hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

10.08.2010.

i...

deset dana se tjeram da napisem svasta al mi se nedade i sad mi je drago sto je tako

 

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

Kako vec rekoh,deset dana se nagovoaram da pisem i sve krenem a onda me nesto sprijeci i ostavim za kasnije i to kasnije nikad ne dodje. Drago mi  je sto nisam pisala jer u tom postu sigurno bio trun ljutnje a nje mi je preko glave

 

Bosna-odmor, sagledano sad, srca punog Ramazanom  ma nikad mi nije ljepse bilo,elhamdulillah. Nismo uspjeli posjetiti sve sto nam je bio nijet,nismo ni trecinu uradili onog sto smo nijetili ali,  mi smo ipak insani,mi snujemo i kujemo planove a On Uzviseni odredjuje i hvala Mu na svemu jer nista se ne desava a da za to nepostoji razlog.

Nedostaje nam begova,aksam u njoj, bio je to prvi put  da djeca sa razumjevanjem ulaze i znaju zasto su tu. Nedostaje nam miris Sarajeva,nedostaju nam putevi za koje smo do skora govorili uh kakvi su losi, a bolji su od bilo kojeg evropskog puta jer kamen i rijeku bosanski putevi su morali pripitomiti pa tek se onda podici. (nemogodoh odoljeti)

 

Sreli smo dosta insana,i onih koje nismo nikad prije vidjeli a voljeli, i onih koje smo vec upoznali i zavoljeli. Svaki insan je prica za sebe,svi su oni nesto posebno da je tesko ikoga izdvojiti i opisati. Neki od nas imaju slicna iskusenja,razumiju se mozda zehru vise,ogledalo su jedni drugima.

 

Esid je sreo insana koji mu,ni sama ne znam zasto, puno znaci i puno ga spominje.

Vama cemo za kraj pozeljeti Ramazan mubarek i uputiti dovu da Uzviseni primi nas post i uslisa nase dove,da bude zadovoljan s nama i da iz mjeseca milosti nas izvede ciste od grijeha,amin.

Ostavljamo vam i rijeci koje puno govore    Esselamu alejkum we rahmetullah

 

 

 

SPAVAJU LJUDI AL' DOCI CE NEKO DA IH PROBUDI

SANJAJU LJUDI AL' NJIHOV JE SAN SAMO JEDAN DAN

STA JE SA DRUGIM DANIMA,KADA NECE BITI SNA

KAD TE U LICE POGLEDA ISTINA?

 

9/8.10 prvi skolski dan i foliramo se :) dobio sam mini motor i sad sam glavni medju rajom :)
hendikepiranidjecak
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
195105

Powered by Blogger.ba