hendikepiranidjecak

Esselamu alejkum. Moje ime je Esid, imam sesnaest (16) godina, a moja mama ce vas upoznati sa mnom i mojim hendikepom, prenijti ovdje ono sto se desavalo i sto se desava.

09.07.2020.

Al' godine lete

Esselamu alejkum blogerasi (ako nas se iko sjeca vise :) ) Proslo je bas bas duuuugo vremena od kako sam zadnji put pisala post. Nisam zaboravila blog, sigurno ne ali sam se poprilicno ulijenila a i godine stizu 🙃 Pogledam zadnjih par postova i skontam kako sam previse toga ostavila nezapisano :(  Nisam cak napisala 2015. o babijevoj operaciji trostrukog bypasser. Sad gledajuci na tu operaciju, pa ona je prosla super u pdnosu na ono sto se desavalo poslije, al' o tom kasnije u postu. Tog oktobra 2015 ocekivala se op dva bypasser medjutim, kad su otvorili, odluceno je ipak za tri, dva iz pluca i treci iz ruke. Samo operacija je prosla sasvim uredno, intenzivna takodje, sutradan je vec prebacen na odjeljenje (pamtim svaki detalj 🙈) i onda nakon 24 h od op krece ludnica lupanja srca, prosjek 160 otkucaja u minuti! Kako je to tesko opisati rijecima :( Prva epizoda 24 h pa onda pod uticajem lijekova prestaje. Druga cijelih 36 h a zatim treca od 8 h. Vjerovali smo da je to najteze sto mozemo docekati.  Smirilo se hvala Allahu, pregrmili smo i konacno odahnuli.  A djeca, ne znam kako bi ih opisala! Oni su cak i veci heroji od samih heroja! Koliko iskusenja imaju, njima i najhrabriji odrasli mogu samo pozaviditi! Svo to vrijeme nisu popustali u svojim skolskim obavezama, cak sta vise, stalno su bili izuzetno dobri i rezultati nikad nisu nedostajali.  2016-ta je prosla sasvim mirno uz redovne Esidove kontrole koje su bila cista rutina. Pritisak na mokracnom mjehuru zadovoljavajuci, ortopedska strana OK, a to bi znacilo da nema pogorsanja. U medjuvremenu je savladao sve prepreke samostalnog snalazenja u wc-u pa su tako i problemi (vecinom) postali proslost. Skolska godina i obaveze su kao i prije bile cista zabava :)  Naid i Cuva su nepromjenjivo divna djeca 💙❤ Moja dva hrabra velika srca koja strpljivo i hrabro zajedno sa bratom savladjuju prepreke na ovom dunjaluckom putu pri tom nizuci uspjehe kako u skoli tako i u taekwondo-u koji je i dalje aktuelan :) 2017 skoro pa identicna 2016. ali ce zasigurno biti upamcena kao jedna od nasih najljepsig godina. Valjda mirna pred burnu 2018.  Nakon visegodisnje zelje za posjetom Mekki i Medini, nas san se ispunio u decembru 2017. nestrpljivo smo cekali to putovanje i hvala Uzvisenom, nasa zelja se ispunila i najljepsih 12 dana boravka u najljepsim mjestima dunjaluka, ostala je urezana u nasim srcima i mislima, a najvise zeljama da ponovo budemo pozvani 😍  2018 je krenula poprilicno lijepo. Krajem marta smo uzivali (posebno djeca) u posjeti tetki, mojih sestara Eke i Uve. Sve je bilo neopisivo lijepo do tog 7. aprila kad je sve krenulo. Vecer prije babi je nocio kod nane. Ranim jutrom su se oglasavale poruke na mobitelu sa slikama koje su pokazivale ludi puls i pritisak. Bez puno razmisljanja kontaktirali smo dezurnog, pojavili se na akutnom odjeljenju i od tog dana pa do 2. jula smo manje vise svako par dana zavrsavali u bolnici sa konstantnim gusenjima do te mjere da vise nije mogao kako treba disati ni sjedeci a kamoli lezeci. Svih tih mjeseci se nagadjalo sta bi moglo biti uz niz gresaka pri dijagnosticiranju bez da ga upute dalje. Konacno 1.7 jedan od kardiologa koji inace dolazi u nasu lokalnu bolnicu iz vece klinike kao ispomoc, zatrazio je holter pracenje i vec sutradan kao hitnog pacijenta poslao dalje u vecu bolnicu a vec 3. iz te vece bolnice dalje na univerzitetsku kliniku i onda je sve islo puno brze. Nismo bili spremni na toliko kolicinu pritiska. 4. jula izmjenjale su se posjete svakojakih ljekara kao priprema za ponovnu operaciju srca i srcanih zalizaka koja je bila nezaobilazna i jedina nada da ce se izvuci. Svi su bili obazrivi prilikom izjasnjavanja. Operacija je visoko rizicna, nada postoji... Koliko je sve bilo ozbiljno govori i to da ni ljetni odmori, manjak ljekara, osoblja nisu usporavali vrijeme operacije koju su zakazali za 11.7.  Izuzetno teska operacija, kako je i bilo ocekivano ona dva bypassa iz pluca su prilikom otvaranja popucala, da bi potom uradjena tri nova od kojih je jedan nekad odmah ponovo zakrcio i prouzrokovao masu problema u danima poslije operacije. Zamjena lijevog srcanog zaliska ugradnjom mehanickog, stezanje desnog i onda 13 dana potpune narkoze. Par sati poslije operacije (u medjuvremenu su me obavijestili da je to, to! Da su ucinili sve i da je samo pitanje vremena kad ce srce stati, da oni u takvim situacijama pozivaju svecenika te ako mi imamo nesto slicno sa imamom, bilo bi dobro da ga pozovemo) vracen je u operacionu i ponovo prokljucen na masine za odrzavanje na zivotu. Trebalo bi mi barem jedan dan da pisem i opisem sva desavanja tih dana jula, koliko su stresa prosla ova tri mala bica, kako bi priblizila njihovu snagu da hrabro prebrode izuzetno teske i stresne dane u njihovim tek zapocetim zivotima. Baska za opisati koliko sam ja preponosna na njih! U tih 13 dana narkoze prebacen je iz AA u AS pa ponovo nazad dok se konacno nije probudio 24. jos uvijek konfuzan ko je i gdje je ustvari te polagano dolazio sebi, prebacen sa intenzivne na odjeljenje pa potom u nasu lokalnu bolnicu. Kad smo pomislili da su teska vremena iza nas, jedne subote u septembru, onako iz cista mira nije mogao progovoriti, lice se pocelo 'spustati' i najveci laik bi skontao da je mozdani udar u pitanju. Elem jos jedna tura do AA :/ hvala Allahu, proslo je bez vecih problema, i govor i lice se nakon par dana vratilo na svoje.  2018-u smo zavrsili lijepim desavanjima :) Naid je pocetkom decembra polozio ispit taekwondo-a za crni pojas :)  2019 je bila susta suprotnost godini prije, mirna, bez previse stresa hvala Allahu. Esid i Naid su u augustu zakoracili u zadnju godinu osnovne skole, zadovoljno samouvjereno pravi tinejdzeri :) Naid je ponovo u decembru izlazio na polaganje u taekwondo-u ovaj put za 2. Dan sto je i postigao. Cuva nam se spremala isto za crni u 2020 ali...  2020 je pocela obecavajuce. U 3. sedmici momci su si nasli praksu (koju ovdasnji osnovci u 9-im razredima imaju 1 ili 2 puta) na Univerzitetu u AS, matematika/fizika sto je ustvari veliki dio njihovog interesovanja. Esid je odlican u svemu :) a to nekad zna biti i mahana 🙃 tesko se takvima odluciti sta bi dalje. Za razliku od Esida, Naid je jos od 7. razreda znao sta zeli, a zeli fiziku 🙄  U februaru su poslali 'rezervacije' mjesta u skolama koje zele, a odgovor ovisi o prosjeku u 9. razredu koji se opet dobija u maju a zbog ove situacije sa Covid 19, u junu.  Kako nam je corona dosla i paralizovala sve, kao i svi ostali skolarci i oni su vise sedmica (njih 9) skolovanja proveli kuci i preko interneta sto je promjenilo dosta tog. Zadnjih par sedmica su bili ponovo u skolskim klupama i na malo drugaciji nacin zavrsili svoje osnovno obrazovanje.  24. Juna zvanicna dodjela diploma, preskromni djecak Esid koji niti jednim gestom ne zeli pokazati koliko je zaista uspjesan i inteligentan. U prvi mah kad ga sretnete, cak bi pomislili da i nije nesto komunikativan, jos manje inteligentan ali onda kad se krene sa njim diskutovati :) argumentima te razoruza da ostanes samo gledati i ibretiti se.   Za dalje skolovanje, barem sledece tri godine ako Bog da, vise nema dileme :) znanicno imamo dva momka, dva gimnazijalca koji od 10.8 ako Bog da, krecu u nove izazove tehnicke gimnazije.  Cuva, nasa mezimica, nasa mala velika djevojcica, od augusta je ucenik 9. razreda ako Bog da.  Do skora je decembar bio mjesec koji je svake godine bio najtezi mjesec u godini. I 2019 a i ove godine, juli ga prati u stopu bez obzira sto nisu ni nalik na decembar 2003 i juli 2018. al dzaba... 

hendikepiranidjecak
<< 07/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Kontakt :

Ovaj blog ima za cilj da razbije bosansko/balkanski tabu o hendikepiranoj djeci. Ima za cilj da podstakne majke djece poput Esida da izvedu djecu na svjetlo dana, jer i oni vole Allahovo sunce i njegovu toplotu kao i mi!

Sljedece stihove je napisala 12-nja Lejla S :))))) hvala ljepotice!



"JEDAN HENDIKEPIRAN DJECAK
NA LICU JE IMAO SMJESAK
NIJE GA SKIDAO NIKAD
CAK I KAD BI MU SVIRALI
CAK I KAD BI GA OPERIRALI
...
BIO JE ON POSEBAN DJECAK
POSEBNIM GA JE CINIO SMJESAK
BIO JE ON DOBAR
NI MALKICU ZLOBAN

VOLJELI SU NJEGA SVI
CAK I ONI NAJDALJI"


Pjesmu koja slijedi je napisala djevojcica Rahmana od 10 godina i posvetila je svom posebnom bratu i ostaloj posebnoj djeci. Nasla sam je na jednom blogu,a blogerka ju je posvetila nama :)




Moj brat

(za moga bracu i za svu dječicu sa posebnim potrebama)

„Njegovo djetinjstvo nije kao tvoje
Niz lice suza gorka mu ostavlja
Neizbrisiv i bolan trag.

Zar ne shvataš da i takva djeca postoje?
I on je dijete i čovjek važan.

Kroz život korača teško
Poput ptice krila slomljenih
Dijete sa posebnim potrebama
On je i čovjek važan.

Vrata školska širom otvori
Drugarstvom i podrškom
Zamijeni osmijeh lažan.
Pomozi da slova nauči
Da osjeti se voljen i snažan.
On, dijete sa posebnim potrebama
Dobar je i čovjek važan.“

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
242476

Powered by Blogger.ba