hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

31.12.2011.

Da nebi...

...pisala, prosle godine se desilo to i to :)

 

 

Esselamu alejkum we rahmetullah

 

Kako vec rekoh, da nebi pisala post (koji je odavno treba biti napisan) za proslu godinu bolje da napisem dok jos traje ova 2011.

Naprosto ne mogu da vjerujem da je proslo vise od pola godine kako sam napisala kako treba post. Ovaj je trebalo da napisem davnih dana al eto... nehatnja, sta li

Postirala sam jednu slliku, dole nize, sigurno ste zakljucili na osnovu nje da je ovaj blog ugledao svjetlo dana i u koricama. U minimalnom broju primjeraka ali ipak na papiru! Bilo je prelijepo tog petka 01.07 u Morica Hanu na nasoj prvoj promociji. I ovim putem zahvaljujem se svima koji su ostavili svoje vrijeme na ovoj knjizi i promociji.

Sta bi jos kazala,izdvojila iz zadnjih mjeseci koje nisam pisala? Ako bi krenula od ljeta onda bi zasigurno izdvojila provedeno vrijeme u Bosni, posjetu i promociju u Travniku, moju Ammaru koja je sve organzovala, posjetu i promociju u Zivinicama i divne insane koje sretosmo tom prilikom u udruzenju "Vrati mi osmjeh" jednu posebnu mamu jos posebnije Merjem koja je na jedan drugaciji posebniji nacin usla u moje srce.

Treba li da vam opisujem Esida u svom ovom vremenu :) bio je jako ponosan,veseo, bas je osjecao da se sve to desava upravo radi njega. Ono sto je najvaznije je, da je bio skoro svo vrijeme zdrav i da smo prosli bez upale mokracnih kanala. E da, moramo vam se pohvaliti. Jedno jutro, na sajmu knjige, na takmicenju crtanja izdavacke kuce Sejtarija, moj ljepotan je osvojio prvo mjesto u svom uzrastu :)))) Jest da je to skontao tek nakon izvjesnog vremena ( ne zato sto ne konta nego sto se nikad prije nije takmicio pa ne zna ni sta znaci pobjediti) i bio jako ponosan na sebe a ja fakat ne razumijem kako je osvjio kad uopce nije nacrtao tako dobro kao sto inace crta. Medjutim, umjetnici koji su ocjenjivali crteze su se odusevili i eto... Esid je bio jedan od nagradjenih :)  i jos uvijek uziva u svojoj nagradi KRIN igracaka.

Nakon povratka kuci, kratkog odmora, krenuli smo i sa skolom :) elhamdulillah ni tu nam ne koci ni malo. Nasa teta je jos uvijek tu, pazi nas i sto je najvaznjije redovna je. Esid vec uveliko cita, racuna i uciteljice su naprosto odusevljene njima. Matematicarka veli na zadnjem sastanku da on nikad ne susta ruku i da uvijek sve zna :) masaAllah, elhamdulillah. U razredu se sve vise i vise krece bez "Kaj-a" ustvari, on ostaje vec dugo vremena pred vratima. Sve vise i vise koristimo stake i elhamdulillah to biva sve bolje i bolje.

Ono na sto se mozemo pozaliti je jedna upala koja nam je dosla negdje krajem septembra bez ikakvog razloga. Sreca, nismo razvlacili sa lijekovima i brzo je sanirana, do sad elhamdulillah vise nismo imali ni jedne. Pored antibiotika kojeg redovno svaku vece dobijamo a protiv upale, pojacali smo ampulama ciste brusnice. Nadam se da ce ona podpomognuti da i dalje nastavimo bez upala.

 Sapnucu vam jos jednu novost, al jako jako tiho, da ruzno ne cuje, krenuli smo sa novom tehnikom kod posjete toaletu :) Sta da kazem, bolje nikad nije bilo!!! Elahdmulillah ala kuli hal! Da mi je nekad neko rekao da ce biti ovako, vjerujte, bez razmisljanja bi mu rekla da laze. Uz carobni prasak i pumpicu, blizu smo normali, jako blizu. Jos jedna ne tako stara novost je da se Esid sve vise i vise sam katerelizira :) da da, sam :))) ma veliki je to momak, sad ima 8 godina masaAllah :) jedino sto je zanimljivo je to da ima tako smirenu ruku i tako lagano uvuce kateter da je to za nepovjerovati :)

Bili smo jednom kod dr.B :) bio je jako iznenadjen i zadovaljan onim sto je Esid demonstrirao, ponovnu kontrulu uz rengensko snimanje imamo pocetkom marta akoBogda. Bolnicu V i nase kontrole kod njih, uhhh nebi vam bas pricala :( vec vise od dvije godine nismo ni pozvani na kontrolu pa sam zadnjih mjeseci u ganjanju sa AS da nas prebace tamo. Prije godinu dana smo trebali ponovo raditi kontrolu hormona rasta ali su nas ocigledno zaboravili pa smo opet ganjali i ganjali i izganjali kontrolu u AS na tom odjeljenju za hormone i slicne zavrzlame :)  Uglavnom, jedne nalaze smo uradili sad cekamo kraj januara da dobijemo nalaze i onda cemo vidjeti dalje.

Trenutno smo na raspustu, dedo nam je vec vise od mjesec dana u gostima. Jako mu je tesko bez mame :( a kako i nebi nakon 52 godine zajednickog zivota. Nedostaje i meni, nedostaje mi jako,jako :( fali mi da je cujem, da joj kazem kako Esid napreduje. Da je nasmijem, da potepa ovim mojim lopovima :((( Allahovo je najprece, kako On odredi, nama je reci elhamdulillah.

 

Naid i Cuva, ahhhhh kako su to divna djeca :)))))))) maja dva zlatna i draga djeteta. Cuva je krenula u predskolsko, sad je velika cura masaAllah 6 godina :) Imala je testiranje na pocetku skolske godine i pokazala se jako jako pametnom curicom :) a da znate kako je tek zapovjednik :)) ona i Naid su k'o pas i macka :))

Naid, moje zlato, divno dijete koje je puuuuuno bisera i dosjetljivosti. Dobar je u skoli ali istovremeno ne zeli da pokaze sta zna.

 

Eto, da ja zavrsim :) zadnji mjeseci su bili jako zahtjevni i puni desavanja. Bilo je dosta ljenosti s mamine strane pa i nije pisala. Od sad, obecavam bicu vrjednija :)

 

Uz mahsuz selame sa hladnog sjevera

 

Esid i mama

hendikepiranidjecak
<< 12/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
195104

Powered by Blogger.ba