hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

23.04.2011.

Esselamu alejkum

Ne mogu reci da sam lijena :/ nego prije da je u pitanju "zamor materijala"  pa nisam pisala prije :(

 

Elhamdulillah, Esid je u utorak skinuo gips :))) Prva dva dana sam vam bas zeljela napisati sta to znaci i za njeg i za nas. Nedade se pisati, stali :/  Po samom skidanju Esid je protestirao zbog malo boli koji je brzo prosao a i zbog tezine nogu :) Dusa slatka, misici su se toliko uspavali da su mu nogice bile preteske pa je i nas pitao jesu li mu noge stvarno teske :) Zbog toplote zadnje 3 sedmice, nogice ispod gipsa su mu se toliko podparile da su se pocele ljustiti. Sasusilo se jako puno na prsticima tamo gdje je i gips a i gdje zrak dolazi pa je jos suse. Posla ja cackati oko prstica i guliti ih a on galami :) kazem mu ja 'ma samo gledam' a on mudro odgovara :D "jel ti to zoves gledanjem? po meni je to diranje uz gledanje!" :) 

Od kako je skinuo gips i osjetio ponovo "slobodu"  tek je tad i on i mi uvidio koja je razlika, sta je dobio sa tim gipsom prije 6 sedmica i sa cim se nosio. Herojski se nosio sa tim, ne, ne pretjerujem, jer da je kojim slucajem neko od odraslih, ne bi to tek tako uspio podnijeti. Uz to, samo je za 6 sedmica izgubio 8 dana skole, da da, 8 :)  cetiri dana dok je bio u bolnici, po dolasku odmah nakon vikenda je bio u skoli ali se brzo vratio te sljedeci dan odmarao i onda jos jedan dan kad nam je ona blesava bakterija dosla u posjetu :/

 Za Esida je ova operacija bila zasigurno i teska i bolna. Pregrmio ju je, kako, to zna samo on :(  mislim da cak ni ja kao majka ne mogu realno opisati/objasniti kako mu je bilo ali elhamdlillah, proslo je, idemo dalje! Sljedecih godina, kao sto rece B, necemo nista vise na kuku raditi (elhamdulillah!) ostavicemo vremenu i tijelu da odradi svoje pa onda, Allahu alem! Kontrola nam je tek poslije ljetnih odmora, cisto da vidimo kako napredujemo.

 Kako su Naid i Cuva reagovali na ovih 6 sedmica? Bili su u svakom trenutku na raspolaganju svom bratu. Pomagali mu bez pogovora i bez naredbi. Niti jednog trenutka nismo htjeli petljati se medju njih niti podsticati da pomognu bratu ali oni su se naprosto naticali ko ce vise da mu pomogne. Zadnje sedmice pred skidanje gipsa, raja iz razreda je u grupama dolazila i provodila poslijepodneva u igri sa Esidom. Uzivao je i za njega je to bio cisti dozivljaj.

A mi, babo i ja? Mi smo tek nakon tih pregrmljenih 6 sedmica uvidjeli kolika je ustvari razlika imati bolesno i zdravo dijete. Koliko je bilo potrebno snage i ledja za ovih 6 sedmica i koliko smo ustvari snazni jer da nismo, sigurno se nebi mogli izboriti. Sta je tek sa godinama koje su iza nas? Hvala Allahu pa su iza nas, koliko smo tih godina bili jaki i podnijeli sve i svasta? Svaki dan, al bas svaki, od kako je Esid skinuo gips (od kako smo skinuli gips :) ) govorim da je razlika izmedju roditeljstva i posebnog roditeljstva, razlika kao iz izmedju neba i zemlje!  Nadam se da ce te barem probati da razumijete ono sto zelim reci. Nadam se da cete se probati staviti na mjesto posebnih roditelja, bar na jedan dan, bar na sat ako ne vise. Mozda ce te osjetiti srtujanje straha kroz vase vene od same pomisli, pa probajte ih/nas razumjeti, da nekad i ne mozemo (cak i protiv svoje volje), biti fini i nasmijani. Nekad i mi "puknemo" odsarafimo ali nisu/nismo takvi!

 

Nana, eh nasa nana :(((( boli me i pisati o njoj :(((( jos je na Gradini! Bice dovoljno da vam kazem da joj je pritisak standardno 60/30?

21/06.11 imamo vrijeme u AS provjere pritiska na mokracni mjehur.

25/06.11 nam je zadnji skolski dan u ovoj skolskoj godini. Vise nismo mali :)  Prelazimo u prvi razred. Sad smo ozbiljni!  Sad je red na Cuvi da nastavi umjesto nas u preskolskom :) ona je krenula 1.4. jesmo li vam posali o tome?

 

Dacu si za pravo da sa ovim postom napravim i presjek  na blogu hendikepiranog djecaka. Neka ovo bude dio o bebcu, djecacicu i predskolarcu a dalje, dalje nastavljamo sa djecakom Esidom, koji od augusta pocinje u prvi razred, novim obavezama, novim brigama, vjerovatno novim pregledima, novim (starim) problemima.

Hvala vam svima sto ste uz nas svo ovo vrijeme i neka vam On Uzviseni cuva svakog zemana i iskusenja koja ne mozete podnijeti, amin.

 

Esselamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu

 

Esid i mama

hendikepiranidjecak
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
195105

Powered by Blogger.ba