Esselamu alejkum we rahmetullah
Nije me bilo zadnjih sedmica jer sam naprosto bila preplavljena bolovima pa mi nije bilo ni docega :( Na hajr,sad je bolje ;) Dugo godina imam problema sa ledjima,jel kicma il nije saznacemo kad uradim MR uskoro a do sad je govoreno da su stezanja misica :( Reumatolozi mi rekose prije koju godinu, "ti zivis u zacaranom krugu,stezanja misica daju bolove,bolovi izazivaju stezanje misica i tako u krug" i fakat jest. Nekad je malo bolje,nekad malo gore al je najgore kad vise od bolova,ukocenja nemozes da dises a o pomjeranju da negovorim. Na hajr, bice bolje insaAllah.
Ovih dana (dok me jako boljelo) zabolje me jos jace,zabolje me i dusa i srce od razmisljanja. Ja rodjena zdrava,sa citavom kicmom,sva normalna (skoro :D ) pa ovakvi bolovi. A kako ce biti njemu??? Moj Esid em nema kicmu kako treba em su misici nejaki a ojacati ih nemozes tek tako? Razmisljah dugo,plakah,plakah i na kraju se saberem i sjetim da ja nisam ta koja mu moze umanjiti ili povecati boli. Njegova dusa i tijelo su u vlasnistvu Njega Uzvisenog a On je Mudar i Sve zna. Zar se ja,obicni smrtnik mogu vise brinuti od Vlasnika njegove duse? Ja mu NEmogu pomoci,ja ga NEmogu zastiti,jer ja sam samo ovisnik o Njegovoj milosti! A ko to nije?
Zadnjih dana mi se vrti konstantno razmisljanje o ocekivanjima,konkretno,nasim ocekivanjima od nase djece? Pitam vas roditelje zdrave djece, koliko vi ocekujete od svoje djece?Mozda je malo glupo al mene zanima,stvarno me zanima. Da li ocekujete da vasa djeca sutra budu ljekari,inzinjeri,piloti, jer u njih 'ulazete' kad kazem ulazete onda mislim,trosite novas na njihove knjige,gardarobu,aktivnosti idt itd. Moze li se ocekivati ono za sto i ne znamo jesu li nasa djeca sposobna?
Znam,smucka ja sve,nelici ni na sto
Mozda ce biti jasnije nakon sto ispisem zadnji pasus ;)
Nekoliko dana nakon rodjenja nasih blizanaca, a posto sam i slijepa mogla vidjeti koliko se Esid razlikuje od Naida, nisam ni imala neka ocekivanja od njeg za koju godinu. Naid je bio sasvim zdrava i normalna beba,jako aktivna i pedijatrica je bila super zadovoljna njegovim izgledom i da ce se razvijati sasvim kako je i za ocekivati od jedne bebe. A Esid, ona mala mrvica koja je imala oke poput mjeseca,ciste, blistave,nije davala puno realnih ocekivanja. A ko je u tim trenutcima puno i razmisljao o buducnosti? Ipak, tih prvih sedmica nakon pregrmljenog tog prvog shoka,pocelo se citati i upoznavati sa njegovim hendikopom te se dosta toga saznalo. Imali smo i mi zelju pa i ocekinanje,nadu, a bilo je samo jedno, da moze sjediti! Sve ostalo je bilo sasvim nebitno. Elhamdulillah,elhamdulillah, prosjedio je on sam a i sam ;)
Kako smo vise i vise citali o SB shvatili smo da ustvari jako jako jako malo broj ima one minimalne probleme te kad bi ih vidio nebi ni vjerovao da imaju SB. U ovih 6 godina druzenja sa hendikepiranima sa SB upoznala sam samo jednu curicu kojoj na prvi pogled nikad nebi kazala da ima SB. Kod nje nema vidljivih ostecenja nego su "nevidljivi" ima probleme sa bubrezima,izmokravanjem,ima takodje nocni kateter i probleme sa probavom. Sve je to zato sto ima "skrivenu SB" kod koje se apsolutno nista nevidi na ledjima niti se operira ali su zato nervi prikljesteni i osteceni. Nejse,odlutah ja, ali htjedoh reci da je hendikepiranima sa SB skoro pa nemoguce biti zdrav/normalan.
Eh,da se ja vratim mom ljepotanu :) Onda kad su nam potvrdili da ce Esid svakako moci sjediti (u kolicima) nasoj sreci nije bilo kraja,vise nismo ni razmisljali jer je fakat (nakon zivh iscitanih brosura i usisanih informacija) bilo blesavo ocekivati od njeg vise. Ali, iz dana u dan,iz mjeseca u mjesec, (ma vec ste to sve pratili kroz pisanje prije) poceo je Esid i koracati SA pomagalima,naravno jer njegova fizionomija nece nikad dozvoliti da on koraci sam od sebe. Sjecate se,tad je pocelo od par koraka pa malo vise dok jednom nije prohodao 100-150 m :)
U medjuvremenu smo imali X operacija, nekoliko upala mokracnih kanala koje su nam uzele suza i suza,zadale boli i brige i previse. Od 6-og mjeseca esid je dobio probleme sa probavom i od tad smo poceli sa medikamentima i klistirima i patnjama i njemu i nama,samo je njemu bilo gore,njega je i bolilo fizicki :(
Danas on "hoda" (sa pomagalima,95% ih hoda sa pomagalima!) i to je daleko od onog sto je bilo realno za ocekivati, oni koji su ga tad vidjeli,sad ostaju nijemi sa suzama u ocima jer je razlika drasticna.
A ja,ja razmisljam, mozda bi bilo bolje (ja bi voljela,cini mi se) da on nehoda nikako,da sjedi stalno u kolicima a da zauzvrat ima kontrolu nad mokrenjem i stolicom. Mastanja,jesu znam, al zamislite koliko bi bilo lakse da nema bolova ni kad se desi upala, i vecerima kad dobija klistir.
Ipak, neka, Allah zna zasto je to ovako kako jeste, ja mislim da bi za njeg mozda bilo dobro a samo Allah zna bil bilo, mozda bi onda nesto drugo ga boljelo!!!mozda ledja? Nikad se ne zna!!! Vise necu da zelim niti da ocekujem,niti da razmisljam sto nehoda,voljela bi da hoda,niti ovo niti ono. Necu nista,samo cu Ga zamoliti da daa ono sto je najbolje za njeg,za nas,amin!
Koliko god izgledalo da ovaj post nema smisla,da je zbucka,smuckan,vjerujem mnogima, razumjece onaj ko se nadje u svemu ovome ;)
Danas smo bili na koncertu, u biblioteci :) njih dvojica,skakali i pjevali djecije pjesmice a ovi moji se odusevili i bez truna srama pricaju i odgovaraju na sve sto ih upitase :)
Prije par dana pita Esid Naida: "Naida,zesto se vozimo uz brdo i niz brdo?" Naid mu odgovara: "Zato sto je zemlja okrugla!" :D:D:D
Ostajte u Allahovoj milosti!
Esselamu alejkum