hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

05.03.2011.

Kad bi vam sutnjom mogla reci!

Esselamu alejkum

Zar sam naslov ne govori sve?  Rece mi moja lijepa rijecanka prije neki dan: "strah me da pocnes plakati, boim se da nikad neces prestati!" Suze stanu, valjda presahnu, pa dok nadodju opet se jave. A dusa, e dusa cvili, ona nikad ne prestaje. Danas, u masi ljudi koje je sunce izmamilo napolje ja bijah ipak izgubljena u samoj sebi, u svoim  mislima,brigama...

Htjela sam prije par dana u vise navrata pisati. Toliko puta me moj Esid iznenadio i obradovao da me u jednom trenutku bilo strah tog njegovog razuma i pameti. Koliko to dijete ima sabura, koliko prihvata svoje stanje, koliko je svjestan a ipak na jedan vedar nacin pokazuje kako se sa svim tima ogranicenjima moze veselo i zivjeti.

Dan Op se blizi, u dusi i glavi stisce, sto bol, sto razmisljanje, islati li se? Sinoc smo babo i ja po ko zna koji put trazili razloge za i protiv. Radimo li ispravno? Sta da odbijemo? A sta ako se kasnije pokaze da je ova operacija bila jako potrebna? Sta ako zbog naseg slabicluka njemu kasnije bude jos teze nego sto bi mu bilo da smo prihvatili? Sta ako nas sutra upita, zasto niste? Hoce li dovoljno biti to sto ce mo reci boljela nas je dusa? Moze slobodno reci, vas je tad boljela dusa a mene ce ovo pratiti dok sam ziv!  Mozda ce nas ipak kriviti za sve ovo u sto smo ga dali, za sve boli koje prolazi?

 

Tesko je kako god okrenes...

 

ma selam

hendikepiranidjecak
<< 03/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
195105

Powered by Blogger.ba