hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

23.04.2015.

Moj veliki djecak!

Esselamu alejkum

Mi s' obrazom sto bi se reklo :)

Danima u glavi pisem ovaj post! Nikako da ga napisem na blogu a i nemoguce je napisati sve ono sto se vrti kroz glavu. Od zadnjeg pisanja nije se nesto veliko desavalo, Nije, a ipak jeste :)
Kako sam vec pisala, krajem maja imamo prvi pregled u seriji pregleda prije ljetnog odmora.  Zadnje vrijeme se Esid pomalo zali na bol u lijevom kuku sto nije nesto poznato s obzirom da je lijevi kuk sasvim normalan. Prije par sedmica sam kontaktirala dr B te nam je preporucio ako nastavi, da uradimo rendgen u nasoj bolnici i da oni proslijede njemu. Medjutim, bolovi nisu konstantni pa cemo vjerovatno sacekati sredinu maja kad imamo termin kod dr. B.

A moj ljepotan :) ehhhhhhhhhh kako je to veliki djecak  masaAllah elhamdulillah. Ono cime se neupitno mozemo pohvaliti je da zadnjih 2 (DVIJE!!!) godine nije imao ni jedne upale ELHAMDULILLAH ELHAMDULILLAH! Antibiotik (koji prima preventivno svako vece) izgleda da fercera bez obzira sto prima samo pola doze u odnosu na onu koja je predvidjena za njegovu tezinu.  U junu insaAllah imamo urodinamiku pa se nadamo da ce se mjehur pokazati miroljubivim kao i do sad amin, amin!
Zimu smo prosli bez i jedne prehlade :) (i to je za pohvalu jel da ;) ) a mama se toliko bojala Bjelasnice, puta, prehlade, kaslja, temperature, snijega, lomova i svih mogucih i nemogucih problema :/ 

Zadnjih godina  pricamo o prepustanju vise odgovornosti na Esida. Ne znam ni kako je sve pocelo, ali jedno po jedno se sredjuje i biva sve boljim i boljim. Prvo je krenulo sa lijekovima koje bi sam nosio u skolu i sam uzimao kod drugog izmokravanja. Onda je pocelo i samostalno izmokravanje u skoli :) (to je za jedno veliko AFERIM ) koje je ustvari jedna ogromna odgovornost! Veliki rizik je pustiti ga samog da se izmokrava jer i najmanja greska je korak ka upali. Ono sto jos nikako da sredimo je prelazak sa katetera 20 cm na 30 :( a moracemo :/ Iz nekog, jos uvijek nejasnog razloga, ne moze da se opusti sa 30 bez obzira sto lagano udje u mokracni kanal al' u mjehur... ni pomocu trikova! Meni samoj su frustrirajuci a desavalo se da za jedno izmokravanje upotrijebim 5-6 katetera (predugo stajanje van vode cine ga suhim i onda se ne moze koristiti nego se baca) dok ne uspijem. Nakon xy pokusaja odustali smo i cekamo juni da vidimo sa AS sta nam je ciniti. Fakat bi mogli praviti i 25 cm :/

Jako mnogo stvari moze sam, zeli sam, hvala Allahu sposoban je sam ali... pobjediti sve strahove je dug i tezak proces!  Bojala sam se neopisivo puno svega. Jos uvijek sam sva u grcu :/ pogotovo stvari koje su trenutno aktuelne i koje ce doci insaAllah.

Prije koju godinu Esid je dobio motor i to nije nesto malo nego bas poveliki (ca. 350 kg) i poprilicno brz i na onoj "kornjaca" brzini a o "zec" da  ne pricam. Kad vozi za njim jedino mozes trcati kako bi ga stigao :/ 

Elem, vozio je vise puta u nasoj pratnji ali sad, kako je kao veliki momak  odlucio je da proba da ide sam u skolu, tj sa bratom i sestrom koji opet koriste priliku i zakace mu svoje ruksake na motor i oslobode se tezine :) Znate kako je prosao prvi dan :D babo je spiunirao ;) pustio ih da idu prije i onda za njima :) i tako je krenulo! Svako jutro odlazili bi sami a mi ih dopratili nazad. E, kako su oni veliki banditi i kako sestra s njima ide u junior klub (vrijeme druzenja s rajom nakon skole) skontali su da se mogu sami i vracati :)
Sve nekako spontano jedno za drugim, nekako jednostavnije nego sto je to za ocekivati, poceli su dolaziti sami :) svaki dan 15:45 krenu iz skole i pafffff eto ih pred kucu :D
 Koje je odusevljenje i ponos ne Esidovom licu to se ne moze opisati! Ali... ima toga jos ;)

Prije koji dan, nasalimo se sa Naidom i kazemo mu, hajd sam do prodavnice :D Kako je mama s ocima ko reflektorima da se njima nebi sta desilo, Naidovo prihvatanje je bilo bas... Mislim da sam izbrojala sve korake do prodavnice i nazad :D Dijete uredno kupilo sto se trazilo, donijelo racun i kusur :) masaAllah! E sad, nebi bio fazon to da  samo Naid ide sam u prodavnicu :) ima i jedan tj dva zvrka koji su se takodje zaigrali i na kraju uspjeli da me ubjede :D

Sve troje su prosli vikend otisli sami i kupili bas ono sto se trazilo od njih ;)
Srela ih komsinica u prodavnici a ja smao zamisljam njihovo ushicenje dok su joj govorili da su sami dosli :)

 

Jah, rastu, elhamdulillah, masaAllah! Koliko je meni ovo, odlazak u skolu, (Naid i Cuva inace odavno vracaju se sami i odlaze ako Esid ne ide u skolu al to je njima nista, ko i svoj ostaloj djeci al Esid...) bilo teski, ne mogu ni opisati a radi se o svega 400 m do skole i 450 do trgovine samo na drugu stranu  Znam da zvuci preuvelicano ali, ko nije probao ni ne zna o cemu govorim :(

 

Ne zelim, a ipak razmisljam, sta kad... Kad krene u gimnaziju, hajd to je jos OK :D 1 km od kuce :) a onda vozacki, svoje auto, hmmm pa odlazak na fakultet insaAllah. Sta nas jos ceka? Koliko briga, straha? O operacijama ne zelim ni da razmisljam! Nekad davno, na jednom predavanju, onako kao usputno, mladic koji je slicnog kova kao Esid rece: "Sreckovicem se smatra onaj koji sa 25 god prodje sa manje od 50 operacija!" Tad sam pomislila ma neee, nije moguce a sad, sad samo pocnem da odvrcem film i prepadnem se... necu da brojim, davno smo jednocifren broj ostavili iza sebe!

Ne zelim, ali ipak razmisljam o njegovim ogranicenjima. Granicama koje mu njegov hendikep zadaje. Ma koliko ne zelim, to nije jednostavno postici. Jedna banalna stvar, Skakavac! Znate onaj vodopad u blizini Sarajeva? Sigurno da znate, obisao ga nije samo onaj ko nije zelio, ko nema volje, koga ne zanima i oni koji od zalosti ne mogu da progutaju i odu jer im u krajicku mozga stoji da ono, sto im je od srca odpalo (mozda) nikad nece otici a toliku zelju ima! Svjesno krijem od njega slike planina. Znam da bi se odusevio i mahao svojim rucicama, pogotovo sad kad je osjetio djelic Bjelasnice gdje je/smo bilo poprilicno ograniceni kao uostalom vecina ostalih. Krijem jer, strah me pitanja 'kad ce mo ici mama?'

Ja Rabb, olaksaj, jer samo Ti tesko mozes uciniti lahkim, amin.

 

Esselamu alejkum

hendikepiranidjecak
<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
180885

Powered by Blogger.ba