hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam trinest (13) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

07.10.2015.

Vrijeme.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog "1. Tako mi vremena, 2. čovjek, doista, gubi, 3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." Esselamu alejkum. Odavno pisem post bas sa ovim naslovom, razmisljanjem o suri koju citirah. Odavno pisem u glavi i eto veceras, podstaknuta pisanjem dviju divnih mladih dama, predje na blog. Godisnji odmor je davno iza nas :) odavno smo u kolotecini zvanoj svakodnevica punom parom. Godisnji je prosao, slobodno mogu reci mirno, upsss nekima turbulentno :) Esid, nas mali veliki djecak, moraam priznati je imao extra ispunjen raspust. Nisam sigurna da bez slika mogu da se sjetim redosleda ali cu probati zabiljeziti one trenutke koji su ostali i njemu a i nama upecatljivim. Nekako druge sedmice po dolasku, na fb stranici Malog Magacin Kabarea, osvanu obavjest da je u toku upis na "ljetni kamp stripa" i etooo nas :) gdje bi to moglo proci bez Esida :D Cjelu sedmicu je jednostavno uzivao sa jos 15ak djecaka i djevojcica. Odrasli, tj oni koji su vodili kamp, Maja i ? su imali neopisivo puno sluha za njegove potrebe i pomoc. Hvala im neizmjerno za to. Nista nije propustaao, svugdje su ga vodili, spustali niz stepenice... ni za trun uskracen iceg! Razmisljam kako bi pocela pistati o tako lijepom poput ovog sto cu u produzetku napisati. Mnogo, mnogo puta sam se uvjerila, pa tako i ovaj put, da Uzviseni nikad ne odkloni od nas nesto/nekog a da nam ne nadomjesti boljim. Tako je prije nekih godinu dana upoznata i jedna mama, mama blizanki. To je ustvari jedna od mnogo mama koje smo upoznali ali valjda zbog uzrasta djece, super se kontamo a djeca posebno :) Igrom slucaja, ta mama Jaca, ima rodjaka koji je vrhunski crtac stripova i naravno, sve je fino uriktala i mladi gospodin se susreo i pravo izeglenisao sa vrsnim Marvelovim crtacem stripova. Mislim da je Esid jedan od rijetkih koji je licno od E dobio orginalni strip i to sa posvetom :) Denka i Emka, blizanke koje vec pomenuh, uhh da samo znate kako se cesto spominju i one i njihov braco i Dejcici :D da da, Dejcici :) Na nasu zalost :( samo smo dva puta uspjeli da im dosadjujemo u njihovom drugom domu u Dejcicima (ako ne znate gdje su Decici, onda je bas steta) Ta dva puta koja smo bili, e bas smo ih iskoristili i to ono bas! Divota! Djeca su jednostavno cvjetala a i to drustvo, ahhh :) Esid nazva neke 'divljim' :D (oni su se nooon stop prskali vodom i bar sto puta bili mokri i osusili se) i pitomim (oni su pak sjedili za stolom i glumili male filozofe i kreativce :D ) U nekom od sljedecih postova, ustvari to zasluzuje posebaan post, objavit cu jedno pismo koje je Esid dobio od 'pitome polovice' drustva :D Niko ne zna tako emotivno i iskreno napisati pismo kao dijete, cista dusa! Vidjet ce te ;) Boracko jezero, vrh Bjelasnice, trecina koncerta Dine Merlina (sve preko trecine je bilo previse :D ), i jos mnogo toga za nabrojati je ispunilo ovo ljeto. Svaki dio je prica za sebe. Najbolje od svega je to sto smo prosli bez upala, virusa i kojekakvih baja. Dr koji je trebao nazvati krajem jula zbog rezultata urodinamike, je uredno nazvao i obavijestio nas da dozu ditropana moramo pojacati. Bilo je i ocekivano zbog njegovih godina i kilaze. Elem... nakon finih sidmica odmora, nazad u realnost :D Veceras procitah pisanje jedne posebne (divne) sestre "Sve ove godine brige kako će i šta će biti kad poraste i hoće li imati imalo normalan život..." vrati me nazad na razmisljanja i onda se poce vrtiti svaki korak kojeg smo prosli sa Esidom. Toliko toga, ne moze se nabrojati... Blizi se 12-ti rodjendan, moj djecak laganim korakom ide ka naprijed, elhamdulillah. Raste, zreliji je, razumije puno vise (nekad i previse) poslusan, pazljiv, osjecajan i pun ljubavi i razumjevanja za sve. Prije koju godinu je izgledalo nedostizno samostalno izmokravanje. Bilo je i kritika na koje, iskrena da budem, nismo se bas ni obazirali. Koliko puta smo culi da se mora osamostaljivati, suradjivati itd itd. Ono sto je nama bilo u glavi je da on bude svjestan svega, da ne radi mehanicki, da razumije zasto sta a za to sve treba VRIJEME! Vrijeme, strpljenje, pouzdanje... Znate, sitnice mogu biti jako velika pomoc ali i problem. Npr. strample, onaj shav kod prstica, pritiskanjem skina u shav, obuca preko, smanjen osjecaj, zulj, infekcija, minimalno mjesec dana lijecenja, imobilnost dok zarasta a zarasta neopisivo dugo zbog slabog osjecaja. Majica, strample preko, sve mora biti zategnuto fino bes prevoja da nebi napravilo zuljeve, rane... i tko u krug. A skine, skine nije nimalo jednosttavno staviti, moras obratiti paznju na savove, peta strample mora ici pravo na petu, sav preko, guma u struku sto je moguce vise, na butinama sve zategnuto... trista cuda. A katerilizacija, e to je vec umjetnost. Od penjanja na sto za presvlacenje, preko raspremanja do pakovanja pelene pri zavrsetku te praanja ruku. Jedan pogresan korak i... ode sve u helac, upala problemi, lijecenje i eto te u zacaraanom krugu. Koliko puta smo kritikovani kako mu previse pomazemo i kako mora sam :/ a mi smo samo vjerovali da sve ce doci na svoje, samo treba vremena! Pomogli smo mu da izgradi samopouzdanje! Danas je izmokravanje rutina :) elhmadulillah! Od prije par dana cak i jutarnje :) a to je vjerujte uspjeh :) Skine stavlja sam, haman zmireci, elhamdulillah. Pomoc mu je potrebna samo da obuje cipele i uzvuce pantolone! Step by step, sve ce to doci, samo treba vremena! Nedostaje i visoko spiranje crijeva, tu smo na pola puta al i to ce doci ako Bog da ;) Lijekove odavno poznaje kad sta i to smo odavno vec prevazisli, samo nekad zadi zaigranosti moramo da podsjetimo na sat :) Esidova samostalnost, skoro pa kompletna, dosla je bas u pravo vijeme. Ulazimo u period kad ce nam trebati jako puno snage, sabura... Od kako smo se vratili sa odmora, babi se stanje sa srcem bas promjenilo, nazalost, u negativnom smislu. Nakon par nalaza krvi i konsultacije sa nasom dr. prije 15-ak dana zavrsimo na hitnom ultrazvuku srca u nasoj lokalnoj bolnici. Na srecu, taj dan je bio kardiolog ciji sin od ovog augusta ide u isti razred sa nasim djecacima. Detaljno da detaljnije ne moze, pregledao je babino srce i sa ne bas veselim izrazom lica rekao da zeli sto prije da se provjeri u AA detaljnije (kateterom) Relativno brzo (znajuci kako se ceka) dobili smo poziv da se babo javi 2.10 na pretrage. To cekanje od nekih 8 dana je bilo bas tesko, malo manje nego ovo sad :/ ali smo ga ispunjavali spremajuci specijalnu tortu za deseti rodjendan nase mezimice :) Rodjendan nam je bio super izgovor da sto manje razmisljamo o terminu. Kako smo imali termin, tako smo se se i javili na odjeljenje, u strahu da ce rezultat biti ne tako dobar, opet s druge strane u nadi da pretjerujemo sa svojom brigom... Nakon 45 min babo se vratio iz sale sa jednom jedinom rjecu, bajpas! Toliko sam ja jedino cula. Lavina upitnika a odgovora..... Na jednom od dva stenta je jaaako zakrcenje, pred samim zatvarnjem :( a na drugoj arteriji novi zastoj, isto tako skoro pri zacepljenju :( Operacija se ocekuje u narednih 10-ak dana ako Bog da. Ujutro u 9:30 na istoj klinici imamo termin za UZ pa se nadamo da cemo biti malo pametnij o terminu posto je sve jos nedoreceno :/ Jesmo li spremni? Ne znam, mozda. Emocije smo zaledili sad radimo da se izorganizujemo najbolje sto mozemo. Jako puno problema, malo mogucnosti. Jako puno pitanja, malo odgovora. Uz Allahovu pomoc, jedini Oslonac, koracamo polako. U Njeg se uzdamo za sve pa i za ovo. Elhamdulillah ala kuli hal! La havle we la kuvvete illa billah!

hendikepiranidjecak
<< 10/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
183239

Powered by Blogger.ba