beats by dre cheap

Kad bi vam sutnjom mogla reci!

Esselamu alejkum

Zar sam naslov ne govori sve?  Rece mi moja lijepa rijecanka prije neki dan: "strah me da pocnes plakati, boim se da nikad neces prestati!" Suze stanu, valjda presahnu, pa dok nadodju opet se jave. A dusa, e dusa cvili, ona nikad ne prestaje. Danas, u masi ljudi koje je sunce izmamilo napolje ja bijah ipak izgubljena u samoj sebi, u svoim  mislima,brigama...

Htjela sam prije par dana u vise navrata pisati. Toliko puta me moj Esid iznenadio i obradovao da me u jednom trenutku bilo strah tog njegovog razuma i pameti. Koliko to dijete ima sabura, koliko prihvata svoje stanje, koliko je svjestan a ipak na jedan vedar nacin pokazuje kako se sa svim tima ogranicenjima moze veselo i zivjeti.

Dan Op se blizi, u dusi i glavi stisce, sto bol, sto razmisljanje, islati li se? Sinoc smo babo i ja po ko zna koji put trazili razloge za i protiv. Radimo li ispravno? Sta da odbijemo? A sta ako se kasnije pokaze da je ova operacija bila jako potrebna? Sta ako zbog naseg slabicluka njemu kasnije bude jos teze nego sto bi mu bilo da smo prihvatili? Sta ako nas sutra upita, zasto niste? Hoce li dovoljno biti to sto ce mo reci boljela nas je dusa? Moze slobodno reci, vas je tad boljela dusa a mene ce ovo pratiti dok sam ziv!  Mozda ce nas ipak kriviti za sve ovo u sto smo ga dali, za sve boli koje prolazi?

 

Tesko je kako god okrenes...

 

ma selam

hendikepiranidjecak
http://hendikepiranidjecak.blogger.ba
05/03/2011 14:18