hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

10.02.2013.

Ne volim vikend!

A jos manje zimu i njene duge noci!

 

Selam alejkum

Ne, nisam crnjak koji pise samo kad je gusto! Pisem kad je i lijepo, problem je sto tih lijepih stvari ima sve manje i manje :( Zeljela bi vise nego iko da pisem samo o lijepim stvarima, desavanjima, pozitivnostima. Zeljela bi da imam snage, da se nasmijem, da pisem o lopovlucima moga zlata, da vas nasmijem...

Zeljela bi da je drugacije a opet zelim da ne bude gore... Zelim toliko, isto koliko me i strah svakog novog jutra, svakog novog izmokravanja, svakog novog testa. Strah me zaspati, probuditi se, razmisljati a opet znati da nista drugacije ne mogu uraditi nego sto radim.

Ne volim vikend nikako! A opet ga volim :( Ne volim ga jer desava se uvijek isto, uvijek vikendom. Volim ga jer moje pile uziva da smo zajedno, da doruckujemo po istilahu, da mama napravi vruc somun a on uziva mljackajuci pekmez od jabuka.

I jutros je osvanula zbunjujuca nedelja. Jutros je test opet pokazao na L2 N+ bez propratnih siptoma. Veceras s po obicaju L na 2 N su negativni jer urin nije duze u mjehuru od dva sata. Sta donosi jutro? Opet rad sa dr oko urinokulture ako uopce bude na poslu posto je ova 7. sedmica haman svima zimski raspust. Ni u AS nije bolja situacija, tesko da cu koga dobiti :(  Kako su ove noci duge... a sta li donosi dan?

 

Molim Ga Uzvisenog da vas sacuva iskusenja koja ne mozete podnijeti i podari vam lijepog zdravlja, amin.

hendikepiranidjecak
<< 02/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
195104

Powered by Blogger.ba