hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

17.03.2014.

Prihvatanje ili borba sa samim sobom?

Esselamu alejkum wr wb

 

Dugo vremena razmisljam napisati ovako jedan post. Zasto nisam prije, ne znam :)

Sam naslov posta govori mnogo. Naravno, radi se o roditeljstvu djeteta sa posebnim potrebama. Ocevi su nekako po strani, ustvari, nisu po strani ali ni ne pricaju, nemaju istu svakodnevicu kao majke djece sa odredjenim problemima. Nemojte me pogresno shvatiti, ne kazem da ih nema nikako ili da se ne brinu, samo su majke vise izlozene toj "borbi". Ocevi djecije nedostatke vrlo vjerovatno vide drugacijim ocima i moram biti iskrena, realnije. Ovo je svakako moje trenutno vidjenje a kad ih prostudiram, sigurno cu biti pametnija :)

Majka, majka k'o majka :'( brizna, ranjiva, osjecajna, popustljiva (prepopustljiva) pocesto iz silne ljubavi nerealna :/  Iz iskustva znam da majka prolazi kroz periode koji se rijecima ne mogu opisati. Prebire po mozgu milion i jedno pitanje, nekad sama sebe zapita "odakle mi sva ta pitanja".

Sjecam se prvih mjeseci i godina cak kakva sam ja bila. Ustvari, smjenjivali su se periodi. Nekad sam bila neopisivo preoptimisticna. Nekad sam bila na dnu od pesimizma pa sam imala hiljadu i djeno pitanje, zasto kako?

 

S godinama valjda insan uci i dolazi do trenutka kad sve izbalansira. Kad nauci zivjeti realno. Kad nauci gledati dunjaluk ocima bez tamnih ili ruzicastih naocala. Kad nauci gledati isti taj svijet od danas do sutra ili ti 'novi dan nova nafaka'! Nauci da prihvati realnost, ne jezikom nego i srcem!

 

E tek sad dolazi poenta posta :)

 

Analizirajuci sebe i ljude oko sebe koji su u manje vise istim problemima, dosla sam do zakljucka da je jako malo onih koji su svoje, nazovimo to iskusenje, zaista prihvatili i srcem, razumom! Nazalost, jaaako veliki broj je onih koji nisu ni svjesni kako izgledaju posmatrajuci ih sa strane. Poznajem jednu mamu Eni :) divna mama, pametna, trezvena, objektivna a nadasve borbena! Kad uporedim nju koja ima djecaka sa odredjenim problemima i njena "ulaganja" borbu za dobrobit njenog djeteta, vjeruj te, ta zena je definitivno uzor majkama djece sa problemima! Na njoj se jednostavno vidi (ko hoce da vidi) koliko je realna koliko je i razumom i srcem i jezikom prihvatila svoje iskusenje. Totalno je prizemljena i jednostavno odusevljava i uci (one koji to zele) mnogo cemu a da toga nije ni svjesna.

Opet, nazalost precesto, vidim mame koje ne znaju gdje su :( koje se i nakon godina gube u svom iskusenju. Jezikom su ga prihvatile ali ih postupci odaju. Nemojte ni slucajno pomisliti da ih kritikujem!!! Sama sam godinama bila takva! Meni se Allah smilovao pa sam ucila, ucila i ucila i nadam se da sad sam puno vise prizemljena i realnija nego sam to bila juce.

Cesto u zadnje vrijeme razmisljam da pokrenem sebe u istrazivanje "prihvatanje ili borba sa samim sobom" kako s psiholoskog tako i sa vjerskog stajalista. Nesto poput studije a kasnije i knjige ko zna :)

 

Jesam li nerealna, pitam ja sad vas???

hendikepiranidjecak
<< 03/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
180885

Powered by Blogger.ba