i... |
|
deset dana se tjeram da napisem svasta al mi se nedade i sad mi je drago sto je tako
Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu Kako vec rekoh,deset dana se nagovoaram da pisem i sve krenem a onda me nesto sprijeci i ostavim za kasnije i to kasnije nikad ne dodje. Drago mi je sto nisam pisala jer u tom postu sigurno bio trun ljutnje a nje mi je preko glave
Bosna-odmor, sagledano sad, srca punog Ramazanom Nedostaje nam begova,aksam u njoj, bio je to prvi put da djeca sa razumjevanjem ulaze i znaju zasto su tu. Nedostaje nam miris Sarajeva,nedostaju nam putevi za koje smo do skora govorili uh kakvi su losi, a bolji su od bilo kojeg evropskog puta jer kamen i rijeku bosanski putevi su morali pripitomiti pa tek se onda podici. (nemogodoh odoljeti)
Sreli smo dosta insana,i onih koje nismo nikad prije vidjeli a voljeli, i onih koje smo vec upoznali i zavoljeli. Svaki insan je prica za sebe,svi su oni nesto posebno da je tesko ikoga izdvojiti i opisati. Neki od nas imaju slicna iskusenja,razumiju se mozda zehru vise,ogledalo su jedni drugima.
Esid je sreo insana koji mu,ni sama ne znam zasto, puno znaci i puno ga spominje. Vama cemo za kraj pozeljeti Ramazan mubarek i uputiti dovu da Uzviseni primi nas post i uslisa nase dove,da bude zadovoljan s nama i da iz mjeseca milosti nas izvede ciste od grijeha,amin. Ostavljamo vam i rijeci koje puno govore
SPAVAJU LJUDI AL' DOCI CE NEKO DA IH PROBUDI SANJAJU LJUDI AL' NJIHOV JE SAN SAMO JEDAN DAN STA JE SA DRUGIM DANIMA,KADA NECE BITI SNA KAD TE U LICE POGLEDA ISTINA?
|
|
hendikepiranidjecak http://hendikepiranidjecak.blogger.ba 10/08/2010 23:10 |