hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

14.09.2013.

Subota

Esselamu alejkum                                                                                                                                                     Oduvijek je bilo da radnim danima ustajem vrlo rano. Navikla sam, ustvari, volim ustajati rano i ne bunim se. Trenutno vrijeme za ustajanje je 5:30 i to je ustvari najkasnije sto ustajem, nekad je to malo ranije, zavisno od sabaha. Sve stignem pripremiti prije nego ostali ustanu i onda je dorucak i spremanje za taj dan poprilicno veseo, sa puno smijeha tako da u skolu (cak i direktor skole je primjetio) dolazimo naspavani, veseli i nasmijani sto se kod djece ne vidja bas stalno u jutarnjim satima. Doduse, kod nas se zna i raspored spavanja pa nije ni cudo sto su nakon skoro 10 sati sna raspolozeni. Subota, e subota je, sad vec tradicionalno :) moj dan ;) Nakon sabaha vracam se ponovo snu i nema me dok sama ne kazem "e sad ustajem" bome se to zna i razvuci :) Babi, (opet) vec tradicionalno, osim sto ustaje s njima i sprema Esida, sprema palacinke za dorucak :) i utisava ih sljedecih nekoliko sati kako bi ja odmorila. Moram naglasiti da moja banda i subotom ustaje u 6:30 eventualno 15-ak minuta kasnije. Ono sto me ponutkalo da jutros pisem blog je jutrosnje "stanje" paralizovanja :( Jutros ne zaspah kao inace, cujem Esida i babija kako izlaze u kupatilo, nesto cavrljaju, neplanirano pratim zvuke otvaranja ormarica sa potrebstinama i onda zvuk kojeg se rijetko cuje, ustvari cuje se samo kad je "kriza" zveckanje testova za urin!!! U tom trenutku ostajem paralizovana! Borim se za dah, usi mi postaju ko slonovske, cujem otvaranje katetera i onda tih sljedecih minut dva sam jednostavno bez daha. Ne zelim se prepadati al bez obzira kolika zelja bila, strah me naprosto proguta! Ostajem tako u stanju ledenog znojenja par minuta, ocekujem da ce ne zovkuti i reci "dodji". Nista se ne desava, nisam sigurna sta mu babo tiho rece, cini mi se da ce mu donijeti druge strample... i onda svojsko deranje BABOOOO KOLIKO TI TREBA VREMENA ZA TOOOO :) hmmmm :))) Sve ide svojim redoslijedom, zavrsavaju jutarnju toaletu, gase svjetla i onaj iritirajuci ventilator sto drnda kad se upale sva svjetla u kupatilu, prosisa u kolicima pored mamine sobe (kraj otvorenih vrata) sasvim normalno zapoceta subota osim sto ja i dalje ostado sirom razrogacenih ociju, bez sna a i snage da se pokrenem. Pokusah opisati kakav je osjecaj kad te strah nalaza, jednog obicnog testa urina ali ipaak ni priblizno ne mogu opisati. Nekad cu ovo opet citati i vjerujem da ce samo meni biti razumljivo stivo. Sad cu se praviti da spavam a sigurna sam da ce babi ubrzo vidjeti napisano i da ce se i kroz zatvorena dvoja vrata osjetiti miris kahve :) Molim Ga Uzvisenog da nas sacuva iskusenja koja ne mozemo podnijeti, podari lijepog zdravlja a prije svega jak iman, amin

hendikepiranidjecak
<< 09/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
180885

Powered by Blogger.ba