hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

17.03.2012.

Sve ce ovo jednom proci ....

 

nista posl'je nas nece ostati...

lijepo receno i jos nadasve, istinito!

Selam alejkum

Esid je masaAllah, jos malo smrca ali smo zadnju sedmicu isli u skolu. Onih dana kad sam pisala da je bolestan, nisam vjerovala da (na prvi pogled) tako malo, moze ostati tako dugo i smarati ga. Ali ne, nemojte pomisliti da ga je oborila ta jaka infekcija, nije :) jako sam ponosna na njeg bila. Nije se dao pa ni onda kad je temp izlazila na 40 :(  Samo bi se obrascici zacrvenili i malo bi se primirio ali i dalje bio aktivan.

Mislim da necu pretjerati ako kazem da, cak i djeci, pozitivne misli uticu na brzi oporavak (nekad sam negdje citala da ima veliki uticaj na odrasle pa zato mislim da utice i na djecu). U svoj toj temperaturi on mene nekoliko puta pita, "hocu li ja ozdraviti za dvije sedmice?" mislim, nikakve veze dvije sedmice, odakle bas dvije sedmice? Znate, tad u toj temperaturi roditelji pomisli da djete mozda nesto predosjeca ili se mozda samo meni tako ruzne misli vrte po glavi :/ 

Hmm, ja se ziva isprestravljujem, nesmijem da pitam zasto me to pita, razmisljam, sekiram se. I na kraju kad je temp vec bila malo popustila (38) kaze on sav onako ponosan "e mama, nema vise temperature :) " na sto ja zadovoljno potvrdim i kazem mu da ce jos malo pa skroz nestati i onda ce biti 'ko nov' a on dusa jedva doceka i poce vrtiti onim svojim rucicama :) (znaju o cemu pricam oni koji su ga sreli) i zadovoljno konstatuje "Onda idemo da vidimo Eldina" !?

Moliiiim   ostanem zatecena i onda mi se vrati film na dan prije nego sto ce se pojaviti temp, da smo pricali i dogovarali, da ce mo ici tamo gdje Eldin gostuje, ako svi budemo zdravi :) I on se dusa slatka sjetio toga kad je skonto da je bolestan pa se prepao da necemo ici :))))) zato je i pitao hoce li ozdraviti za dvije sedmice :))

Djeca su najiskrenija i nikad ne treba sumnjati u njihov izbor!

I da, jos ovo moram napisati :) jest da mi je i zao a malo i drago.

Prije 3-4 sedmice, (u skoli prije prvog casa imaju zajednicko pjavanje u holu pa je on, zbog svog sporijeg kretanja u odnosu na ostale iz razreda on prije svih krene iz razreda) krenuo on iz razreda i kako sad brze i hoda a i veci je, Kaj mu je vec skoro pa premali i cesto se spotakne i bas tad, pred mojim ocima desi se isto   direktno na glavu (lice) koliko je imao snage :(((

U dva koraka se stvorim kod njega i podizem ga, vec zamisljam krvavog jer ipak su plocice al elhamdulillah, nista. Vidim na celu pomalo ko cvoruga da raste i ja sva uplasena, skoro da placem, pitam ga "jesi li se udario boli li te?" a on sunce moje milo, fata se za celo i vice, 'nije nije, ne boli, Bosanska je '  :)))))))) Vise nisam obracala paznju sto ostali ucenici i roditelji prolaze pored nas ja sam ga grlila i ljubila,, moje malo sa bosanskom tvrdom :)))) Sjetite se dovom te bosanske 'tikve' ;)

Ostajte u Njegovoj Uzvisenoj milosti, molim Ga Milostivog da vas ne iskusava ono sto ne mozete podnijeti, amin

Mahsuz selam

Esid i mama

hendikepiranidjecak
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
195105

Powered by Blogger.ba