuci, kad smo ih iznijeli i poceli postavljati akvarijum i ostale gluposti, on se rasplakao i to kako. Pa sto sad places??? Kaze, toliko sam radostan da moram da placem :))) Naid i Cuva su bili kod nane pa ih je babo doveo tek kad smo sve smjestili i onda slijedi ponovo vriska i veselje jer to je Boze moj, senzacija :D do 21:30 nisu mogli zaspati :) a jutros se ustajalo i prije zvanja i doruckovalo takvom brzinom k'o da je tajfun proletio preko stola :) I onda je uslijedilo prepricavanje u skoli i odmah nakon casova kad se babo pojavio u skoli, spremili su se u rekordnom vremenu i prilijepili svoje zute glavice uz akvarijum :)

 

Nek vam je mubarek ovaj petak i da vas Uzviseni cuva svakog zemana, amin!

16.11.2012.

Kako si mogla ostaviti djecu?

Zadnjih dvije-tri sedmice najcesce upuceno pitanje meni :)

 

Selam alejkum

Onaj osjecaj kad ne mozes vise, kad jednostavno glava ne moze podnijeti vise sekiracije, pitanja, odgovora, informacija. Onda kad osjetis da se gubis ravnotezu, snagu, puls skace na 130 da ni prstom ne mrdnes, krvni pritisak otkaci nacisto, skontas da je krajnje vrijeme da povuces rucnu i odmoris! E prije par sedmica sam bila bas takva, na ivici svih snaga! Jedini izduvni ventil koji dolazi u obzir je (svakako) Bosna. Da, znam, samo su tri mjeseca od kako je prosao ljetni odmor, od kako sam/smo bili u Bosni. Ljetni odmor se mogao nazvati svacim samo ne odmorom. Konstanto promatranje Esida, njegova svakodnevna povracanja zbog vrucine, upala bas onda kad smo pomislili da smo prosli bez iste tog odmora/putovanja. Bolovi, strah, put, i opet isto to (bez puta) X 4 :/ 
Uporni pozivi AS, njihovo konstantno oglusavanje na moje upite, hajd sto moje nego i naseg ljeara OP, bez velikih rezultata osim tog 22/11 za koji me opet strah da ne otkazu.

 

Tako ja/mi odlucimo, da nebi zavrsila u bolnici (nedaj Boze) pocastim jednim dvosedmicnim boravkom i napunim baterije jer po svemu sudeci, ocekuje nas tezak period, od pregleda, operacije, pregleda i vec vidim, nepozeljnih infekcija. (Babo je od 3 do 18 oktobra imao istu privilegiju doduse sa nanom :) )
29/10 me doceka Sarajevo pod snijegom (kaobajagi) ali i obecavajuca vece i dani. Istu vece se nadjoh u Domu mladih na bajramskom koncertu "U ime Gospodara" s onim istim gazelkama sto svojim ilahijama uljepsase nasu promociju. Obradovah se insanu na pozornici, vidjeh svoga sina u njegovim godinama, insaAllah, mudrog kao on.

Proleti prva sedmica a da se nisam ni okrenula takoreci. Sretoh mnogo dragih insana, kahvenisah na svoju 14-tu godisnjicu braka u drustvu blogerasa i dva mala slatka djeteta.
Pricase mi onomad o "Kuci sevdaha"  (kako me tamo nikad nije bilo?!) pa kahvenisah sa dragim insanima, opet blogerima, pardon, blogerasicama :)
Nadjoh se i u BBI sa hanumama mojim dragim, vise puta, dusu mi razgalise Allah im vratio svakim dobrom.
Hodih ulicama Sarajeva, mirisah jesen koju odavno nisam mirisala u Sarajevu. Imala sam dovoljno vremena da razmisljam o svemu pa i o onom sto sretoh. Sretoh mnogo insana, te cehre bosanske koje nigdje ne mozes naci. Tu nesebicnos i susretljivost koju nigdje al bas nigdje neces naci! Moram ostaviti zapisano, ne toliko radi mene nego radi moje djece kako bi znali da se i to u Bosni moze desiti. Na prvo razmisljanje i nije to toliko veliko al' kad uporedis... 
 Jedan mali dinosaurus je svoj put ka G.Vakufu trebao naci putem poste na Ilidzi. Ponudi teta kutiju koja mu bi pomalehna, veli, da nebi placala skuplje, ode ona potraziti tamo negdje iza obicnu. Ja ostala u cudu, cek cek pomislim, pa ti si tu da mi prodas a jok da mi ustedis :) al jok. Nadje ona odgovarajucu kutiju, sve spakova fino, nalijepi bilesi fini bijli papir, adresira sve umjesto mene a ja osta razmisljajuci "ovo nigdje al bas nigdje neces naci!!!" eto ti bosanskog merhameta, susretljivsti, ljubaznosti. Trazi vala po cijelom svijetu neces naci da je tako iskreno ma koliko ti se smijesili.

Zadnji cetvrtak nadjoh se na suncanom platou IUS-a ili ti Internacionalnog univerziteta Sarajevo. Dal je zbog sunca ili okruzenja, osjetih ko da sam u nekom filmu. Bas mu pristaje ime "internacionalni" svih jezika se naslusah. Popih kahvu i zasladih plahim kolacem s jednom ljepojkom (opet blogerkom :) ) ocejfih u pravom smislu te rijeci a tek kasnije pomislih "hoce li imati problema jer vrijeme za pauzu je vise nego prekoracila" ako mi se vise ne javi :D bar znam zasto se ne javlja :)
Ono zbog cega sam otisla, to sam i nasla. Odmorila sam se, nakupila snage i sunca i vratila se svakodnevici, kisi i tmurnom vremenu.

 Ono sto sam najcesce puta cula u tih dvije sedmice jer upravo pitanje iz naslova. Kako si mogla ostaviti djecu? Necu odgovarati. Ostavicu na vama da nadjete odgovor. Vecina vas je RODITELJ imate jedno, vecina dvoje, neki troje djece. Razmislite, koliko vam snage i zivaca treba sa jednim (zdravim) djetetom? Koliko vam treba snage i sabura za dvoje (zdrave) djece? Koliko vam treba sabura, zivaca i snage sa troje djece i sve obaveze koje vas pritiscu? Sjetite se zadnje prehlade, virusa, temperature vaseg evlada. Posjete ljekaru, borbe sa lijekovima, nus pojavama svim zavrzlamama koje prate jednu najobicniju prehladu. Koliko se nasekirate, koliko snage (fizicke) potrsite u tih max sedmicu dana? I kad prodje, da li i dalje razmisljate o istom ili zaboravite cim se zavrsi.
Ja sve to imam X 3 i Esida, njega ste vec upoznali ;)
Kad si odgovorite na sva pitanja koja napisah, razumjecete kako sam ih mogla ostaviti, naravno, nikom drugom do njihovom babi :)

 

I da nebi zavrsila post a da ne napisem o njemu, mom hrabrom djecaku, moram napisati jos koji redak :) Bez upale smo elhamdulillah mada se babo bio prepao (valjda sto je bio sam a nije vican procjenama kad je upala kad nije) alarmirao je dr a ova ga lijepo umirila i rekla da nema potrebe raditi urinokulturu na te "rezultate" (leukociti +2) te se i ispostavilo da je bespotrebno testirao urin xy puta :))
U srijedu smo imali informacije u skoli :) sta da vam kazem :) potrosile su uciteljice mozda 4 min da ispricaju sta imaju. Kaze mu Vib: " nema se tebi sta puno reci, najbolji si i samo tako nastavi" test koji su radili na nivou drzave je uradio max sto se moglo. Jezik takodje :) 120 rijeci za 11 min i 99% tacnosti! Mislim... ufurala sam se od ponosa pravo. Naid je na testu iz matematike malo zakazao sto je i Vib ostavilo bez rijeci ali je samo u testu zakazao, sto ona nevidi tako velikim problemom jer zna kakav je svakodnevno a svakodnevno je dobar i vrijedan. Za jezik se (koji uopste ne gotivi) iznenadjujuce pokazao dobrim 120 rijeci za 14 min, 94% ispravno.

Nesto razmisljam, ako nastave sa ovako dobrim rezultatima, mogla bi ih zamisliti na IUS :)))

Cuva je prica za sebe :) opasna je, vragolan pravi :)) Zove me muz jedan dan i kaze, slusaj ovo. Malac iz njenog razreda je pitao jel kazala ocu da ju je uciteljica ruzila? I onda slijedi dijalog
B: sto te ruzila?
C: (zbunjeno)  ne znam :/
B: pa kako ne znas, sta si uradila?
C: ali babooo, ja toliko gluposti napravim da ne znam na koju glupost je mislio :///


:DDDDD

Sreca njena pa je inteligentna i maher za matematiku pa joj kod uciteljice i prolaze svakojaki ispadi :)


Sto je dosta dosta je, zavrsavam za veceras a javimo se opet insaAllah kad zavsimo razgovor u AS, valjda cemo tad biti ista pametniji :(

Vama mahsuz selam i svaki hajr i bereket zelimo!

23.10.2012.

21/10.2012 cetvrta upala ove godine

Ne ne, niste pogresno procitali :(

U nedjelju kad sam pisala ovdje, samo par sati poslije isti scenario kao i 8/10 boli boli boli. I naravno, leukociti +3 :/ 

Nakon samo sedmicu dana bez pencilina ponovo krecemo sa novom turom :(

 

Ja Rabb, olaksaj a neotezaj

zavrsi sa dobrim,

amin.

 

Selam alejkum

21.10.2012.

8/10.2012 treca upala u ovoj godini

Da, iza nas je...

 

Selam alejkum

4/8

4/9

8/10 ova treca je haman pobrkala datume pa je zakasnila :/

U ponedeljak 8. odem po svog ljepotana ranije u skolu jer je jahanje ponedeljkom, dolazim a on stoji uz rulator, preblijedio. Pored njega stoje teta koja ga pazi i momak koji je mijenja u slucaju da je odsutna. Pitam ga sta je, a on vec svojim izrazom lica govori sve :( boli ga, kaze piski mi se. A ona, ona sva mirna, piskio je prije pola sata!? Zeno draga... jednom cu je nareziliti al ono bas bas nareziliti! Brzo ga odnesem u kupatilo i raspremam, pitam ga jel bio sta uzbudjen, moguce da ga ponekad od prevelikog uzbudjenja iritira i ima osjecaj da mu se piski. Ne mama, veli mi, boli me ko upala :'(

Ispiskim ga ali neimadose plasticnu casu kako bi odmah uzela urin na analizu te ga pokupim kuci i nastavi po soku kako bi cim prije dobili vise urina. On raspolozen, nista se na njemu ne primjeti, pomislim, ne nije upala, to je samo lazna uzbuna. U 15:00 ponovo ga izmokrava, ovaj put imam dovoljno urina i testove i ... Leukociti +3 ; krv +1 :((((( Nazovem odmah dr. ostavim joj poruku i malo kasnije ona zove i govori da odnesemo urin u labaratoriju, ona je najavila da dolazimo van radnog vremena. Selexid ponovo. Bolilo ga je ali opet manje nego kad je upala u poodmaklom stadiju.Dva dana poslije dolazi i zvanicno nalaz, bestija e coli je ponovo tu :( nista nismo fulali :/

Od kako smo se vratili s odmora, huuuuh, krenulo nas je pravo, sa svih strana! A8 nas jos uvijek seta, mislim, dobili smo mi onaj termin za razgovor sa hirurgom ali... dr je zvala i radi ovih cestih upala, medjutim, nista :( Ponovo sam i ja razgovrarala sa koordinatoricom odjeljenja, kao i svaki od tih zaposlenih i ona ljubazno obeca da ce, u slucaju otkazivanja termina nas prebaciti u ove zadnje sedmice oktobra. Ova sedmica je bila odmor, sigurno ni dr nije bilo plaho na odjeljenju pa tako nisu ni imali otkazanih termina. Ne smijem ni da razmisljam o ovoj sedmici koja dolazi. Inace nam ostaje 22/11 koji je takodje upitan jer slucaj "auto" jos uvijek nije ni krenuo a kamo li sto vise. To je vec druga ludnica i druga prica. Upitno je da li cemo uopste rijesiti dozvolu kupovine auta do pocetka 2013-te.

Na hajr, sve ce se rijesiti samo treba sabura a mi koliko ga god prikupimo, brzo istrosimo pa nas se sjetite dovom, samo sabur, ostalo cemo pregurati insaAllah

 

Selam alejkum

27.09.2012.

hladan, ugodan, bolan... tush :/

Selam alejkum

Kratko je trajalo zadnje odusevljenje :( zivot je takav, koliko ruza toliko i trnja, borba ili prasina a mi do sad nismo dugo ostajali u prasini, nastavljali smo dalje. Tako i ovaj put, moramo, ma koliko bilo tesko!

U utorak smo Esid i ja bili u AS kod bandazista, dradili sto smo trebali i naravno zavrsili na kebabu jer je nemoguce biti u AS i ne otici na kebab :) Nismo otisli na odjeljenje A8 jer smo ocekivali da ce ispostovati termin koji su nam dali za juce u 13:00. I ne, nisu nazvali ali...

Jucer smo imali zakazan i telefonski poziv od dr K. endokrinologa koji nas vec drugi put poziva u dogovoreno vrijeme. Nalazi, e to je onaj ljepi dio danasnje posta, elhamdulillah. Svi nalazi su sasvim uredni masaAllah cak i D vitamin koji je bio na donjoj granici sad je vise nego dobar i ne moramo uzimati onih 10 µg koje smo uzimali u zadnjih pola godine. Hormon koji je u zadnjim nalazima bio jako visok, sad je sasvim normalan. Ono sto je i dalje isto je da ostali hormoni odgovaraju uzrastu od 6-7 god i cinjenica da ce kasnije uci u pubertet i vremenski duze rasti od svojih vrsnjaka. Sve  u svemu zadovoljavajuce, nova kontrola u martu sljedece godine insaAllah.

Iscekujuci poziv iz A8 pogledamo jucer u postansko sanduce i ... koverta umjesto poziva. Otvorimo kad ono termin  1/11.2012 :(  stoji samo "kontrola" tek mi onda nista nije jasno ://  Vec je bilo kasno da zovem odjeljenje da pitam sta je, te ostavim to za danas. A datum nam nikako ne odgovara, jer nam autu istice registracija a vise nemamo namjeru da je produzavamo jer nam je slucaj za kupovinu novog auta u procesu i registrovati ovo bio bi cisti promasaj.

Zato jutros iz dva razloga nazovem broj tel. koji je stojao na pozivu, javi mi se jedna od sekretarica i objasnim joj kakva je situacija sa autom i da probamo naci termin u oktobru. Uz to je pitam sta je razlog pozivu a ona ko iz topa " razgovor sa hirurgom za operaciju!?" sreca pa sam sjedila, inace bi se ukinula s nogu i ovako mi se cijela kuca okrenula oko mene. Budi heroj pa ne zaplaci :((( ja nisam i vec sljedecih trenutaka ja sam plakala ko oblak :(( Kakvoj operaciji, cega... Onaj problem oko nekontrolisanog mokrenja izmedju katereliziranja o kojemu sam vec pisala bi se trebao rijesiti operativnim putem. Detalje cu znati tek 22/11 ako ne u oktobru u slucaju da izleti otkazano vrijeme pa nas pozvu u kratkom, roku sto se nadam da ce se desiti. Ovo cekanje ubija, ubija u svakom djelicu insana.

Da Allah olaksa i okrene na hajr, amin

Sjetite nas se dovom

Selam alejkum

20.09.2012.

Dok me drzi...

... ovako dobro raspolozenje :) da napisem koji redak ;)

Selam alejkum

Zadnji put kad sam pisala bas sam bila potistena i nekako nikakva za razliku od danas :)

Ne, nisu nas zvali iz AS ali dan poslije moga pisanja ovdje smo dobili pismo sa novim terminom za telefonski razgovor. 26/9 kad i sa drugim odjeljenjem samo dva sata ranije. Haj da vidimo i to :/

Nije se nesto puno izdesavalo od zadnjeg pisanja al eto opet imam nestA napisati :) i to lijepo za razliku od zadnjeg puta. Doduse, ovo i nema previse veze sa Esidom ali ima sa bracom i sekom koji su itekako zasluzni za Esidovo konstantno napredovanje.

Ono sto je novo je, Cuva je pocela trenirati fudbal :))) pravi mali Dzeko da je samo vidite. Jest da nema pojma kako i sta, al je nezaustavljiva na terenu. Ma nije ona tako davno ni pocela trenirati, mislim, treca sedmica. Dva puta sedmicno tako da i nije mogla nesto puno nauciti ali... ima kopacke :D prave zenske sa roza linijama :P

Naid, e Naid je, ehhhh kako bi ga nazvala :D toliko tvrdoglavo i zanimljivo i smijesno i izdrzljivo dijete :) U ponedeljak su dosli sa treninga i hoce da mi pokaze sta je naucio, odnosno kako se osloboditi stiska ruke odnsno sake. Elem, postavi on nekako prstic pod svoj palac taman negdje izmedju zglobova palca i kaziprsta i pritisnu a meni suze na oci od bola. Auuuuchh Naide dragi sta uradi :) dva dana me boljelo! Dok je Naid demonstrirao taj zahvat babi je zavrsavao sa Esidom i vraca se u dnevni i prica mi kako je bilo na treningu. (Naid je inace jos u mladjoj grupi) Veli babi, vjezbali su izmedju ostalog i to pritiskanje prstom i neki mali je probao na Naidu al ovaj nije reagovao, malac ga pitao "boli li" Naid 'ladno ne! ovaj opet probao, opet ne! malac se rasplakao jer mu nije poslo za rukom :D Primjetila je to curica (a vjerovatno i trener-nosilac crnog pojasa) pomocnik trenera a ona ima plavi pojas, te je prisla i uradila isto sto i djecak prije nje, medjutim, Naid kakav jeste :D tvrdoglav  (Boze na koga je!?) ni njoj nije htio pokazati da ga je zaboljelo. Jednom je pokusala i odustala :D Tek je kod kuce, lopovski se smijajuci priznao da ga je boljelo al nije htio da pokaze :D

Isto vece zove sekretarica kluba u kojemu treniraju. Prvo sam pomislila "sta li je Naid zabelaio" kad ona veli:" trener je trazio da se Naid prebaci u stariju grupu i da trenira paralelno sa mladjima i starijima dva puta sedmicno, kako je vrijedan i super razumije i vjezba!" ( Bravo Naide!)  A ja se bome obradova i bas mi toplo oko srca, ipak u njemu ima nesto sportskog duha :D Elem, sad trenira i sa malima i sa velikima i za divno cudo, dobro se snasao u starijoj grupi. Kako ce biti dalje, vidjecemo.

Prije desetak dana dodje obavijest da je roditeljski sastanak 20/9. Nije onaj klasicni roditeljski kao kod nas u Bosni (sad ne znam kako je al mislim na one prije kad se o svakom djetetu i dobro i lose pricalo pred svim roditeljima) nego je uopsteno o razredu kao cjelini, aktivnostima, planovima itd.

E, Esid je prije neki dan, onako usputno kako smo pricali o roditeljskom, provukao onako sitno da i cujemo i necujemo :) "priremite se da cujete o meni fino a..."  Nije morao ni da nam govori, o njemu uciteljice i kad nista ne pitamo samo rijec hvale imaju a Naid, Naid je prica za sebe :D

Naid je flegman veliki, uopste mu nije stalo da li ce ili hoce li se nekome nesto svidjeti, bitno je da se njemu svidja. Hoce li se neko s njim igrati ili nece, apsolutno mu je svejedno. Do skoro i nije imao previse drustva ali... neki dan se potukao sa djecakom (za glavu visocijim od njeg) i kad smo ga pitali, zasto Naide, on smireno odgovara, 'samo sam se branio, nisam prvi poceo'. Na nas upit, zbog cega te A udario, on odgovara "zato sto misli da sam mu ja ukrao sve drugare i sad ni jedan nece da se igra sa njim nego hoce svi samnom!" :/ zao mi malenog jer znam kako se osjeca ali sam sigurna da Naid nije kriv, jer fakat nikad nije trazio da se neko druzi sa njim :/

Kako rekoh, veceras je bio roditeljski :) negdje pri kraju ( kad sam se ja vec ukocila od bolova zbog sjedenja) uciteljica matematike Vib objasnjava nesta oko iskopavanja temelja kuce, kako im je objasnjavala da su za njenu kuci kopali 60 cm  jos je ona napricala kako su bitni izrazi, price sa djecom, te ne znam ni ja sta vise, uglavnom, sa ogromnim osmjehom i malo povisenijim tonom veli ona " I, onda se javlja Naid pametnjakovic za prirodu i tehniku, sasvim obiljno zakljucuje, '''Vib, dobro je sto su kopali samo 60 cm, da su kopali 60 km dosli bi skroz dole do lave''' :))"  A ja, ma bilo me malo i stid, jedino je njega spomenula i to u tako lijepom elhamdulillah, ja se zacrvenila i samo prosapucem "tipicno za Naida" dok su se svi slatko nasmijali :)

Ne, nisam jos zavrsila :D dan je tako lijep, zao mi da ne ostane zabiljezeno :)

U 17:30 Cuva je, molicu lijepo, igrala svoju prvu utakmicu :D masaAllah. Pa ljudi moji, babo je citav spektakl od toga napravio :) Hajd sto je svo vrijeme bio uz liniju al sto je odusevljen i dosadan sa svojom 'cerom, aman cudo jedno. Jest da nije ko Dzeko u napadu vec je u odbrani :) veli babi da je pravi mali zvrk, nije stala, konstantno je bila u pokretu :)  Prica babi, skontala je Cuva da u fudbal mora biti i malo bezobrazluka :D pa je, kako bi uzela loptu, laktom gurnula protivnicku fudbalerku :D na sto se trener grohotom nasmijao i doviknuo bravoooo :D

Zao mi sto sam dosla nakon sto su zaspali al nisam mogla odoljeti da izgnjavim i onako u snu i izljubim za radost koju su mi pricnili.

Jest da smo nabacili sebi obaveza bruku (samo petak poslijepodne imamo slobodno) isplati se svog zahmeta! U utorak nam Cuva ponovo ima utakmicu u obliznjem gradicu, babo se vec sepuri kako ce ici sa njom :P samo ne znam cime ce kad smo ja i Esid na putu :D

 

E sad je dosta ;) pozdravljamova vas najljepsim pozdravom

Esselamu alejkum

Esid i mama+ Naid i Cuva :)

13.09.2012.

Selam

Zadnja upala se smirila, pencilin je djelovao kao i uvijek a nalaze od jucerasnje pise ocekujemo sutra insaAllah. Oni od ponedeljka su stigli danas i dr je malo prije zvala te kaze da je OK sto je i bilo za ocekivati jer je uzet dan poslije zadnjeg pencilina. Ono sto se nije smirilo je, moj unutarnji nemir i strah od ponavljanja istog :(((( Jednostavno je nemoguce nemisliti.

Ono sto je jos vise iritirajuce je konstantna cutnja iz klinike u AS :( i prosle sedmice sam zvala i to bas direktno sekretaricu od dr. Sherl i ona mi obecala da ce odma dati poruku da sam zvala i kakvo je stanje sa Esidom. Kako ni taj dan tako ne i vec sedmicu dana :(  Odlucila sa da ih vise necu zvati nego insaAllah 25/9 kad imamo zakazano kod bandazista, svratiti na odjeljenje i ne izlaziti dok ne dobijemo odgovore. Mislim, mogu ja biti i bezobrazna do te mjere da "zaiverim" ko mazga :)

26/9 imao tel razgvor sa dr. K za zadnje nalaze hormona. I taj razgovor sa zebnjom ocekujem :( Na haj insaAllah na hajr.

 

Mahsuz selame sa vjetrovitog i kisnog sjevera...

 

Esid i mama

04.09.2012.

II put u 2012.

Selam alejkum

Sreca pa postoji ovaj blogger.ba, inace nebi imala gdje ispuhati ono sto me tisti :/

U nedelju nakon sto sam pisala ovdje Esid je bio dobro cijeli dan takodje i noc i juce ujutro. Juce su leukociti u jutarnjem urinu bili na +2 i dalje negativan na nitrite i krv. Bio je sav uobicajan, veseo, bez bolova i ikakvih naznaka da je upala. U dogovoru sa dr. poslali smo urin na urinokulturu i odlucili da sacekamo sa pencilinom dok ne dobijemo rezultate i vidimo sta je tacno u pitanju.

 

Jutros je druga prica :( Probudio se u 05:15 i trazio da piski :( lampice se pale, to je to ://

Leukociti su na +3 (od mogucih 3),  krv na +2 (od mogucih 4) nakon malo dorucka, 07:15 ponovo na njegov zahtjev izmokravanje, leukociti +3 (inace na 2-3 izmokravanju se puno smanjuju) krv na +4 :(. Vise se nema sta cekati, ukljucujemo pencilin :(

Odvezem Naida u skolu, i vec u 7:45 je ponovo trazio da piski i ponovo isto :( i sad kad sam poceka pisati post, u 08:20 ponovo trazi da piski :((( sreca pa ne moram cekati nalaze i lijekove, beli bi se napatio :( i ovako sve ovo od jutros je propraceno bolovima :'(

 

Ja Rabb olaksaj a ne otezaj,

zavrsi sa dobrim, amin

02.09.2012.

...

Selam alejkum

Nekad stvarno pomislim da mogu pisati i pisati, jer toliko toga bi se imalo reci. Nekad tisinom govorim a da li se cuje...mozda...

Nadam se da ste vi dragi moji blogerasi i ostali puno bolje od mene :( Kad bi svoje trenutno stanje trebala opisati jednom rijecju,  vjeruje da bi to bila rijec "umorna". Umorna od svega, od svakodnevice, razmisljanja, strahova, zivota.

Jutros su leukociti bili na +3 a to bi znacilo samo jedno, upala. Blank je na nitrite, krv, raspolozen, bez bolova. Je li upala? Jos nedelja :/ urin se ne moze poslati na urinokulturu, baksuzluk! Preostaje mi cekati do ujutro a sati tako sporo prolaze :(

Je li moguce da nije prosao ni mjesec a on se mora suociti sa jos jednom seriom pencilina?

22/8 smo ponovo bili u AS, odjeljenje A1. Ponovo smo (nakon svadje sa laborantkinjom koja nas je htjela vratiti jer smo, ne svojom krivicom dosli pred sami kraj radnog vremena, a to bi znacilo da ponovo sutradan profuramo tih 400 km) vadili nalaze. Ovaj put nismo imali plaster za "uspavljivanje" vena pa je hrabri djecak uboden "nazivo" bez da se javio :) Nalaze, odnosno poziv dr. imamo zakazan 26/9 kada bi nas trebao obavjestiti o stanju. Prosli put kad smo razgovarali (nakon prve konsultacije i prvih nalaza krvi) dr je nezabrinut spomenuo neki hormon kome ona tri slova zaboravih. Ovaj put je malo vise pojasnio cemu sluzi a sluzi za rad stitne zlijezde. Proizvodi se negdje u mozgu i Esidov mozak odnosno taj centar, prinudjen raditi brze i vise kako bi uspio proizvesti vise tog hormona.  Nakon ovih nalaza trebalo bi se utvrditi da li je to bila slucajnost (povisen nivo tog horona) jer Esid nema nikakvih reakcija a po vrijednostima itekako bi trebao imati. Dr. vjeruje da je to bilo trenutno a sad ce mo vidjeti da li je bio u pravu.

Sjecate se one urodinamike iz juna mjeseca, dogovorenih telefonskih sastanaka... Zadnji je trebao biti 8/8 al je dr.Sharli nedostajalo nesta pa nije mogla nazvali, ali nas (kako rece sekretarica) nije zaboravila. Jos uvijek nije nazvala... Jel potrebno da govorim kako to utice na insana???

 

Sjetite nas se dovama...

Selam alejkum

20.08.2012.

Bajram Mubarek!

Esselamu alejkum blogerasi

Evo nas nakon 15 dana cini mi se. Stigli smo kuci nakon cijelih 6 sedmica pecenja na Bosanskom suncu :) Bosna k'o Bosna, prelijepa i koliko god da boravili u njoj uvijek je premalo :(

Bilo nam je lijepo (ako izuzmem vrucinu) a vec sam vam pisala da je  Esid, posebno u pocetku imao problema sa vrucinom pa smo tako i sve obilaske sveli na minimum. Ono sto bi izdvojila kao posebno upecatljivo i za Esida i nas kao cijelu porodicu je posjeta Potocarima (moja prva nakon 20 godina). Momci a i cura su dovoljno veliki da je bilo vrijeme da saznaju sta se desilo u Srebrenici 1995 godine, kakav masakr je ucinjen, kakva nepravda samo radi la ilahe illallah!

9/7 oko podne smo stigli u Potocare i taj prvi susret sa bjelilom nisana je neopisiv, suza suzu stize... Dok smo putovali, sa radija saznasmo da kamioni sa 520 tabuta isti taj dan stizu u Potocare i nakon kratkog odmora, vec u 16 h bili smo na mjestu gdje ne znas jel te vise tuga obuzima ili dova ili sramota! Stojis pred njih 520 i samo ti u glavi odzvanja "zasto zasto, kako ste mogli"!? Da Uzviseni dadne svakom po zasluzi a On je Jedini Pravedan, kazna a i nagrada ce zasigurno svakog stici!!!

 

Zadnji put sa se javila sa porukom da je Esid dobio upalu :( Pocetak je bio tezak al hvala Allahu smirilo se! Jos uvijek nisamo imali razgovor sa Dr o zadnjim pregledima koje smo uradili u AS. Imali smo zakazanih par telefonskih sastanaka al' se vazda nesto poremeti i tako ostade. Doduse, sekretarica mi rece da je nesto lose, sigurno bi nas hitno zvali. Elhamdulillah pa nije. Ono sto je najveci problem i pitanje je to sto izmokrava previse izmedju katereliziranja. Sta cemo sa tim...na to i mi cekamo odgovor.

 

Jucer nam se stigao i mubarek Bajram :) elhamdulillah. Zato, svima vama dragi nasi zelimo lijepe i bericetne mubarek dane i da Uzviseni primi nas post, uslisa dove i da nase vjecno boraviste bude Dzennet, amin, amin, amin.

Bajram Serif Mubarek Olsun!

 

Esid i mama

05.08.2012.

upala

Od jucer nam je u posjetu dosla bestija e coli :(((( Bilo je puuuuno suza, bolova, povracanja al sve se amiruje i pencilin pocinje djelovati elhamdulillah. 11 mjeseci nismo imali upale a vala nam ni sad nije trebala :/ na hajr insaAllah Molim Ga Uzvisenog da vas sacuva iskusenja koja ne mozete podnijeti, amin

24.07.2012.

Ramazan Mubarek!

Iz seher Sarajeva od srca vam zelimo hairli mubarek dane najljepseg mjeseca Ramazana! Da Uzviseni primi nas post, uslisa dove i sacuva iskusenja koja ne mozemo podnijeti, amin!

03.07.2012.

Seher seher :)))

Mahsuz selam iz seher Sarajeva :)) Esid je dobro ako ne izlazi na ovu vrucinu :( inace, povracanj (da prostite) 2-3 puta :(( Zato nikog ne obilazimo pa ako nas je ko pozelio :) sarnite nam pp i bujrum kod nas ;) Esid i mama

30.05.2012.

Urodinamika

Esselamu alejkum

 

Mislim da sam vec pisala kolika je vaznost urodinamike (provjere pritiska na mokracni mjehur) za djecu poput Esid. Puno vaznija nego pokretljivost bar po mom misljenju a nadam se da cete se i vi sloziti samnom. Kod djece poput Esida nervi su osteceni ili van funkcije zavisno od mjesta gdje je ostecenje, nesto slicno kao kod paraplegicara, sto je visocije teze je. Zbog svega toga podlozniji je upalama mm a sam pritisak se javlja zbog preaktivnih misica koji pritiscu mm. Esid dobija Ditropan tablete tri puta dnevno kako bi se misici opustili a time i mm. U slucaju preaktivnosti misica i skupljanja mm urin se vraca u bubrege i time prosiruje bubrezne kanale. Kod zdravog insana se desavo obrnuto, kad se mm skuplja urin izlazi vani tj izmokrava se a posto kod Esida a i kod druge djece, misici, ti koji se skupljaju prilikom okrenja i misic koji zatvara mm nema koordinaciju, desava se to vracanje u bubrege. Samim tim vremenom dolazi do ostecenja bubrega i niza komplikacija.

 

U proslom postu sam napisala kako zadnje cetiri sedmice pokusavam dobiti odjeljenje A8 u AS al sve bezuspjesno. Tako sam i odustala i odlucila pojaviti im se na odjenjenju juce kad smo imali dogovoren termin kod bandazisa a posto je klinika takoreci u komsiluku, idealna prilika da ih posjetim. Medjutim, u petak poslijepodne uzimam postu iz sanduceta i vidim kovertu sa odjeljenja i naravno vrijeme koje nam nikako ne odgovara, 2/7 kad smo mi vec u Bosni. Od petka motam po glavi kako da ih odobrovoljim da nam promjene termin prije nego li krenemo na odmor. U dopisu je podebljanim slovima stajalo da se termin moze promjeniti samo i iznimnim slucajevima zbog prebukiranosti. Posto je ponedeljak bio praznik, juce okrenem broj tel i javlja se automatska sekretarica te teta rece da je telefonski kontakt nemoguc u ovoj sedmici te tek sljedece sedmice mozemo pozvati. Sreca pa sam imala onaj termin kod bandazista i tako se vec u pola 11 pojavili na odjeljenju A8 gdje nas je sekretarica ljubazno primila i nakon sto sam joj objasnila zasto sam tu, ona isprovjerava sve termine i rece da nemaju ni jednog prije :/// ali da ce kontaktirati uroterapeuta R koja je zadnjih puta bila Esidova terapeutkinja. Ostavljanje poruke mi je ravno 0 velim joj pa ako ikako mozemo da pricamo sad sa R te nakon 15 min dodje R pozdravi se, dal po zadatku ili iz duse nasmijana ko da je najrodjenijeg vidjela. Kazem joj kako je i sta je i zamolim da ako ikako moze pronadje termin bilo kad i bez obzira sto ce nas obavjestiti na dan prije, mi dolazimo svakako. Kaze R, sacekajte me samo 10 min da nesto probam :)

Ne prodje ni 10 min eto nje i ko iz topa govori sutra! Suuuuper :))) i vec mi kamen pade sa srca i obradova se ko da mi je dala ne znam sta. Kaze, zao mi je sto ces i sutra morati na tako dug put al mozemo nekako izvesti sutra sa drugom terapeutkinjom. Ma nikakav problem, izguracemo ;)

Nakon toga odemo do bandazista i kao pravi momak obavi i to sto je trebao (opakovan haman cijeli u gips i opet raspakovan) te izabrao novu mustru za nove skine :) Znate sta je izabrao :)) zuto-plave linije sa fudbalskim loptama :)) asocira li vas to na nesto :))

Nakon bandazista neizbjezna posjeta bazaru i kebaaaaab :)) pocastili se fino i jos 'zasladili' i hajd ponovo nazad :/ ne moram govoriti da sam pala od umora :/

Jutros opet ista prica, trci u skolu sa ovim dvoma, nas dvoje put AS te sacekasmo vise od sat vremena dok smo primljeni al smo primljeni elhamdulillah. Nakon prvog neuspjesnog ubacivanja katetera teta terapeut je odustala i prepustila mami drugi ni manje ni vise pola metra dugacak kateter koji se brzinom svjetlosti nasao u mm bez ikakvih problema na sto smo se smijali a Esid prokomentarisao nesto u fazonu "pa mama je stavljala" :)

Pritisak se javio na 230 ml te smo nakon zavrsenog pregleda popricali i sa dr koja nas inace ne poznaje te nas je obavjestila da ne izgleda lose samo je zbunjujuce to sto jako puno izmokrava izmedju izmokravanja kateterom. Ona je odlucila da rezultate i ostalo iznese na konzilij koji se sastaje svakog ponedjeljka a nakon sto odluce sta ce i kako ce, obavjestice nas telefonski.

I danas smo ponovo zavrsili sa kebabima i vratili se kuci sLLooomljeni :((( da me bar oci ne bole pa sve djaba ovako, trpi :) na hajr insaAllah na hajr.

Skine cemo probati insaAllah 13/7 i nadam se isti dan i preuzeti ih posto je planirano da budemo tri sata u centru.

 

Ostajte Allahu u amanet i neka vas On Uzviseni cuva svakog zemana, amin.

 

Selam alejkum

23.05.2012.

pola pola

Esselamu alejkum

 

Bice da sam se provrijednila pa ne prodje ni sedmica dana a ja vec pisem novi post :)

Malo bi da se hvalim a i jadikujem, ko da ja mogu bez tog :/

Esid je masaAllah, mamina pametna maza i iznovjetalo :) Svakog dana me iznenadjuje sve pozitivnije i pozitivnije. Ne moram vam reci da je u skoli i dalje najbolji i da je svakim danom sve bolji i bolji kako u citanju tako i u pisanju citavih prica :) masaAllah. Ni matematika nije nista slabija al ipak preferira jezik a vec je opce poznato da je velika brbljivica, Boze, na koga je :)

Mislim da sam nekad davno pisala da je za zadnji ramazanski bajram pozelio bajramski poklon u vidu mobitela. Naravno, mi nebi bili mi kad na njegov mig nebi uradili sto pozeli. Tako je dobio svoj prvi mobilni telefon i ispocetka koristio ponekad cisto onako da se zafrkava. Poslije ga je nosio i na onaj vikend kako bi mgao zvati kad nas pozeli pa onda igrice i sad je doslo vrijeme da pisemo sms poruke :) Prije par dana dobijem prvu otipkanu bez povoda a bez ikakve pomoci sa strane :)

 

Poruka je bila "Mama, volim te!"

 

Na to se mama naravno raspekmezila i zaplakala i uzvratila istom mjerom :)

Nakon toga slijedi: "Mama ti si lijepa!"  te mi je ovdje vec trebala maramica :) te odgovor da je puuuuno ljepsi od mene na sto se on fino zahvalio :) a mama napisala da je on moj zivot, te je slijedio odgovor " ti si takodje moj zivot"

Sljedeca me ponovo bacila u debele suze jer je glasila: "Ti si najbolja mama na svijetu!" te je mama jedino uspjela iz srca izvuci da je on najbolji djecak u cijelom univerzumu!

Da ste vidjeli taj osmjeh kad se vratio iz svoje sobe da me poljubi pozeljeli bi ste gnjaviti ga ko malu bebu :)

Tako zavrsi nase prvo dopisivanje. Znam, ije to sad nesto spektakularno ali meni to jako puno znaci i zelim da ostavim zapisano to nase prvo dopisivanje :)

 

   A mama, mama je nekad onako nekad onako. Moj vjerni saputnik Glaucom me prati u stopu al se u zadnje vrijeme "pomustafio" i debelo zafrkava. Ne znam jel vise iritirajuce kad mi desno oko totalno pobjeli ili kad me boli :( Nekad ni maximalno bombardovanje kapima (na koje postajem sve imunija i imunija) ne pomaze :/  Taman se naviknem na jedne, djeluju dobro i onda se okrene pa sve ispocetka. Najgluplje od svega je sto one koje mi najbolje pomazu imaju i najvece nus pojave pa onda krvni pritisak ode daleko iznad onih 140/90 koji  mi je dozvoljen :/  Svake kontrole i one redovne i one vanredne dr uporno govori da izmjegavam stres :) mislim, da lako je reci ako si imun na sve al ako ti nije svejedno za svim, onda je to tesko izvdljivo. Danas sam se uvjerila da je radost definitivno dobar lijek za ovu moju lopuzu od bolesti. Jucer sam bila u tolikim bolovima da nisam znala kud cu sasobom :(  sinoc extra kapi, od sve muke i brufen uz paracetamol ali samo umanji :/ jutros onako pomalo ko boli al ne tako strasno da bi oko podne bol skrz otisla :) elhamdulillah. Ni onog "slijepila-bjelila" nigdje i onaj lijepi osjecaj da si zdrav. Tad uvidim da mi pozitivne vjesti jako gode i doprinose boljem stanju (mozda sam si umislila al mi se bas tako cini) Naime, evo zasto.

Esidove skine koje je dobio prije godinu dana su vec postale iritirajuce, ko i pomale ali kako ih je dobio prije nesto malo vise od godinu dana, neocekivano je bilo da ce se nove odobriti odma. Ne samo da se odobre nego taj proces oko dobijanja same dozvole bez obzira koliko imao pravo na njih. Posto opcina placa sve, a zna se kakva je situacija i recesija, osjeti se cak i kod ove populacije- hendikeiranih. Iskreno receno, bila sam skepticna da ce se ista desiti prije ljetnih odmora al se dokazalo da nekad definitivno nesmijem biti takav pesimista :)

U cetvrtak nazovem administraciju odjela koji odobrava ta pomagala i upitam da li su dobili potraznju za odobrenje novih skina od bandazista i teta s druge strane mi isto potvrdi. Rekoh joj kakva je situacija i da mi trebamo na odmor a da su skine vec zrele za mjenjati bla bla bla te mi teta rece da njihov sastanak oko tih zahtjeva je tek za mjesec dana, (a to bi znacilo skine nekad u spetembru zbog odmora) na sto je ja zamolim da ubrza te ona obeca da ce razgovarati cim prije sa svojim sefom jer toliku sumu ona sama ne moze odobriti. I da vidite :) danas stiglo odobrenje, elhamdulillah elhamdulillah :) Znam ja da ce to on sve dobiti ali je u pitanju vrijeme a danas se malo ko solidarise i izlazi u susret. Ova pozitivna vijest me jako jako obradovala i odma je moje raspolozenje a i oci bilo vise nego dobro, elhamdulillah. Zato i vjerujem da mi je ocima bolje bas iz tog razloga, radosti :) Odma sam nazvala centar gdje pravimo skine i vec smo u utorak kod njih na uzimanju mjera za nove :) Imamo sasvim dovoljno vremena da budu gotove jer i JP, strucnjak u svom poslu ce uciniti sve da ih dobijemo prije nego li se vinemo u plavetnilo neba put nase Bosne :) insaAllah insaAllah. Odbrojavamo sitno, jesmo li vam to rekli :))

Sve me strah podijeliti jos nesto s vama. Ipak mislim da zasluzujete znati i vi kao citaoci koji as redovno pratite a i oni kojima ce mozda nekad zatrebati ova informacija. Nekad prosle godine, vise se i nesjecam kad, uveli smo tablete ciste brusnice od 405 mg naravno uz antibiotik kao preventivu upalama koji nam je prosle godine tri puta zakazao i imali smo tu glupu bestiju u posjeti. Elhamdulillah, vec sigurno vise od pola godine kako koristimo tablete brusnice, nismo imali ni jedne jedine upale :) elhamdulillah elhamdulillah. Skoro za nepovjerovati ali je jako ohrabrujuce to sto djeluje a nije hemija. Carbni prasak nam i dalje djeluje izuzetno dobro masaAllah kao i mini spiranje crijeva pa je sve manje i manje mini "nesreca" sto ne vrijedi za mokrenje :(

Sljedeci mjesec je ravno godina dana od kako smo bili na urodinamici ili ti provjeri pritiska na mokracni mjehur. Ja ko veliki laik vidim da ne fercera sve kako treba i da doza lijekova koju dobija zadnjih godinu dana nije dovoljna. Najludje od svega je sto mi nismo jos dobili novi kontrolni termin :( Zadnjih 4 sedmice uporno zovem i ostavljam poruke uroterapeutu da me kontaktira ali se apsolutno nista ne desava. Zato sam odustala i ostavila za utorak kad cemo im se pojaviti na odjeljenju i biti tamo sve dok ne dobijemo novi termin! Znam da su prebukirani, znam da je najbolja klinika u zemlju za to podrucje, sve znam ali nekad se i bezobrazluk mora ukljuciti kako bi postigao ono sto zelis. Dovite da termin dobijemo sto prije inace ostade i to za kraj avgusta :( 

Ovako nesto poput kontrola u AS me totalno baci u tugu i nikako da to odbacim od sebe :'(

 

Red je da zavrsim :) inace cu vam dosaditi i necete nas posjecivati :)  Ostajte mi u Njegovoj Uzvisenoj milosti i neka vas On cuva iskusenja koja ne mozete podnijeti, amin.

 

Esselamu alejkum

Esid i mama

16.05.2012.

Kad kap padne u vec prepunu casu...

tad i ja pisem novi post

 

Esselamu alejkum

Mislim da ima vec dva mjeseca kako nisam pisala, jel da? A nije prosao dan cini mi se, da nisam pomislila "moram pisati" al nehatnja ili lijenost nedaju

Velike boljke su nam prosle, malo kasljucanja, smrcanja i temperatura, trebamo li i tu ovrstavati u ovaj post? Ma to je svakodnevica manje vise  

O ovoj kapi iz naslova na kraju posta, prije toga da ukratko spomnem desavanja u zadnjih dva mjeseca koliko nisam pisala.

Esid je masaAllah, pravi mali-veliki djecak. Skolarac koji je za svaku pohvalu, vrijedan, pazljiv, uporan i jos naucio rimske brojeve pa sad postrojava koga stigne. U martu mjesecu smo imali posjetu dr.B . Uradili smo prvo rendgenske snimke kojih sam se ja fakat bojala jer nakon svake op culi bi e to je to, postigli smo max i sad bi trebalo biti dobro. Svaki put smo nakon godinu-dvije poslije toga dobijali porazavajuce snimje i ponovo se spremali za novu operaciju. Bilo me strah da ce i vog puta biti tako, na srecu, nije. Snimci su trenutno zadovoljavajuci i dr B je zadovoljan kako se kuk razvija. Sa nama je bila i nasa draga An, uvijek spremna da nam se nadje pri ruci pa tako je bilo i ovaj put. Znate, ona Esida bas vidi k'o svoje dijete. Cim smo dosli prihvatila ga je, stavila mu skine i povela u ordinaciju kod dr. B. Bila je s nama i Sara ona divna cura sto ga pazila za vikend. A on, mali sarmer, pri samom ulasku poceo je odma zamajavati B i pricati te zapitkivati sta je ovo a sta ono. Nakon sto smo popricali i pogledali snimke An ga je raspremila i njih dvoje dosaptavajuci se, poceli pokazivati B sta sve moze taj mali vragolan  Demonstrirao je kako se stoji na glavi, kako se rade sklekovi a kako trbusnjaci na sto je B samo vrtio glavom i govorio "za nepovjerovati" i svakako bio odusevljen svim tim sto Esid moze. Koljeno koje nije onako kako bi trebalo biti, desna noga koja je kraca (zbog one op br? ) te stopala, ostavljamo za naredne godine jer kako raste, pokazace se sta je neophodno a sta ne jer tijelo se razvija. Drugim rijecima, sa operacijama nismo gotovi, trnovit je put pred nama ali cemo trnje sklanjati kako budemo nailazili na njeg.

 

Prvu sedmicu aprila :) sedmica zasluzenog odmora u predivnoj vikendici i posjetama dragim ljudima. Srecu zbog posjeta i zabave te nove okoline vam ne mogu opisati, ukratko, bilo je super. Dvije sedmice poslije mama je krenula u avanturu putovanja u Bosnu autobusom :) Prvi put a vjerujem i zadnji da moje prevozno sredstvo do i iz Bosne bude autobus. Ipak je 34-36 sati sjedenja pogubno za moje misice ( ni nakon 10 dana od povratka jos se nisam kako treba 'opasuljila' ). Ali, ima sve teze od tezeg, ja sam trebala napuniti "baterije" koje su popilicno bile ispraznjene, vratila sam a da sam ispraznila i ono sto sam imala. Na hajr, Allah ne opterecuje preko nasih mogucnosti. On ce dati ono sto je hajr za nas u to sumnje nema. Babi se hrabro borio sa njih troje i taman kad su se ustelili i sve bilo lakse, mama se vratila :). Odusevljenju nigdje nije bilo kraja.Dobila sam toliko lijepih crteza i pisama koji su uredno slozeni i ostavljeni za vremena kad se budemo prisjecali ovih dana. Sva djeca su privrzena roditeljima, neka se lako a neka teze odvajaju od njih a Esid je tu bas extremno privrzen posebno meni. Nekad mislim da je to jako lose za njeg jer me strah da ce mu biti tesko, kasnije u zivotu osamostaliti se i krenuti svojim putem. Da, znam, prerano je o tome razmisljati ali njegovo dosadasnje vezivanje za nas govori da je nekad (i vise nego sto jeste) ovisan o nama.

 

Eh kap, ta kap koja dodje bas onda kad joj se najmanje nadas :(  Insan sebi svjesno ili nesvjesno stvori oazu, krug ljudi, mijesta u kojima se krece i navikne na to a i oni se naviknu na nas. Rijetke promjene dovedu bas do te "kapi" koja te pogodi tako silno da srce zaboli jace, da suza kane...

Danas je moj ljepotan sa svojim razredom isao u posjetu drugoj skoli odnosno "produzenom boravku"  kako bi eto vidjeli sta se to kod njih radi poslije skole i cega se oni igraju. Skola jeste u istom gradu ali je u drugom dijelu tako da je haman pa nemoguce da se vidjaju cesto tako da djeca i nisu nikad prije vidjela Esida. U njegovoj skoli ga manje vise svi poznaju, svi su fini prema njemu i oni mladji od njeg a i oni iz starjih razreda. Nikad nije bilo posebnog zagledanja, suprostavljanja, svi znaju da hoda sa rulatorom, da ima kolica, sve je to nekako dio njega i prihvacen je takav kakav jeste.

Posto teta paziteljica nije bila sigurna kakva je situacija sa mjestom za presvlacenje, dogovorile smo da ja dodjem oko 14 h i da ga izmokrim u autu kako inace obicavamo raditi kad smo vani. Prvo sto me zateklo je totalno lose  mogucnosti za Esida, Na dvije etaze, bez lifta a preeeevise djece. Prvo sa cim smo se sukobili je stepeniste i djeca koja se nisu osvrtala na njeg. Dobro, djeca, ne razmisljaju oni kao ja, razumljivo. Nisu htjeli osloboditi stranu na kojoj je ograda kako bi se Esid mogao drzati i silaziti niz stepenice pa smo se mi morali odvojiti od iste kako bi oni prosli. Medjutim, u hodniku iduci polako misijim koracima, sretnes se i sa guranjem jer molim te, ne moze se obilaziti nego gurati. E to vise ne mogu da zovem djecijim razmisljanjem nego bezobrazlukom! Esid nije navikao na to u svojoj skoli pa mu je ovo sve bilo cudno i iritirajuce. Sreca pa imam i ovaj bosanski pa im se sit mozes napricati :). Vratim ga teti i ostaloj djeci prije nego sam briznula u plac i jedva izletila samo da ne primjeti koliko mi je tesko. Svjesna sam da ce se sa svim i svacim sretati u svom zivotu, da ne mogu uvijek biti uz njeg i stiti ga. Svega sam svjesna al kad takve stvari vidis ne mozes ostati imun, boli to koliko god insan znao da je svijet surov i nerazuman.

Sigurno cu se sretati sa jos losim epizodama ali se iskreno nadam da cu biti spremna suociti se s njima i znati kako se vladati. A da boli, boli Allaha mi :(

 

Ostavljamo vas Njemu Uzvisenome u amanet, da vas cuva iskusenja i svega loseg, podari lijepog zdravlja i svaki bereket, amin

17.03.2012.

Sve ce ovo jednom proci ....

 

nista posl'je nas nece ostati...

lijepo receno i jos nadasve, istinito!

Selam alejkum

Esid je masaAllah, jos malo smrca ali smo zadnju sedmicu isli u skolu. Onih dana kad sam pisala da je bolestan, nisam vjerovala da (na prvi pogled) tako malo, moze ostati tako dugo i smarati ga. Ali ne, nemojte pomisliti da ga je oborila ta jaka infekcija, nije :) jako sam ponosna na njeg bila. Nije se dao pa ni onda kad je temp izlazila na 40 :(  Samo bi se obrascici zacrvenili i malo bi se primirio ali i dalje bio aktivan.

Mislim da necu pretjerati ako kazem da, cak i djeci, pozitivne misli uticu na brzi oporavak (nekad sam negdje citala da ima veliki uticaj na odrasle pa zato mislim da utice i na djecu). U svoj toj temperaturi on mene nekoliko puta pita, "hocu li ja ozdraviti za dvije sedmice?" mislim, nikakve veze dvije sedmice, odakle bas dvije sedmice? Znate, tad u toj temperaturi roditelji pomisli da djete mozda nesto predosjeca ili se mozda samo meni tako ruzne misli vrte po glavi :/ 

Hmm, ja se ziva isprestravljujem, nesmijem da pitam zasto me to pita, razmisljam, sekiram se. I na kraju kad je temp vec bila malo popustila (38) kaze on sav onako ponosan "e mama, nema vise temperature :) " na sto ja zadovoljno potvrdim i kazem mu da ce jos malo pa skroz nestati i onda ce biti 'ko nov' a on dusa jedva doceka i poce vrtiti onim svojim rucicama :) (znaju o cemu pricam oni koji su ga sreli) i zadovoljno konstatuje "Onda idemo da vidimo Eldina" !?

Moliiiim   ostanem zatecena i onda mi se vrati film na dan prije nego sto ce se pojaviti temp, da smo pricali i dogovarali, da ce mo ici tamo gdje Eldin gostuje, ako svi budemo zdravi :) I on se dusa slatka sjetio toga kad je skonto da je bolestan pa se prepao da necemo ici :))))) zato je i pitao hoce li ozdraviti za dvije sedmice :))

Djeca su najiskrenija i nikad ne treba sumnjati u njihov izbor!

I da, jos ovo moram napisati :) jest da mi je i zao a malo i drago.

Prije 3-4 sedmice, (u skoli prije prvog casa imaju zajednicko pjavanje u holu pa je on, zbog svog sporijeg kretanja u odnosu na ostale iz razreda on prije svih krene iz razreda) krenuo on iz razreda i kako sad brze i hoda a i veci je, Kaj mu je vec skoro pa premali i cesto se spotakne i bas tad, pred mojim ocima desi se isto   direktno na glavu (lice) koliko je imao snage :(((

U dva koraka se stvorim kod njega i podizem ga, vec zamisljam krvavog jer ipak su plocice al elhamdulillah, nista. Vidim na celu pomalo ko cvoruga da raste i ja sva uplasena, skoro da placem, pitam ga "jesi li se udario boli li te?" a on sunce moje milo, fata se za celo i vice, 'nije nije, ne boli, Bosanska je '  :)))))))) Vise nisam obracala paznju sto ostali ucenici i roditelji prolaze pored nas ja sam ga grlila i ljubila,, moje malo sa bosanskom tvrdom :)))) Sjetite se dovom te bosanske 'tikve' ;)

Ostajte u Njegovoj Uzvisenoj milosti, molim Ga Milostivog da vas ne iskusava ono sto ne mozete podnijeti, amin

Mahsuz selam

Esid i mama

06.03.2012.

baje baje :/ doslo je proljece

Esselamu alejkum

 

Kod nas je proljece uveliko doslo i sve je u cvijecu ali sa proljecem su dosle i baje kojekakve i "navalile nam se na kosti"

Esid od proslog vikenda kaslje ali nije imao temperaturu i kasalj je bio onako...uredu, nije ga previse iritirao. Sve je bilo OK do nedelje a onda, poslijepodne se pojavila temp i ocekivali smo da ce prestati da je to ona sto odlazi za 24h. Hmmm prevarili smo se :/  Jucer je ostao kuci i bilo je poprilicno OK ali sinoc se temp ponovo povisila i oko 18h vec je bila 39,5  Svojom nezainteresovanoscu za bakalar zabrinuo nas je i vec su alarmne antene bile ukljucene :(  sat vremena kasnije ponovna provjera i toplomjer je piskut'o na cijelih 40,0 :/

Zato smo zavrsili u hitnoj i prvo sto mi je babo sms-ao iz hitne je.. "Ovo je invazija baja, masa djece jedva gledaju od temperature :(" Potrajalo je dok su se vratili i evo ga, razlog temperaturi je tu :( infekcija disajnih puteva, pencilin sedmicu dana!

 

Pregrmili smo mi i vece i teze pa cemo insaAllah i ovo ;)

 

Vama mahsuz selam od Esida i mame

01.03.2012.

Operacija vikend- prezivljena :D

Esselamu alejkum

 

Nekom je vikend bio u pravom smislu vikend a nekog je bome glava boljela :D

Esid je odusevljen boravkom u extra luxuzu sa malom rajom poput njega i Sarom koja ga je pazila izuzetno dobro. (Ustvari, za nepovjerovati je kako jedno tako mlado bice moze biti tako odgovorno!?)

U kucama gdje su boravili su podjeljeni po uzrastu, te djecaci posebno djevojcice posebno. Ma koje uzivanje, bilo je i suza na rastanku :) Esid je imao drustvo godinu mladje i dvojica osmogodisnjaka. Bio je to jedan od rijetkih vikenda, uostalom, vidjecete slike pa prosudite sami :))

 

A ja, ja sam prezivjela :)) uspjela sam u one dvije noci odspavati 4 sata (ukupno) Mislim da mi uskoro nece na um pasti da ga posaljem negdje samog :)  Bilo je (meni) tesko ali je ovo bio zaista jedan odlican potez, jer je sigurno probao vise vratolomija nego sto bi mu ja dozvolila da je bio samnom :D

 

Vama mahsuz selami

Esid i mama

nebo je varljivo :D sve je u zatvorenom maskare :)) malo kuglanja :)) Esid i Sara :))
25.02.2012.

Sad, sumnjam ikad vise :)

Esselamu alejkum

Bilo je da cu pisati u petak pa sam odlozila za ponedeljak (ne one o kojima sam pisala nego o 27/1 i 31/1) pa sad dodje skoto pa mjesec dana kasnije i pisem

 

Pisala sam da dr.K iz AS kojeg smo vidjeli sredinom decembra, obecao da ce nazvati tog 27/1 oko 13:00 u sto sam ja (iskreno) sumnjala. I vidi, ne lazi vraze, 12:50 zvoni tel i ono stvarno on dr.K. Da ne opisujem kako sam ostala ukopana iz straha sta ce sad reci. Jos je teze opisati olaksanje kad je poceo polako govoriti o nalazima koje su radili. Od onih 11 eprueta koje su uzeli nisam ocekivala da ce sve to uraditi, doduse, nisu mi ni rekli da ce raditi ista drugo osim hormona rasta. Rendgenski snimak lijeve sacice je pokazao da njegove kosti odgovoraju uzrastu od 6 godina. Ne, ne, nije to lose jer i hormon rasta odgovara tim godinama i dobro je sto je tako. K rece da ce Esid kasnije uci u pubertet i samim tim rasti duze. To je skroz kontra u odnosu na ono kod djece sa SB jer oni ranije ulaze u pubertet i ne izrastaju u kosarkase. Sljedece sto su provjeravali su, funkcija stitne zlijezde-besprjekorno, jetra- totalno zdrava, crijeva (pojma ne znam kako su ovo preko krvi skontali) odlicna, funkcija bubrega takodje besprjekorna. Elhamdulillah elhamdulillah! E ono sto je ostalo skakljivo je D vitamin! Sa njim je ispod same granice pa je ukljucena tableta D3 od 10 mikgr. Kontrola za pola godine insaAllah.

 Ovo sam htjela napisati isti dan al ostavih za ponedjeljak kad smo imali skola-kuca razgovor za momke :) Prvi je bio Esid a po praksi i on je bio sa nama na sastanku. Sav je bio razdragan, mahao svojim rukicama i pozorno slusao sta uciteljice govore :)) a one, ja prosto ne mogu da vjerujem da sa toliko odusevljenja mogu pricati o jednom uceniku. Cudno mi je bilo i to da su ga u lice hvalile i govorile da je najbolji :) ma znam, znam sva su djeca dobra :)))  Uskoro bi trebao poceti ici da cita price price u Cuvinom razredu :))

A Naid, on je bio sljedeci "na tapetu" :) dobar je, bolji je u matematici a prica samo kad mora :)) uz to je svojeglav, cuje samo kad hoce i odaziva isto tako  (Boze na koga je) !? Zadnjih pola godine je poprilicno napredovao samo sto ne pokazuje a uciteljice su konacno poslusale nas savjet i obratile vise paznje prema njemu i davali mu vise mogucnosti nego Esidu i odma se pokazao uspjeh :)) Kazu obje uciteljice, kad god ga pitaju sta su radili preko vikenda, Naid nije nikad nista :) a Esid, on isprica od A do Z. Proslu sedmicu su imali raspust i stvaaarno smo bili aktivni. Taman se Naid naostrio da sve isprica, za svaki dan gdje smo bili i sta su radili, kad ono uciteljica po baksuzluku upitala prvo Esida. I normalno :) malac je ispricao sveeeee i kad je uciteljica pitala Naida, on sa dozom podsjeha rekao, Esid je ispricao sve :)) Dusa slatka taman se spremio i oslobodio i ... Esid po obicaju sve uprska :D

Tri dana poslije Cuva je imala svoj prvi skola-kuca sastanak :) Nisam se sekirala jer sam vec znala da je dobra, posto je uciteljica prije sastanka poslala ispunjene upitnike o njenom pocetku. Ono sto je kod nje "problem" je to sto je tvrdoglava ( opet se pitam na kog je :D ) Nece ostaviti nedovrseno kad nesto pocne raditi, zeli da zavrsi posto poto. Uporna je i jako vrijedna. Nije joj nista mrsko osim cuti sta se trazi od nje ako joj nije po volji da to uradi. Prije neki dan kaze komsija, "ma neeee ona uopste ne lici na tebe, ona je tvoj klon :D"  Fizicki jeste definitivno ista e sad... za ostalo, hmmm ja nisam sa 6 god bez razmisljanja davala odgovore iz matematike i sipala ih k'o iz rukava :))

 

Naslov posta je "Sad, sumnjam ikad vise!" a sta misllite zasto?

Moj sin je vec drugu vece sam sa curom koja ga pazi u odmaralistu iz snova. Jucer smo ih odvezli i ostao je u veselom drustvu a danas smo se culi nekoliko puta. Za razliku od mame on je dobro, veseo i jaaaako umoran :) danas su bili i na bazenu a to ga posteno iscrpi :)) poslije na kuglanju pa ostale aktivnosti :)) veceras kad smo se culi, jedva je pricao :D toliko je umoran bio. Sutra smo na putu po njih i ne znam kako cu nocas uspjeti zaspati j docekati da svane da krenem :)) Babo i ja smo slozni, sad je isao, sljedeci put tesko da ce otici sam :))  Nadam se da je cura koja ga prati i pazi slikala koji put taj njegov prvi odlazak na odmor bez mame i babe pa vam sljedeci put stavim i slicice ;)

 

Do tad, mahsuz vam selam

Esid i mama

23.01.2012.

Od petka do ponedeljka...

Esselamu alejkum

U petak 13-og sam ostavila da pisem u ponedeljak i onda je ostao i ponedeljak i stigao drugi petak i drugi ponedeljak i sad je stvaaaarno krajnje vrijeme da napisam ono sto sam htjela i u petak i u ponedeljak.

 

Prije tri sedmice smo dobili pismo od dr.K iz AS, onog istog kod kojeg smo zadnji put bili radi hormona rasta i koji nam je obecao da ce provjeriti gdje i ko bi nas trbao pratiti od pedijatara. U proslom postu sam pisala da smo pokrenuli da sve prebacimo u AS jer bolinica u V as je zaboravila i zadnjih 2 i po godine nismo imali niti jede kontrole. Ovaj hormon rasta kojeg smo sad provjeravali u AS smo trebali provjeriti prije ravno godinu dana u V medjutim, oni su ocigledno zaboravili za nas. U V je kao neko rasulo, ne zna se ni ko pije ni ko placa, bar je do sad bilo tako, nadati se da ce od sad bit puno bolje. Iz AS smo obavjesteni da zbog manjka mjesta, neuropedijatri koji bi nas trebali pratiti nisu u mogunosti da nas prime tamo pa je dr.K  pisao bolnici V da nas pod hitno pozvu u sto sam ja, iskreno, jaaaako jako sumnjala da ce. Medjutim, tri dana poslije stize poziv iz V da se javimo ni manje ni vise za cetiri dana :) petak 13-i :))

Ona divna Ann je ponovo ispreturala svoj plan za petak i ujutro u 10 bila u V sa nama. Pri prijavi na salteru pitam kod koga smo predvidjeni. Dr. TB  na moje iznenadjenje a i zadovoljstvo jer je trebalo bas on da bude da konacno rascistimo, hocemo li imati redovnu kotrolu i kontakt sa njima ili napisemeno da oni nisu u mogucnosti pratiti nas. O TB sam pisala nekad davno, na pocetku a i prije tri god kad sam pisala o prvom susretu s njim nakon vise godina od prvog susreta. I tad prije tri god je bio pozitivno iznenadjen Esidovim napretkom ali ni blizu kao petka 13.

Nakon standardnog razgovora i mojih prituzbi zbog neazurnosti bolnice V i dvije ipo godine zaborava na nas TB je poceo pregledati mog medenjaka. Sjetio s on i prvog susreta s nama, prvog pregleda i malesnih nozica. Bio je on skeptican da ce iz onakvih nejakih nozica izaci ovakve koje mogu vise nego jedan dr. (po dijagnozi) moze i zamisliti. Esid je demonstrirao sta sve moze sta zna, a An je sva ponosna govorila kako je on odlican, kako je malo koje dijete tako vrijedno kao on. U TB ocima moglo se vidjeti kako mu suze jedva cekaju da kanu. Prvo je provjeravao Esidov gornji di tijela, ruke i bio odusevljen snagom i misicima koje ima. Koliko snage ima u rukama je skoro pa za nepovjerovati. Pokazao mu je Esid i kako stoji na glavi :D jos digne noge pa bude prav ko strijela :)

TB je samo mahao glavom u znak nevjerice da jedno djete sa takvim ostecenjima moze nesto takvo, teoretski je nemoguce :) Onda je Esid pokazao kako se rade sklekovi,kako se rade trbusnjaci a kad je TB pitao da li moze da ga snimi kao i prije 8 god, e tu je Esid stao i bio rezervisan. Prvo sto je upitao je, hoce li to gledati njegovi skolski drugari? Na to je TB objasnio da to nece gledati ni jedno dijete nego sve dr ili studenti koji ce postati ljekari a sve zato da bi im pokazao da jedno takvo dijete, sa takvim ledima tako DOBRO funkcionise. Onda se Esid slozio i pokazao jos malo od svega toga sta moze. Zadnje sto je TB uradi je provjera koliko ustvari Esid osjeti svoje nozne prstice :)  Meni je daaaavno bilo jasno da ih itekako dobro osjeca al valjda je ljekarima puno jasnije koliko su ozbiljna ostecenja pa im ne nelogicno da to moze. TB je veliki prst poceo "testirati" a Esid zatvorenih ociju govorio da li TB prstic susta dole ili podise a malac je bez greske govorio sta radi. Ne,nemojte ni sumnjati da je varao jer je na ocima bila i njegova i moja ruka pa ni pomocu trikova nije mogao viriti :D

TB svoje odusevljenje nije moga kriti pa je zamolio Esida da dopusti da jos dvoje dr vide sta on sve moze :) bez problema je klimnuo svojom glavicom i zavrtio svojim rukucama ( ko ja je vidio zna o cemu govorim :D ) pa su nakon min-dva u ordinaciju uslo jos dvoje ljekara i posto su pogledali njegova ledja ostali su bez rijeci na ono sto on moze.

Za kraj smo dogovorili jos par kontrola, kod TB za godinu dana a po potrebi i prije.

Htjela sam ovo napisati jos tog 13-og al sam ostavila za ponedeljak 16-i da dodam jos desavanja medjutim, bi sudjeno da stane evo do danas :)

16/01 je bi planiran za sastanak u skoli, opet onaj klasicni sestomjesecni samo sto je ovog puta trebalo iznijeti sto vise argumenata zasto bi Esidu bilo produzeno pazenje puno radno vrijeme. Fakat ne znam ko ga je vise hvalio :D to je trebalo snimiti :))  Tesko je sebe oposati u tim trenutcima, da sam imala krila sigurno bi poletila, u namjanju ruku napuhala sam se do plafona od ponosa :D

Uciteljice su naprosto odusevljene njime, fizijatrica, ma da nepricam :) jedino sto je teta cuvalica komentarisala da on "jos uvijek" ne moze da isprica sta je radio prije podne na casovima ( npr kad dodje fizijatrica da vjezba sa njim) na sto su uciteljice negodovale cak je Vib rekla kako je upravo obrnuto :)  Ah kako mi je bilo drago ne mogu ni opisati. Teta se jos uvijek drzi onog sto su izmisljali ono iz vrtica i nikako da popusti, e sad mislim da je zavrsila s tim i da joj vise nece pasti na pamet da mu u tome nalazi mahanu :D

I znate sta ima jos novo :D moj sin po prvi put odlazi na vikend sam sa pratnjom :)   (valjda ce mama prezivjeti :D ) zadnji vikend u februaru u jedno odmaraliste koje je preeeeelijepo. Nase udruzenje SB organizuje ta druzenja pa je red dosao i za djecu od 6 do 10 god. Teta socijalna je odobrila pomocnicu sa kojom ce i Esid i ja biti zadovoljni. Sa-ra je studentica medicine sa iskustvom u radu sa hendikepiranim, energicna,nasmijana, sigurna. Jos treba da je obucimo oko izmokravanja i mozemo ih pustit u avanturu "vikend sa istim ili slicnim meni".

Sad mi nedostaju ideje sta da radim sa ovo dvoje kako bi i njima vikend samima sa nama ostao u lijepom sjecanju :)

 

I na kraju, hvala vam za strpljenje sto ste citali :)))

 

Mahsuz selam

31.12.2011.

Da nebi...

...pisala, prosle godine se desilo to i to :)

 

 

Esselamu alejkum we rahmetullah

 

Kako vec rekoh, da nebi pisala post (koji je odavno treba biti napisan) za proslu godinu bolje da napisem dok jos traje ova 2011.

Naprosto ne mogu da vjerujem da je proslo vise od pola godine kako sam napisala kako treba post. Ovaj je trebalo da napisem davnih dana al eto... nehatnja, sta li

Postirala sam jednu slliku, dole nize, sigurno ste zakljucili na osnovu nje da je ovaj blog ugledao svjetlo dana i u koricama. U minimalnom broju primjeraka ali ipak na papiru! Bilo je prelijepo tog petka 01.07 u Morica Hanu na nasoj prvoj promociji. I ovim putem zahvaljujem se svima koji su ostavili svoje vrijeme na ovoj knjizi i promociji.

Sta bi jos kazala,izdvojila iz zadnjih mjeseci koje nisam pisala? Ako bi krenula od ljeta onda bi zasigurno izdvojila provedeno vrijeme u Bosni, posjetu i promociju u Travniku, moju Ammaru koja je sve organzovala, posjetu i promociju u Zivinicama i divne insane koje sretosmo tom prilikom u udruzenju "Vrati mi osmjeh" jednu posebnu mamu jos posebnije Merjem koja je na jedan drugaciji posebniji nacin usla u moje srce.

Treba li da vam opisujem Esida u svom ovom vremenu :) bio je jako ponosan,veseo, bas je osjecao da se sve to desava upravo radi njega. Ono sto je najvaznije je, da je bio skoro svo vrijeme zdrav i da smo prosli bez upale mokracnih kanala. E da, moramo vam se pohvaliti. Jedno jutro, na sajmu knjige, na takmicenju crtanja izdavacke kuce Sejtarija, moj ljepotan je osvojio prvo mjesto u svom uzrastu :)))) Jest da je to skontao tek nakon izvjesnog vremena ( ne zato sto ne konta nego sto se nikad prije nije takmicio pa ne zna ni sta znaci pobjediti) i bio jako ponosan na sebe a ja fakat ne razumijem kako je osvjio kad uopce nije nacrtao tako dobro kao sto inace crta. Medjutim, umjetnici koji su ocjenjivali crteze su se odusevili i eto... Esid je bio jedan od nagradjenih :)  i jos uvijek uziva u svojoj nagradi KRIN igracaka.

Nakon povratka kuci, kratkog odmora, krenuli smo i sa skolom :) elhamdulillah ni tu nam ne koci ni malo. Nasa teta je jos uvijek tu, pazi nas i sto je najvaznjije redovna je. Esid vec uveliko cita, racuna i uciteljice su naprosto odusevljene njima. Matematicarka veli na zadnjem sastanku da on nikad ne susta ruku i da uvijek sve zna :) masaAllah, elhamdulillah. U razredu se sve vise i vise krece bez "Kaj-a" ustvari, on ostaje vec dugo vremena pred vratima. Sve vise i vise koristimo stake i elhamdulillah to biva sve bolje i bolje.

Ono na sto se mozemo pozaliti je jedna upala koja nam je dosla negdje krajem septembra bez ikakvog razloga. Sreca, nismo razvlacili sa lijekovima i brzo je sanirana, do sad elhamdulillah vise nismo imali ni jedne. Pored antibiotika kojeg redovno svaku vece dobijamo a protiv upale, pojacali smo ampulama ciste brusnice. Nadam se da ce ona podpomognuti da i dalje nastavimo bez upala.

 Sapnucu vam jos jednu novost, al jako jako tiho, da ruzno ne cuje, krenuli smo sa novom tehnikom kod posjete toaletu :) Sta da kazem, bolje nikad nije bilo!!! Elahdmulillah ala kuli hal! Da mi je nekad neko rekao da ce biti ovako, vjerujte, bez razmisljanja bi mu rekla da laze. Uz carobni prasak i pumpicu, blizu smo normali, jako blizu. Jos jedna ne tako stara novost je da se Esid sve vise i vise sam katerelizira :) da da, sam :))) ma veliki je to momak, sad ima 8 godina masaAllah :) jedino sto je zanimljivo je to da ima tako smirenu ruku i tako lagano uvuce kateter da je to za nepovjerovati :)

Bili smo jednom kod dr.B :) bio je jako iznenadjen i zadovaljan onim sto je Esid demonstrirao, ponovnu kontrulu uz rengensko snimanje imamo pocetkom marta akoBogda. Bolnicu V i nase kontrole kod njih, uhhh nebi vam bas pricala :( vec vise od dvije godine nismo ni pozvani na kontrolu pa sam zadnjih mjeseci u ganjanju sa AS da nas prebace tamo. Prije godinu dana smo trebali ponovo raditi kontrolu hormona rasta ali su nas ocigledno zaboravili pa smo opet ganjali i ganjali i izganjali kontrolu u AS na tom odjeljenju za hormone i slicne zavrzlame :)  Uglavnom, jedne nalaze smo uradili sad cekamo kraj januara da dobijemo nalaze i onda cemo vidjeti dalje.

Trenutno smo na raspustu, dedo nam je vec vise od mjesec dana u gostima. Jako mu je tesko bez mame :( a kako i nebi nakon 52 godine zajednickog zivota. Nedostaje i meni, nedostaje mi jako,jako :( fali mi da je cujem, da joj kazem kako Esid napreduje. Da je nasmijem, da potepa ovim mojim lopovima :((( Allahovo je najprece, kako On odredi, nama je reci elhamdulillah.

 

Naid i Cuva, ahhhhh kako su to divna djeca :)))))))) maja dva zlatna i draga djeteta. Cuva je krenula u predskolsko, sad je velika cura masaAllah 6 godina :) Imala je testiranje na pocetku skolske godine i pokazala se jako jako pametnom curicom :) a da znate kako je tek zapovjednik :)) ona i Naid su k'o pas i macka :))

Naid, moje zlato, divno dijete koje je puuuuuno bisera i dosjetljivosti. Dobar je u skoli ali istovremeno ne zeli da pokaze sta zna.

 

Eto, da ja zavrsim :) zadnji mjeseci su bili jako zahtjevni i puni desavanja. Bilo je dosta ljenosti s mamine strane pa i nije pisala. Od sad, obecavam bicu vrjednija :)

 

Uz mahsuz selame sa hladnog sjevera

 

Esid i mama

07.09.2011.

Pjesma :)

Selam alejkum

 

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!

 

 

"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"

24.07.2011.

!

Sarajevo ;)

04.06.2011.

Testiranja

Selam alejkum

 

U maju smo ponovo testirani, bolji smo nego sto je mama i zamisljala elahdmulillah!

Dobro smo elhamdulillah, samo nas ljetne obaveze pritisle,kraj skolske godine se blizi pa i aktiviteta je sve vise. Prezauzeti smo al nezalimo ;)

 

 

Selam

30.04.2011.

Otisla je Rabbu svom :'(

I sta da radim...dovim, placem, dusa boli, ne mogu biti tamo gdje bi zeljela...

INNA LILLAHI WE INNA ILEJHI RADZI'UN!

Cekala je dusa slatka da dodje u svoje, da u svom dusu pusti. Da joj Uzviseni olaksa kaburske azabe, podari mjesto u Dzennetu, amin.

moja lijepa mama :(((((((((((((((((((((((

27.04.2011.

Moja sestra niqab

Svi smo Allahovi, svi ce mo se Njemu vratiti!

 

Preselila je, iza nje je ostalo samo dobro, Allah joj najljepsim vratio. 18 godina smo dunjaluka provele zajedno, u razgovoru, porukama, mailovima...u dovama najvise i najcesce.

One sedmice kad sam bila u Bosni, cule smo se sms porukama. Ona je bila u svim periodima moj veliki oslonac, ne mogu to opisati, to se ne moze opisati :(

Moja Cuva ima oci iste njene, uvijek ce me podsjecati na nju :(

Ja Rabb, podari joj Dzennet, amin

23.04.2011.

Esselamu alejkum

Ne mogu reci da sam lijena :/ nego prije da je u pitanju "zamor materijala"  pa nisam pisala prije :(

 

Elhamdulillah, Esid je u utorak skinuo gips :))) Prva dva dana sam vam bas zeljela napisati sta to znaci i za njeg i za nas. Nedade se pisati, stali :/  Po samom skidanju Esid je protestirao zbog malo boli koji je brzo prosao a i zbog tezine nogu :) Dusa slatka, misici su se toliko uspavali da su mu nogice bile preteske pa je i nas pitao jesu li mu noge stvarno teske :) Zbog toplote zadnje 3 sedmice, nogice ispod gipsa su mu se toliko podparile da su se pocele ljustiti. Sasusilo se jako puno na prsticima tamo gdje je i gips a i gdje zrak dolazi pa je jos suse. Posla ja cackati oko prstica i guliti ih a on galami :) kazem mu ja 'ma samo gledam' a on mudro odgovara :D "jel ti to zoves gledanjem? po meni je to diranje uz gledanje!" :) 

Od kako je skinuo gips i osjetio ponovo "slobodu"  tek je tad i on i mi uvidio koja je razlika, sta je dobio sa tim gipsom prije 6 sedmica i sa cim se nosio. Herojski se nosio sa tim, ne, ne pretjerujem, jer da je kojim slucajem neko od odraslih, ne bi to tek tako uspio podnijeti. Uz to, samo je za 6 sedmica izgubio 8 dana skole, da da, 8 :)  cetiri dana dok je bio u bolnici, po dolasku odmah nakon vikenda je bio u skoli ali se brzo vratio te sljedeci dan odmarao i onda jos jedan dan kad nam je ona blesava bakterija dosla u posjetu :/

 Za Esida je ova operacija bila zasigurno i teska i bolna. Pregrmio ju je, kako, to zna samo on :(  mislim da cak ni ja kao majka ne mogu realno opisati/objasniti kako mu je bilo ali elhamdlillah, proslo je, idemo dalje! Sljedecih godina, kao sto rece B, necemo nista vise na kuku raditi (elhamdulillah!) ostavicemo vremenu i tijelu da odradi svoje pa onda, Allahu alem! Kontrola nam je tek poslije ljetnih odmora, cisto da vidimo kako napredujemo.

 Kako su Naid i Cuva reagovali na ovih 6 sedmica? Bili su u svakom trenutku na raspolaganju svom bratu. Pomagali mu bez pogovora i bez naredbi. Niti jednog trenutka nismo htjeli petljati se medju njih niti podsticati da pomognu bratu ali oni su se naprosto naticali ko ce vise da mu pomogne. Zadnje sedmice pred skidanje gipsa, raja iz razreda je u grupama dolazila i provodila poslijepodneva u igri sa Esidom. Uzivao je i za njega je to bio cisti dozivljaj.

A mi, babo i ja? Mi smo tek nakon tih pregrmljenih 6 sedmica uvidjeli kolika je ustvari razlika imati bolesno i zdravo dijete. Koliko je bilo potrebno snage i ledja za ovih 6 sedmica i koliko smo ustvari snazni jer da nismo, sigurno se nebi mogli izboriti. Sta je tek sa godinama koje su iza nas? Hvala Allahu pa su iza nas, koliko smo tih godina bili jaki i podnijeli sve i svasta? Svaki dan, al bas svaki, od kako je Esid skinuo gips (od kako smo skinuli gips :) ) govorim da je razlika izmedju roditeljstva i posebnog roditeljstva, razlika kao iz izmedju neba i zemlje!  Nadam se da ce te barem probati da razumijete ono sto zelim reci. Nadam se da cete se probati staviti na mjesto posebnih roditelja, bar na jedan dan, bar na sat ako ne vise. Mozda ce te osjetiti srtujanje straha kroz vase vene od same pomisli, pa probajte ih/nas razumjeti, da nekad i ne mozemo (cak i protiv svoje volje), biti fini i nasmijani. Nekad i mi "puknemo" odsarafimo ali nisu/nismo takvi!

 

Nana, eh nasa nana :(((( boli me i pisati o njoj :(((( jos je na Gradini! Bice dovoljno da vam kazem da joj je pritisak standardno 60/30?

21/06.11 imamo vrijeme u AS provjere pritiska na mokracni mjehur.

25/06.11 nam je zadnji skolski dan u ovoj skolskoj godini. Vise nismo mali :)  Prelazimo u prvi razred. Sad smo ozbiljni!  Sad je red na Cuvi da nastavi umjesto nas u preskolskom :) ona je krenula 1.4. jesmo li vam posali o tome?

 

Dacu si za pravo da sa ovim postom napravim i presjek  na blogu hendikepiranog djecaka. Neka ovo bude dio o bebcu, djecacicu i predskolarcu a dalje, dalje nastavljamo sa djecakom Esidom, koji od augusta pocinje u prvi razred, novim obavezama, novim brigama, vjerovatno novim pregledima, novim (starim) problemima.

Hvala vam svima sto ste uz nas svo ovo vrijeme i neka vam On Uzviseni cuva svakog zemana i iskusenja koja ne mozete podnijeti, amin.

 

Esselamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu

 

Esid i mama

08.04.2011.

2. put u 2011-oj :/

Selam alejkum

 

Blog vam moze nekad biti odlican pomagac ako zapisujete  sta vam se kad desava. Ako ne zapisete onda ce te sigurno zaboraviti. Poslovica kaze: " budale pamte, pametni zapisuju". E hajd sad, ja se pravim malo pametnom

 

Od jutros je Esid po drugi put u 2011-oj godini pokupio upalu :/  Nek ostane zabiljezeno, a mi se borimo dalje, necemo posustati i predati se bestiji E coli !!!

 

 

Allah vas/nas sacuvao iskusenja koja nemozete/nemozemo podnijeti,amin!

 

Esselamu alejkum

03.04.2011.

Selam alejkum

Dani, sedmice, prolaze li prolaze a mi ih budemo svjesni tek kad se uhvatimo u kostac sa problemima :/

Koliko je vec proslo od kako sam se zadnji put javila, skoro mjesec dana? Toliko toga se desilo, da, kad bi pisala, trebali bi mi sati i sati.

Esid se operisao one srijede 9/3 a vec 11/3 smo bili kuci :) Prvih par dana je bilo tesko. Imao je puno bolova, dobio nekoliko puta paracetamol i onda vec 5-6 dan je bilo sve drugacije. Poceo se okretati na stomak, potom 'spadati' sa kreveta i ponovo se sam podizati. Iz lezeceg polozaja podizati se u sjedeci i jos X lopovluka, sve je to krenulo nekako sedmicu dana poslije operacije. Oporavak bi bolji nego sto smo ocekivali pa je i u skoli redovan, doduse kasnije odlazi jer prvi cas i nije tako bitan posto se samo prica i pjeva.

Jedan od razloga zasto nisam prije pisala j ei moj odlazak u Bosnu :( nazalost, razlog nije nimalo lijep. Nana nam je puuuno puuuno bolesna :( da Allah olaksa,amin. U mrskoj su je 15 dana bukvalno patili i na kraju rekli, "ako prezivi noc (20/3-21/3) vodite je gdje hocete!"  Allah dade da prezivi tu noc i Njegovom voljom stigne u Tuzlu na  kliniku za interne bolesti-odjeljenje nefrologije. U ponedjeljak vece (21/3) ja sam vec bila u Tuzli i iscekivala jutro kad cu otici i vidjeti je. Kazu moji domacini, 'ma nece te pustiti, posjete su tek od 3'  haj budi strpljiv i cekaj do ta tri sata!? Nemajuci iskustva (velikog) oko posjeta bolesnicima a jos manje iskustva sa medicinskim radnicima na odjeljenjima gdje leze bolesnici, ipak se odvazih i pustih da me i odbiju ali barem cu pokusati. Ne moze insan tu ostati ravnodusan i neplakati :( Znajuci da tu negdje iza jednih od tih vrata lezi ona koja me rodila, srce zalupa jos jace a grlo se stegne i jedva progovori. U hodniku prvo ugledam jednu med sestru i vec sva u suzama jedva upitam mogu li je vidjeti. Udje moja S prva i govori mojoj majki, imas posjetu :)  a ja neprogovarajuci samo je poljubim i poznade me haman samo po mirisu :(. Hvala ti moja S!

Nana je jako jako bolesna, da Allah olaksa i podari sabura. Dva dana poslije mog dolaska, nani je pokrenuta dijaliza :( Taj prvi dan su je mjerili i rekli da ima oko 95 kg :( sedmicu dana poslije, nakon svih dijaliza ponovnim mjerenjem vaga pokazuje 70 i kusur.  Kako ce dalje ici, samo Allah zna. Ono sto mene umiruje koliko toliko je to sto ima djecu (osim mene) oko sebe, da se medicinsko osoblje brine o njoj jako dobro. Voljela bi biti blizu nje ali...

 

Od vas trazim halala za neodgovorene maile i pm  stvarno nisam u stanju da odgovaram :(

Hvala vam sto pitate za moju majku i sto dovite za nju, Allah vam svako dobro dao, amin

 

Selam alejkum

09.03.2011.

...

Bice bolje insaAllah!

 

Proslo  je dobro masaAllah, nije dugo ni trajalo al ovo vrijeme poslije je nekako bas tesko. Jako puno je povracao (da prostite) taman kad sam pomislila da je vecerao ono bas s gustom, demantovao je jakim i velikim mlazom da sam se i sama prepala. Vele, tako to ide, na prazan stomak unio je mnogo i narkoza je odradila svoje.

Jos uvijek ima bolova, puno i zato dobija jaku dozu paracetamola i 4X mjesavinu morfina (bezbeli neki djeciji,ja ne skonta)  Krvari vise nego inace, vec su mu dva puta mijenjali plaster pa ujutro ce dr da dodje da vidi sta je i kako je.

B je zadovoljan kako je uradjeno  te rece, ako sutra bude frisak, mozemo kuci ;)

 

Selamimo vas!

07.03.2011.

Op dan..

Esselamu alejkum we rahmetullah

Noc u neizvjesnosti sta je sa Naidom odnijela nam je puuuno puuuuno snage ali i pomogla nam na jedan drugi nacin. Zvuci suludo, ali, iz ovog smo izvukli tako puno pouke. Nekako drugacije sutra krecem na put sa cinjenicom da ce se u sirjedu operisati, da ce imati bolove, da ce biti imobilan...totalno svezanih ruku. Oh ne, ruke nece biti vezane :) zaposlicemo ih ;)

Naid i veceras ima temp, ne tako visoku kao juce ali je visocija. Zbog toga ni sutra nece u skolu a to mu ni malo nije drago. Veceras smo se ubjedjivali neko vrijeme da ne moze u skolu dokle god ne bude sasvim zdrav. Na kraju, uspjeli smo ga ubijediti da ce kod nane biti dobro i da ce dobiti dozvolu da igra nintendo :)  I upalilo je ;) jos samo da Cuvu nagovorimo da ide u vrtic :D

Esid babo i ja smo insaAllah sutra putnici. Imamo prije podne obaviti nesto a u 12:30 imamo termin za rendgensko snimanje i poslije toga vadjenje krvi. Tako smo nekako spremni za srijedu insaAllah kad je planirana operacija. Posto je zahtjevnija i duze ce trajati, vjerujem da smo taj dan kako prvi tako i jedini za op. Jesam li spremna ili nisam? Vise ni ja ne znam. Ubjedjujem se da jesam, vidjecemo...

Veceras mu govorim, u srijedu poslije operacije, kad dodjes na odjeljenje, imam jedno iznenadjenje za tebe :) a on dusa draga kaze, 'jel u Bazar?"  vec nam je tradicionalno da kad smo u AS odlazimo nakon obavljenog posla u "Bazar" trzni centar 'cijeli svijet u malom' jer tamo braca turci prave naaaaaajbolji kebab :)  E mi imamo jedno mjesto i samo tu jedemo kebab kad god smo u AS. Esid taj dan haman pa nista ne jede, jer ceka svo vrijeme da ide na kebab :) . Nasmijah mu se posteno. Ne reko, sutra cemo na kebab kad slikamo kukove i kad izvadimo krv a prekosutra je nesto drugo :)

Nisam mu htjela odati tajnu da sam mu u subotu kupila Nintendo XL u njegovoj omiljenoj boji-zelenoj ;) Danas je opet zaplatio novcanik i pala je nova igrica  Super Maria ;) 

 

Eto, ostavljamo vas Uzvisenom u amanet, neka vas On cuva jer boljeg Cuvara nema! neka vas On Uzviseni sacuva iskusenja koja ne mozete podnijeti i odkloni sve ruzno od vas,amin! Sjetite nas se dovama a mi se javimo ponovo insaAllah kad imadnemo pristup netu.

 

Esselamu alejkum we rahmetullah

06.03.2011.

Molim vas Allaha radi...

sjetite se mog Naida u svojim dovama, Allah vam svako dobro dao!

Babo ga je sad odvezao u Aa, ima temp 39,4 i tragove krvi u urinu :(((((

Sjetite nas se dovom, ja dalje ne mogu!

05.03.2011.

Kad bi vam sutnjom mogla reci!

Esselamu alejkum

Zar sam naslov ne govori sve?  Rece mi moja lijepa rijecanka prije neki dan: "strah me da pocnes plakati, boim se da nikad neces prestati!" Suze stanu, valjda presahnu, pa dok nadodju opet se jave. A dusa, e dusa cvili, ona nikad ne prestaje. Danas, u masi ljudi koje je sunce izmamilo napolje ja bijah ipak izgubljena u samoj sebi, u svoim  mislima,brigama...

Htjela sam prije par dana u vise navrata pisati. Toliko puta me moj Esid iznenadio i obradovao da me u jednom trenutku bilo strah tog njegovog razuma i pameti. Koliko to dijete ima sabura, koliko prihvata svoje stanje, koliko je svjestan a ipak na jedan vedar nacin pokazuje kako se sa svim tima ogranicenjima moze veselo i zivjeti.

Dan Op se blizi, u dusi i glavi stisce, sto bol, sto razmisljanje, islati li se? Sinoc smo babo i ja po ko zna koji put trazili razloge za i protiv. Radimo li ispravno? Sta da odbijemo? A sta ako se kasnije pokaze da je ova operacija bila jako potrebna? Sta ako zbog naseg slabicluka njemu kasnije bude jos teze nego sto bi mu bilo da smo prihvatili? Sta ako nas sutra upita, zasto niste? Hoce li dovoljno biti to sto ce mo reci boljela nas je dusa? Moze slobodno reci, vas je tad boljela dusa a mene ce ovo pratiti dok sam ziv!  Mozda ce nas ipak kriviti za sve ovo u sto smo ga dali, za sve boli koje prolazi?

 

Tesko je kako god okrenes...

 

ma selam

24.02.2011.

Spavanje

Samo da vas pitam, ima li jos neko ovako mirno dijete dok spava? :)))

 

23.02.2011.

Shestomjesecni

Selam alejkum

Da sam bas nesto posebno raspolozena da tipkam, nisam bas, ali ako ostavim to ostade. Gripa je dosla i kod mene, kasalj, temp, malaksalost, sve sto ide uz jednu gripu tu je, a da sve to uopste nisam ni trazila. Hajr, bice bolje insaAllah.

Razlog zasto sam veceras morala napisati ovaj post je sljedeci. Svako 6 mj. imamo redovne sastanke svih koji imaju veze sa Esidovim boravkom u skoli. Mislim da sam vec o tome pisala. Danas je bio jedan takav dan. Svi su se okupili, uciteljica, teta cuvarica, skolski psiholog, nasa socijalna radnica,direktor odjela 0-6 razreda i mi. Zamislite, dosla sam na sastanak a da se nijednog trenutka nisam preznojila od brige sta ce se desiti :)  da se ordeni jos uvijek daju, dala bi ga vala sama sebi! Od kako su krenuli na cuvanje pa u vrtic pa prije skole, sad u skoli, bilo je tih sastanaka polijepo. Svaki al bas svaki put sam  i prije sastanka i na samom sastanku strepila i brinula, sta ce reci, sta cu reci... Uhvatiti se u kostac sa sistemom i nije bas lako ma koliko to prosto izgledalo. Danas je bilo sasvim drugacije, elhamdulillah. Uciteljica je prva pocela izlaganje i fakat ga hvalila vise nego kad smo imali skola-kuca informacije.  Svi su bili jako iznenadjeni kad je uciteljica rekla da Esid ide u treci razred i cita pricu. Da me se nebi pogresno razumjelo, da pojasnim. Predskolsko ima jedan period kad im dolaze ucenici treceg razreda i citaju im price, lagane, lako razumljive. Uciteljica kaze da je to jako fino i da time postizu puno za cijeli razred. Nebi to bilo nista cudno da samo treci razred dolazi nego je  cudno i smijesno da Esid ide u treci razred i on njima cita :) 

Svi su se jako jako iznenadili i hvalili ga takodje. A ja nisam plakala :) mislim, kad ko spomene Esidove uspjehe i pocne ga hvaliti, ja sam gotova, krokodilske lijem.

Pricalo se jos tu o predstojecoj operaciji :(  (ovdje me vec zaboli sve)  kako i sta mu je potrebno i zacudjujuce je to sto ustvari skola ne zateze oko nabavke extra stvati za njeg, koje ce mu dobrodoci dok je u gipsu. U zadnje vrijeme je jako tesko dobiti nesto od skole, da oni nesto plate, ali za Esida danas nekako olako prihvatise da kupe  vrecu sa onim bobicama stiropora da mu je udobnije sjediti nego u kolicima, nabave lift i na kraju, ako mu bude tesko da dolazi u skolu, oni ce mu slati tetu cuvaricu (koja je pedagog)  da radi sa njim kuci. Nije lose jel da ;)

 

Znate koju novost jos imamo :) imamo jednu curu u kuci koja od danas nosi naocale :)  Dusa draga, nismo ni znali koliko su joj potrebne do danas :( Prosle sedmice je Cuva imala kontrolu vida kod ocnog i pronadjena joj je dioptrija. Danas je cijeli dan ih imala u vrticu, skinula ih je zadnjih pola sata a ponovo stavila kad je prenula kuci. Kako se dusa moja iznenadila kad je vidjela da sve vidi na TV-u :( ne moze se opisati, mo smo ostali zateceni :( Uglavnom, koliko smo ocekivali opiranja od jedne petogodisnje curice, nije ga bilo nimalo, cak sta vise, sama ih hoce i veceras ih sama uredno stavila u futrolu i odnijela u svoju sobu, stavila na policu.

 

9/3, blizi se :( koliko god se trudili da ne razmisljamo, nemoguce je. Esid sam spominje i prica da ce se tog dana operisati i da ce biti u gipsu :( Da Allah Uzviseni olaksa i podari nam sabura,amin.

 

Selam alejkum 

10.02.2011.

Prve informacije

Selam alejkum

 

Danas su nam bile prve informacije u skoli. Do danas je to sve nekako bilo grupno, roditeljski sastanci bez karaktera i nekih posebnih pojedninacnih osvrtanja. Medjutim, danas je zavrseno sa tim zajednickim sastancima i sad sjede roditelji i ucenik s jedne a uciteljica sa druge strane.

Nekad prije par sedmica smo rezervisali vrijeme za informacije. Pisala sam u proslom postu da smo dobili seme koje je uciteljica danas objasnjavala. Zadnje dvije sedmice sam bas zabrinuta sta ce reci a tek kad sam dobila seme.... E tad sam se tek zabrinula jer je veeeeelika razlika izedju njih dvojice. Znam, znam da dvoje djece ne mozes porediti cak i kad su blizanci u pitanju, ali... tesko je to izbjeci.

Naid je bio "na tapetu" i fakat sam sama sebi govorila u fazonu, 'bolje prvo losije pa onda bolje'. ALI, e bas sam se prevarila :) al' ne zalim! Pocela je uciteljica odmah sa pozitivnim misljenjima,hvalila ga a ja svo vrijeme cekala kad ce ga poceti kuditi jer to obicno ide tako, prvo nahvale i onda ko slag,  "ali"  ovo mu nije dobro. Kako sam se grdno prevarila, al' ne zalim! Ona sema koja je mene ustvari najvise zabrinjavala je, koliko sam mogla razumjeti sasvim dobra. Kaze uciteljica, kad stoji u srednjoj koloni ti treba da budes zadovoljna, to je jako dobro. Takodje ako stoji u prvoj i drugoj ( ne moze bas najbolje , skoro moze)  je sasvim OK . Ako pak stoji u trecom ( moze ) treba da budes sretna, rece uciteljica Beta! Naid jedino kod konkretnih predmeta ima X u poljima "moze"  sto je ustvari najbitnije, ali treba to mami dokazati :) .

 U po razgovora  Naid prekida i hoce da sapne nesto babi ( cuo je kako ga uciteljica fali pa se uhvatio fursata) " e hoces mi sad napraviti da igram Wii?" na sto je babo potvrdno klimnuo glavom i onda smo veceras rat vodili dok smo ih otjerali na spavanje :)

 

A Esid, pa zar se ima o njemu sta reci? On je najbolji ! Cita uveliko te on i jos jedan drugar iz razreda idu svakodnevno u posjetu prvom prazredu gdje sa prvacicima uce citati i racunati!  On nema niti jednog X u prvoj koloni, u drugoj ima 2-3  (  npr. da saceka svoj red kad se prica ) al mu je zato treca prebukirana :) I rece Beta, mozete samo biti ponosni! Kako da nisam!!!!!!

 

Vratismo se babo i ja kuci, k'o da smo plugove vukli smorili se. Boze moj kako covjek sam sebe nasekira ni zbog ceg.

Sljedecu sedmicu smo insaAllah na odmoru i idemo obici jednu malu bebaru :) bas se radujemo.

 

Vama zelimo svaki hajr i od srca selamimo!

06.02.2011.

Bilo bi krajnje vrijeme :)

Selam alejkum!

 

Mjesec dana da nisam pisala, e pa stvarno, sto nije fino nije! Desilo se dosta toga a onda kad imam vremena za pisati onda nemam volje i tako u krug.

Cuvin lom je sad OK elhamdulillah.

Prije cetiri sedmice smo bili na predoperativnom razgovorui kod Dr.B pa je i Cuva bila sa nama i naravno B je odmah pitao kako je?  Iznenadio se sto je jos uvijek imala onaj "drzac" ruke a ne bandazu 8-icu koju je i sam predlozio, koja se inace i koristi kod takvih preloma.  Cak i sa tim drzacem Cuvi ce biti dobro i vec je skoro pa zaboravila, a prelom se osjeti kad se predje preko kljucne kosti. InsaAllah, bice bolje.

Taman kad je Cuva bila malo bolja, Naid se razbolio. Temperatura, kasalj, slabost. Ma nije proslo dva dana, Esidu provjerimo urin i imamo sta vidjeti, upala! Sreca,ovaj put se reagovalo jako brzo pa nije bilo prilike da se temp poveca niti da ima bolove, elhamdulillah.  Upala ga nije ni popustila a vec je dobio temperaturu i poceo kasljati. Bili smo i kod dr. Na plucima nije bilo nista hvala Allahu te je dr. misljenja da je samo virus kao i kod Naida.  Kasalje smo smirili jako jednostavnim lijekom pa vam ga srcano preporucujemo. Maslac u mlijeku rastopite, pola male kasicice, te dodate kasicicu meda. Nama je pomogao i za iskasljavanje, umirenje, ma cini mi se za sto ga koristite tome i pomaze. Cuva je samo pocela kasljucati i prije nego li je i dobila temperaturu, ona,  vrijedna curica je popila mlijeko i med 2-3 puta i na tome se zavrsilo njeno bolovanje elahdmulillah.

Zaboravih reci za Esidovu upalu. Nije bilo nekog logicnog razloga zasto ju je dobio, poput putovanja i sl. Ono sto mu se desavalo prije upale na nekoliko dana su jutarnja povracanja (da prostite). Jedno tri cetiri jutra bi povracao svako jutro bez razloga. Prvi razlog nam je bio da ga skine stezu posto su vec jako male. No nisu bile, povracao bi i kad mu ujutro nebi stavljali skine, nesto drugo je. Dosli smo do zakljucka da nije sasvim dovoljno naspavan te da doruckuje obimno i jos na to dodaju se lijekovi, cudotvorni prasak razmucen u soku. E pa pun stomak na sabahu,ne naspavan, jedini odgovor koji smo imali kao mugucim razlozima.  Problem je taj sto bi jutrom gubio puno tecnosti i nije ga nadomjestio odma poslije povracanja a i sama teta cuvarica je primjetila da kod prvog izmokravanja nije imala sta izmokriti.

Pustili smo ga da duze spava (20 min) i dali jako malo za dorucak, cisto da ne dobije lijekove na prazan stomak a po polasku u skolu 2-3 slana keksica dodatno i bilo je dobro.

Ipak, upala je dosla a ja eto okrivljujem to povracanje da je razlog istoj, hajr, Allahu alem.

Sto se tice skole, eee esid je masaAllah. moram ga bas puno nahvaliti, neureko se :)

U cetvrtak imamo informacije, odnosno skola-kuca razgovor. Prije tog razgovora dobili smo putem net-a shemu koju je popunila uciteljica a ja bi je nazvala "opisno ocjenjivanje" za  prvo polugodiste.  Slobodno se mogu hvaliti, Esid je masaAllah, masaAllah! Sve mu je pozitivno i uciteljica je odusevljena njime. Na semi kuju je popunjavala imaju tri rubrike. 'Jos uvijek ne moze' onda ' skoro moze' i 'moze' . Opisuje se sve, od oblacenja gardarobe do slova,brojeva i poslusnosti o strpljenja. E Esidu je prva kolona skroz prazna :) u drugoj X stoji tamo gdje je pitanje o upadanju u rijec, to skoro pa da moze :). Ma nije to  tako ni strasno, gdje to jos postoji dijete koje ne prekida i ne zeli reci svoje misljenje? Uciteljica je puna rijeci hvale za njeg, ostaje jos da cujemo na informacijama sta ce dodati.

Naid, e on je prica za sebe :) kod njeg X tamo da 'moze' stoji samo kod slova i matematike te kod  pitanja o inteligenciji.  Koncentracija tu i tamo dok je vladanje u onoj prvoj rubrici :/ . Neposlusan je poprilicno a sto je najgore, jako slabo spremi iza sebe, npr. skine skafander i samo ga onako ostavi kako ga je skinuo.  Znam, znam, ne morate me podsjecati, sama sam kriva,priznajem! Ali, svemu tome postoji donekle i logicno opravdanje. Dok druge majke ( za taj period dok su mali)  imaju samo to kako uciti djecu da uspremaju poslije sebe,kako da crtaju, pisu, ja sam imala jos hiljadu i jednu drugu obavezu.  Ne da se sad posto poto zelim opravdati, samo zelim reci da mi je, kad su djeca bila mala,kad su se trebala uciti svemu tome, ja sam imala toliko toga oko cega sam razbijala glavu i sekirala se da mi to, u tom periodu uopste nije padalo na pamet. Sad vidim koliko kasne za svojim vrsnjacima kad je pedantnost u pitanju. Pogrijesila vjerovatno jesam ali se nimalo ne glodjem zbog toga!  Svo vrijeme sam pisala blog o nekim stvarima koje su nas lomile. Nisam mogla napisati bas o svemu i napisano je samo jedan veliki dio nase svakodnevice ali nikako sve, nazalost.  Nasa nafaka je takva kakva je i Njemu hvala, necu da se zalim, sve ima svoje zato pa tako i nasa borba. Molim Ga Uzvisnog da ovo bude za nas na Danu sudnjem a ne protiv nas,amin.

 

Nikako ne smijem zaboraviti napisati jos nesto :)  Cuva nam 1/4.11 krece u skolu masaAllah masaAllah. Mislim da ce i ruksak biti veci od nje a vec stasala za skolu :)  Testirali su je u vrticu, znate sta joj je jedina maHana :) sto previse prica :) i eto ko previse je svjesna da je muslimanka :) aman :).

Nadam se insaAllah da sljedeci post nece cekati mjesec dana da se napise, jer ce to onda znaciti da se tipka tik pred operaciju.

 

Vama svako dobro zelimo!

05.01.2011.

HD 5 godina :)

Na danasnji dan prije pet godina objavljen je prvi post na blogu HD :) 

Hej! 5 godina nije mali period. Cuva je tad bila bebara a sad vec nestasko koji se lomi :)

219 postova,ovaj sigurno 220-ti, ma nije ni to mala brojka, kad uzmem u obzir da su napisani pored troje djece.

Vama dragi nasi strpljivi posjetioci zahvaljujemo na posjetama,porukama,mailovima,pomoci, svih ovih pet godina i nadamo se da ce te i dalje biti sa nama :)

Ostajte u Allahovoj milosti i svako dobro vam zelimo!

Odavde sve pocinje ;)

05.01.2006.

Esselamu alejkum

Bismillah.

Tesko je krenuti a pogotovo odluciti odakle poceti pisati o njemu, hendikepiranom djecaku Esidu. Ja sam majka blizanaca Naida i Esida moja dva ljepotana a od prije tri mjeseca majka prelijepe princeze Cuve.
Pocetak Aprila 2003. Sve je cvjetalo a tako i mi, ja i moj halal.Saznli smo da cemo nakon pet godina zajednickog zivota postati roditelji po prvi put. Prvi ultra zvuk je pokazivao nesto neocekivano, dva malesna srca kako udaraju, dva zametka jos uvijek malena ali vidljiva. Nasoj radosti nije bilo kraja, ljekari su kazali da je jedan zametak bio manji.Pitali smo se zbog cega a njihov odgovor je bio naizgled logican, kasnije se "zakacio" za matericni zid. Mozda ode a mozda nesto i bude od toga. Jedno rijecju, mogao se ocekivati abortus jedne bebe. To se i "desilo" 2.5.03 upucena u bolnicu gdje je ustanovljen abortus blizanca "B" te zakazan novi UZ za 14 dana.
Bilo nam je tesko, ali smo govorili da Allah najbolje zna zasto je to tako, pomirili smo se sa odredbom i iscekivali sljedeci UZ da vidimo da li je sve uredu sa blizancem "A"
Javili smo se onako kako je dogovoreno nakon 14 dana i blizanac A je bio jos uvijek tu nastavio razvijati onako kako je trebalo hvala Allahu.
Za svaki slucaj doktorica je zeljela provjeriti sta je sa ostatkom ovojnice njegovog blizanca i na iznenadjenje svih nas u ovojnici je bilo jeno malo zivo bice :) jedan mali nestasko, jako zivahan puno manji od blizanca "A" ali je bio tu. Iznenadjujuce i za nas i za doktoricu koja je radila UZ prije na 14 dana kada se ocito vidjelo da u ovojnici nema zivota ali samo za nas vidljivo. Samo je ON znao sta se to desavalo u mojoj utrobi.
Uslijedili su ponovni ultra zvuci kojima smo se toliko radovali. Blizanac "B" je i dalje bio puno manji u odnosu na "A" ali je razvijao i rastao. U 6-om mjesecu trudnoce mene su pocele obuzimati sumnje.Poceka sam osjecati da nesto nije uredu sa malim nestaskom B-e vise puta bih se pozalila svom suprugu govorila mu kako osjecam da nasoj bebi nesto fali, skoro precesto bi nazivala svoju doktoricu sva usplahirena a ona bi me slala na UZ svaki put kad se nebih mogla smiriti. I bez obzira sto sam na kontrolama mogla vidjeti srce svoje bebe i dalje sam strepila i osjecala nesto cudno.


04.01.2011.

Cuva slomila kljucnu kost :(

Selam alejkum

Jeste,Cuva je u vrticu pala igrajuci se na spuzvama i strunjaci i slomila kljucnu kost :( Boli je,place,cijelu noc je slabo spavala  :(  Esid i Naid su je juce poslijepodne bili tuzni i uvijek joj pri ruci. Zapitkivali je treba li joj sta,donosili sve i svasta samo da se ona nasmije.Crtali joj srcadi cak i Naid sa kojim je inace konstantno u konfliktu :)

 Razlog zasto pisem ustvari ovaj post je sasvim drugi a opet veza sa ovom Cuvinom nezgodom. Nakon sto smo bili u hitnoj i posto smo radili rendgenski snimak na kojem se ocito vidi prelom dobila je bandazu sa kojom babo i mama bas nisu prezadovoljni :(

Zbog tog naseg nezadovoljstva insan trazi svaku mogucu pomoc,misljenje,sve sto bi mu moglo biti od koristi ako nista barem onog "probali smo sve".  Nisam ni ocekivala ni vjerovala da cu dobiti odgovor na mail koji sam sinoc negdje oko 22:00 napisala covjeku kojeg smo upoznali prije skoro 7 godina,koji nas je kako tad tako i sve ove godine pazio i bodrio kroz Esidove operacije i sve ostalo. Dr.B. pisala sam vise puta o njemu, covjek kojeg nije moguce opisati,danas jos teze! U svom svom bolu sto nju boli, napisem dr.B mail cisto da sama sebi kazem probala si... i jutros s nevjericom gledam mail box i jednostavno ne mogu da vjerujem da je moguce da je odgovorio i to u 00:11 ! Ljudina, covjek s nevjerovatno velikim srcem,al bas srcem! On ima veze sa Esidom i ima termine sa njim,cak ni zbog njeg ne mora odgovarati na maile a kamo li zbog njegove sestre. Mogao ga je lagano "delete" i zaboraviti jer mu je i njegovih pacijenata previse. Al NE nije to uradio, naprotiv, zahvalio se na slikama koje sam mu poslala kako rendgenskim tako i Cuvinim slikama sa bandazom. Napisao opsiran odgovor  i kao i uvijek napisao rijeci pune optimizma koje covjeku toliko znace i tako uvjerljivo da jednostavno ne mozes da ne povjerujes u njih. Jednostavno za ne povjerovati!

Vec smo mail proslijedili nasoj dr pa da vidimo dalje kako da promjenimo nacin bandaze i postavimo onako kako je B kazao.

Cuva je upravo zaspala,kako i nebi kad smo haman cijelu noc budne bile. I mama bi u horizontalu al joj se neda :/ obaveze zovu!

 

Vama mahsuz selam i svaki hajr zelim!

22.12.2010.

i.......

Mubarek,mubarek :) ne sjecam se kad me nesto vise obradovalo od danasnjeg pisma  specijalista kao ogovora na preglede koje smo radili jos u oktobu a tek danas dobili odgovor koji glasi ovako   :)


Dragi Eside  i porodico :)))
Mi smo dobili odgovor na preglede koje je Esid radio u V. Ja vas mogu obradovati time da su svi potpuno normalni :)
Esidova  funkcija bubrega je dobra, fakticki visoko u normalnom podrucju za uzrast. Isto tako veoma fin ultrazvuk bubrega koji je sasvim normalan. Bubrezi rastu dobro,i nema nikakvih prosirenja bubreznih komora. Bubrezi rade identicno, i ni u jednom nema oziljaka od upala mokracnog mjehura :)
Sve u svemu ne mozemo pozeljeti bolje/vise. Radujemo se da vas vidimo ponovo na novu provjeru pritiska na mokracni mjehur na ljeto :)

 

12.12.2010.

Haa ;)

Jesmo vas iznenadili :) ehlen we sehlen na blogg sa prelijepim novim ruhom :)

 

Da Uzviseni Gospodar nagradi onu koja se sjetila Esida i sama uradila ovo sto je uradila,amin

09.12.2010.

09/12.2010

 

 

Sve sto je bilo tako daleko je,

sve sto ce doci tako blizu je!

.

.

.

Djecak,deset prstica na rukama,deset na nogama.

Vrijeme rodjenja 03:40

.

.

.

.

.

Djecak,deset prsitca na rukama,deset na nogama.

Vrijeme rodjenja 03:41

.

.

.

.

.

Kad pogodi te strijela sudbine,

ti uzmi i poljubi je,

Onaj sto ti nju posalje

zna za tebe sta je najbolje.

Kad dodirnete ruka istine,

ti uzmi i poljubi je,

Onaj sto ti pruzi ruke te

zna za tebe sta je najbolje!

.

.

.

07.12.2010.

Ako...

se pitate jesmo li dobili nalaze onda je odgovor, nismo!

 

Esselamu alejkum

Svaki dan, al bas svaki dan kazem, e danas cu pisati. I onda se predomislim i nadjem neki precizni datum da pisem i na kraju sam sama sebi kazala: "E, 01/12 ces pisati jer je na taj dan raaavnih dva mjeseca od kako smo uradili bruku pregleda i od tog dana mi cekamo i cekamo i zagledam u ono postansko sanduce sve u nadi da cu konacno ugledati kovertu. Ali...jos je nema :(

Zvala sam dva puta V, tamo gdje smo radili preglede. Pa sam onda dva puta zvala AS da i njih malo "poguram" i obecano mi da cu odgovore dobiti brzo, jos nisam! Prije sedmicu dana moja dr je zvala licno AS da provjeri gdje je zakocilo i da i ona malo pogura, jos nismo nista dobili.

I kazu mi, izbjegavaj stres!? Ko jel ja??? Pa nisam kamen, ja sam majka! Jel postoji majka na dunjaluku koja nebrine za svoje cedo? Jel moguce da za ono sto od srca "odpadne"  moze biti svejedno?

 Glaucom, moj vjerni saputnik je  kriv za sve moje frustracije,jadikovke,brige i ljutnje, tako je najlakse,njega nece nista boljeti :p mogu sve iskihati na njeg :)

 

A 07/12.03 je bila nedjelja,suncana,prelijepa,topla... i ja sretna. Danas je utorak,suncan ali hladan...i ja drugacije sretna.

 

Veceras je moj pasha,mamino srce u kooperaciji sa maminom ocnom zjenicom napisao sljedece: " Ko ovo cita,on je cisti gubitnik!" i onda  papir dali babi u ruke:)  Treba li da vam prepricavam koja je vriska i trka bila po kuci i smijeh koji se cuo i do pete kuce u komsiluku?

 

Selam alejkum i ostajte mi u Allahovoj milosti!

Esidova skorasnja umjetnina :) popularniji je u starijim razredima neko u svom predskolskom :D Snijeg od prije neki dan, nista strasno samo nekih 40-ak cm :/ iglo, naravno :) babo besposlen :/ Mi nebi bili mi da se ne glupiramo :)
16.11.2010.

Kurban Bajram 2010!

Esselamu alejkum

 

Dan je poceo sa grloboljom(Naid),nastavio sa povracanjem(Esid),temperaturom,konstataciom da Naid ima upalu grla i da idemo na penciline,Cuva da pomogne bratu preuzima temp i nastavlja goriti i dalje nocas.


Sve ovo nam nije uspjelo pokvariti ovaj prelijepi suncani bajramski dan i smjestiti nas u krevet,ne,naprotiv, ubacili smo se u prodavnici igracaka i sami odlucivali sta zelimo za Bajram!

Pa jel Bajram il nije

 

Cuvina izjava dana: "Ah kako volim ovaj bajram!"

 

BAJRAM MUBAREK I TEKABBELALLAHU MINNA WE MINKUM!

21.10.2010.

Bez naslova :)

Esselamu alejkum

Kratko, onako ukratko... da se nezaboravi, ona, mi, Njegova milost, ljubav u ime Njega!

Molim Ga za hlad kad drugog hlada nebude bilo,amin!

Sutra smo u AS (ponovo,bili smo juce i prosle sedmice i predprosle) sutra imamo CT mjeseta gdje je sklop kosti koji do sad nismo uspjeli dokuciti sta je i kako je.

Ostajte u Allahovoj milosti i sjetite nas se u dovama,petak je!

Petak je i mi putnici i dovicemo, niqi,amka,R i mnogo vas jos, u srcima ste i dovama!

05.10.2010.

Da nebi ostalo...

...nedoreceno.

Esselamu alejkum we rahmetullah

 

Jutrosnji post je bio kratak a sve zbog shoka koji nam se desio kad smo culi te dvije recenice. Sad pisem malo trezvenije (nadam se) kako bi objasnila zasto je to rekao :(

Prvo izmokravanje i testiranje urina i prvi "mini shok" UPALA! Nitriti i leukociti! Treca od kako smo se vratili iz Bosne odnosno od 30/07.10 Sto je previse,previse je i ova nam stvaaarno nije trebala. Ali... tako je moralo biti.

 

Oni koji su barem jednom u svom zivotu imali upalu mokracnih kanala/mjehura znaju kakvi bolovi mogu biti. Ja ih licno ni najvecem dusmaninu nemogu pozeljeti (sto bi se reklo) a kamo li nekom svom :(  Potreba za mokrenjem a nemas ni dvije kapi kako treba izmokriti je vise od patnje a bolovi su tako ruzni da meni kao odrasloj dodje da vrisitim od muke a kako je tek jednom sestogodisnjaku??? zato i nije iznenadjenje da je reagovao tako kako jeste. babo i ja smo ostali nijemi i prikovani za mjesta na kojima smo sjedili. Znali smo i vec smo pripremljeni da ce tako nesto desiti se ali nismo ni u snu sanjali da ce to reci radi bolova a ne (kako se obicno desava kod djece ovog kova) zato sto nemoze igrati fudbal,lastike,skakati preko konopca...

Cinjenica je da zbog hendikepa Esid ima vise sansi da dobije upalu od zdravog djeteta (Naid i Cuva je nikad nisu imali)  ali nemozes bas tek tako reci sestogodisnjem djetetu "jest,imas upalu i bolove zbog hendikepa"  Haman da insan mora i slagati :((((( ili u najmanju ruku precutati da je lakse njemu dobiti nego njegovom braci i seki.

Nakon sto se poceo stiskati i vristati da ga boli i da mora piskiti ( a piskio pola sata prije)  izmokrimo max 3 kapi i on se opusti i okrene po soku jer unosenjem tecnosti brze se spiraju mokracni kanali. Kako se smirio a i ja s njim, pricali smo o tome sto se desilo i sto je rekao :(  "malo" sam precutala da je njegov hendikep velikim dijelom kriv za upale ali isto tako mu objasnila da i svi ostali mogu dobijati upale i biti bolesni i ispricala mu kako je meni bilo kad sam imala prvu upalu i koliko me je bolilo. Pomoglo je! Nakon tog razgovora imao je jos dvije krize bolova i stiskanja,neplaniranog mokrenja ali i bez vristanja "Mrzim biti hendikepiran!" 

Bio je hrabriji ali i tecnost je bila od velike pomoci. Bili smo i kod ljekara i jos jutros krenuli sa terapijom a urin poslali na dalju analizu. Sad nam predstoji sedmica dana sa pencilinima i nada da se uskoro necemo ponovo boriti sa upalom :(

 

Sutra insaAllah imamo pregled i razgovor sa dr. B u AS. Pisala sam vec da je planirana jos jedna zahtjevnija operacija na kuku a babo i mama jos nisu sigurni da li zele prirediti mu jos jednu turu bolova,nemobilnosti i cega sve ne :( Da Allah olaksa, amin.

 

Najteze zanimanje na dunjaluku je biti roditelj! Nekad davno sam cula ovu recenicu i fakat je istina :(

 

Da nam se svima Uzviseni smiluje,podari od Svoga dobra i zastiti svakog zemana,amin!

 

Esselamu alejkum

05.10.2010.

! ?

 

 

 

Mrzim biti hendikepiran!

Kad ce ovaj hendikep proci?

 

 

 

 

Dvije najbolnije recenice koje sam cula u zivotu

09.09.2010.

Bajram Mubarek 2010

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu Esid i familija su u gostima kod tetke pa je ovaj bajram poseban masaAllah. U subotu ce na svadbu svoje rodice Meli pa u ovim mubarek danima cinimo dovu da joj Uzviseni podari svaki hajr i da bude zadovoljan njima,amin. Od srca vam cestitamo BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN !

26.08.2010.

Petak ce...

...a ja vas molim u ime Allaha da se ovog lijepog petka, koji dolazi, sjetite dovama mog Esida. Da mu Uzviseni podari zdravlja i sacuva iskusenja i boli. Allah samo zna kako je majcinom srcu,a opet mi je ono nebitno koliko Esidovo zdravlje.

 

Gospodaru moj,sacuvaj mi ga i uputi,amin

 

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

10.08.2010.

i...

deset dana se tjeram da napisem svasta al mi se nedade i sad mi je drago sto je tako

 

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

Kako vec rekoh,deset dana se nagovoaram da pisem i sve krenem a onda me nesto sprijeci i ostavim za kasnije i to kasnije nikad ne dodje. Drago mi  je sto nisam pisala jer u tom postu sigurno bio trun ljutnje a nje mi je preko glave

 

Bosna-odmor, sagledano sad, srca punog Ramazanom  ma nikad mi nije ljepse bilo,elhamdulillah. Nismo uspjeli posjetiti sve sto nam je bio nijet,nismo ni trecinu uradili onog sto smo nijetili ali,  mi smo ipak insani,mi snujemo i kujemo planove a On Uzviseni odredjuje i hvala Mu na svemu jer nista se ne desava a da za to nepostoji razlog.

Nedostaje nam begova,aksam u njoj, bio je to prvi put  da djeca sa razumjevanjem ulaze i znaju zasto su tu. Nedostaje nam miris Sarajeva,nedostaju nam putevi za koje smo do skora govorili uh kakvi su losi, a bolji su od bilo kojeg evropskog puta jer kamen i rijeku bosanski putevi su morali pripitomiti pa tek se onda podici. (nemogodoh odoljeti)

 

Sreli smo dosta insana,i onih koje nismo nikad prije vidjeli a voljeli, i onih koje smo vec upoznali i zavoljeli. Svaki insan je prica za sebe,svi su oni nesto posebno da je tesko ikoga izdvojiti i opisati. Neki od nas imaju slicna iskusenja,razumiju se mozda zehru vise,ogledalo su jedni drugima.

 

Esid je sreo insana koji mu,ni sama ne znam zasto, puno znaci i puno ga spominje.

Vama cemo za kraj pozeljeti Ramazan mubarek i uputiti dovu da Uzviseni primi nas post i uslisa nase dove,da bude zadovoljan s nama i da iz mjeseca milosti nas izvede ciste od grijeha,amin.

Ostavljamo vam i rijeci koje puno govore    Esselamu alejkum we rahmetullah

 

 

 

SPAVAJU LJUDI AL' DOCI CE NEKO DA IH PROBUDI

SANJAJU LJUDI AL' NJIHOV JE SAN SAMO JEDAN DAN

STA JE SA DRUGIM DANIMA,KADA NECE BITI SNA

KAD TE U LICE POGLEDA ISTINA?

 

9/8.10 prvi skolski dan i foliramo se :) dobio sam mini motor i sad sam glavni medju rajom :)
04.07.2010.

Mi u Sarajevu :)

Samo da vas poselamimo :) Stigli smo u seher :)

29.06.2010.

Put putuje Latifaga :))))))))))))))

Selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.

 

Mi nijetimo na put insaAllah, jos ne znamo kad krecemo ali se blizi :))))))

Zadnja dva dana nezelim putovati jer mi je previse stresno sve pakovati i razmisljati i o najmanjoj sitnici. Uzdam se u Allaha Milostivog da sve prodje kako treba i da nam  nezatrebaju zdravstvene knjizice jer me toga haman pa najvise strah :(

 

Opet s druge strane radujem se i nemogu iscekati kad cemo se vinuti niz kaldrmu i odbrojavati kilometre i sate koliko nam treba da stignemo.

 

Nadamo se da cemo ove godine uspjeti sresti ljude koje prosle nismo i da cemo upoznati nove. Da cemo se otisnuti do vezirskog i kahvenisati s posebnom :) Radujemo se da ponovo vidimo i zagrlimo tetu M kojoj ovdje kazemo da nemamo njenog broja zbog promjena sto aparata sto sim kartice, zato, tetka M ili nam sarni sms (brojevi su nam isti) ili nam posalji mail da se mozemo vidjeti insaAllah.

Radujemo se monaliza osmjehu i igri sa vlasnikom istog a mama mahsuzije gnjavljenju medenjaka :) i kahvenisanju sa mamom ;)

A znate sta me posebno raduje? Da ce jednoj ljepotici uvojci biti (samo malo) cupkani :) i kahva nas dviju i copora djece (makni sok sto moze ofarbat cilim! neodgovaram za posljedice :) )  Majo, i tebe bi upoznati kod iste,mozda se i pruzi prilika?

E odo sad, nema smisla :) babo sam pakuje auto :D

 

Ostajete mi u Allahovoj milosti i zastiti a ja ko putnik cu vas se svih sjecati dovom,jer dova putnika se neodbija!

 

p.a. amka,ti si na posebnom mjestu u mojim dovama, znas to!

03.06.2010.

Mi u novoj kuci :)))))

konacnoooooooo

 

 

Esselamu alejkum we rahmetullah

 

Neka je hvala Uzvisenom na svakom davanju,na saburu i nagradi koja je stvarno masaAllah

Preselili smo se u novu kucu masaAllah, jos nam je puuuuuna paketa i haman da nista nije na svom mjestu ali smo uselili :)))))

 

Esid je odusevljen i sav je sretan a posebno zato sto ima najvecu sobu (3,5X 3,4m) sto ima svoje kupatilo u kojem ima i umivaonik sa "masina" slavinom :)  (senzorom) sto ima vrata koja se otvaraju "masina" dugmetom :)))))  i sve to samo radi njega, nije to mala stvar, Naid i Cuva nebi imali priliku klikati na dugme a onda im se vrata otvore u fazonu "Sezame,otvori se". A ne ne, nezaboravlja da im naglasi da je to sve zbog njeg napravljeno ;)

Oporavak je prosao brzo i lagano,puno bolje nego sam i sanjala. Nazalost, ocekuje nas jos jedna veeeelika operacija kuka (prestacu brojati i ove op, neisplati se) negdje na jesen eventualno zimus i onda 3 mj u gipsu. Da Allah olaksa i podari sabur,amin,amin,amin.

 

Ostajte mi u Allahovoj milosti

 

Esselamu alejkum

17.05.2010.

Mi u AS

Esselamu alejkum

Danas smo stigli u AS i spremamo se za sutrasnju operaciju. Veli B prije nekoliko sedmica, ma nije strasno samo sahat dva. Ma ja, njemu nije a meni? A nama? Na hajr. U pitanju je nekakav misic u preponi na desnom kuku. (pitaju me,sta ce operisati? a ja ko na snimanju filma "klapa,peti put" odgovaram 'kuk,petii puut')

Do zadnje op Esid i nije znao sta se desava sa njim ali danas je sasvim drugacije.Pita,interesuje se,kako ce i sta biti,hoce li boliti ... i kad smo mu rekli, mozda ce malo boljeti on uz klicaje odgovara 'juuuhuuuu samo maloooo'  :( njega vise nije strah bola, samo je u pitanju koliko ce boljeti,malo ili puno?!

 

Sjetih se,rece hafiz jednom "Allah kad zavoli Svoga roba, On ga odma stavi na iskusenje!"

Elhamdulillah,elhamdulillah, Ja Rabb, sabura,da ne pokleknemo.

Svaki hajr vam zelimo i dovimo da vas/nas Uzviseni sacuva iskusenja i kad vam/nam ih da,dadne i sabura da iz njeg izadjemo samo jaceg imana,amin,amin,amin

 

 

 

p.s. Moguce da vam se slejdecih sedmica nebudemo mogli javiti posto smo net iskljucili zbog seljenja, al zato, kad se preselimo, konacno, imamo sta pisati :)

14.04.2010.

U zurbi...

...da napisem samo par rijeci.

 

Selam alejkum

Nejavljam se jer haman da nemam vakta :( a toliko toga se izdesavalo u zadnjih 10 dana. Momci su krenuli u Skolu, Cuva u novi vrtic  i sve ih vozimo 30 km :( te cekamo do skoro 15 h da se nebi previse vozarili. Posto dodjemo kuci,vise nikome nije ni do cega, popadamo od umora. Sve ce ovo trajati dok se ne preselimo u novu kucu (KAD)!? e onda nam nece trebati ni auto ni ustajanje prije zore...ovako,trpi kozo, pati duso, sto bi se reklo.

Momci su dobro masaAllah, prihvatili su skolu super i sad je problem krenuti kuci :)  Ovo jeste samo predskolsko ili bolje receno pred-predskolsko, imaju samo 4 casa u toku cijele sedmice a ostalo su im druge aktivnosti izmedju ostaloh i igra.

Cuva je isto masaAllah pravo prihvatila novi vrtic.Ispocetka je bila jako suzdrzana,jos dok smo isli samo u posjetu ali posto joj je jedna od vaspitacica progovorila bosanski, vise nije bilo problema :) dvije sedmice je pricala kome je stigla da ce ici u vrtic gdje seka prica bosanski :)

 

Nadam se da ce mi ovaj put uspjeti da postiram par slika :S

 

Mahsuz vam selam!

01.04.2010.

Vrtic-proslost :)

Esselamu alejkum we rahmetullah

Juce nam je bio zadnji dan u vrticu :):):) Moje 'bebe' vise nisu za vrtica pa od utorka insaAllah krecu u predskolsko :) Cesto se zapitam jel moguce?Vrijeme prolazi a da toga nekad nisam ni svjesna :(  Na fin i prijateljski nacin smo se rastali sa upravom i osobljem vrtica,zahvalili se jedni drugima na povjerenju te nam lider na kraju veli "Esidu treba stvarno skola, vrtic mu  je vec postao dosadan,zanima se za stvari koje zanimaju odrasle" (dobro je zapazio)

Od danas smo na odmoru zbog praznika a vani je kisa pa je bas monotono, nema ni nekih  aktivnosti da mozemo negdje ici a uobrazili smo se :) svaku priliku koristimo da odemo na neku predstavu,koncert, pa kad nema, nama dosadno :) U subotu smo bili na koncertu i samo su moja djeca brbljala bez prestanka, sta god muzicari pitali Naid i Esid dizu ruku 'znam ja,znam ja' e dosta vala i vas! :)

Blizi se vrijeme preseljavanja u novu kucu :) konacno! Imali smo  problema sa opcinom i natezali se oko stvari poput kuhinje i poda u dnevnom boravku ali na kraju smo izvojevali bitku :) pored poda u dnevnom, odobrena je i nova kuhinja :) Jest da smo mi preuzeli da platimo podpodjavanje Naidove i Cuvine sobe al i to je jednom.

Inace, nema nekih posebnih novosti,nismo skoro bili ni na kakvim pregledima ali insaAllah imao 21/4 kod B kontrolu kukova.

 

Vas se sjecamo dovom, da vas Uzviseni sacuva svakog zemana i podari samo ono sto je hajr za vas,amin!

 

Esselamu alejkum


Stariji postovi

hendikepiranidjecak
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
169926

Powered by Blogger.ba