beats by dre cheap

Sve ce ovo jednom proci ....

 

nista posl'je nas nece ostati...

lijepo receno i jos nadasve, istinito!

Selam alejkum

Esid je masaAllah, jos malo smrca ali smo zadnju sedmicu isli u skolu. Onih dana kad sam pisala da je bolestan, nisam vjerovala da (na prvi pogled) tako malo, moze ostati tako dugo i smarati ga. Ali ne, nemojte pomisliti da ga je oborila ta jaka infekcija, nije :) jako sam ponosna na njeg bila. Nije se dao pa ni onda kad je temp izlazila na 40 :(  Samo bi se obrascici zacrvenili i malo bi se primirio ali i dalje bio aktivan.

Mislim da necu pretjerati ako kazem da, cak i djeci, pozitivne misli uticu na brzi oporavak (nekad sam negdje citala da ima veliki uticaj na odrasle pa zato mislim da utice i na djecu). U svoj toj temperaturi on mene nekoliko puta pita, "hocu li ja ozdraviti za dvije sedmice?" mislim, nikakve veze dvije sedmice, odakle bas dvije sedmice? Znate, tad u toj temperaturi roditelji pomisli da djete mozda nesto predosjeca ili se mozda samo meni tako ruzne misli vrte po glavi :/ 

Hmm, ja se ziva isprestravljujem, nesmijem da pitam zasto me to pita, razmisljam, sekiram se. I na kraju kad je temp vec bila malo popustila (38) kaze on sav onako ponosan "e mama, nema vise temperature :) " na sto ja zadovoljno potvrdim i kazem mu da ce jos malo pa skroz nestati i onda ce biti 'ko nov' a on dusa jedva doceka i poce vrtiti onim svojim rucicama :) (znaju o cemu pricam oni koji su ga sreli) i zadovoljno konstatuje "Onda idemo da vidimo Eldina" !?

Moliiiim   ostanem zatecena i onda mi se vrati film na dan prije nego sto ce se pojaviti temp, da smo pricali i dogovarali, da ce mo ici tamo gdje Eldin gostuje, ako svi budemo zdravi :) I on se dusa slatka sjetio toga kad je skonto da je bolestan pa se prepao da necemo ici :))))) zato je i pitao hoce li ozdraviti za dvije sedmice :))

Djeca su najiskrenija i nikad ne treba sumnjati u njihov izbor!

I da, jos ovo moram napisati :) jest da mi je i zao a malo i drago.

Prije 3-4 sedmice, (u skoli prije prvog casa imaju zajednicko pjavanje u holu pa je on, zbog svog sporijeg kretanja u odnosu na ostale iz razreda on prije svih krene iz razreda) krenuo on iz razreda i kako sad brze i hoda a i veci je, Kaj mu je vec skoro pa premali i cesto se spotakne i bas tad, pred mojim ocima desi se isto   direktno na glavu (lice) koliko je imao snage :(((

U dva koraka se stvorim kod njega i podizem ga, vec zamisljam krvavog jer ipak su plocice al elhamdulillah, nista. Vidim na celu pomalo ko cvoruga da raste i ja sva uplasena, skoro da placem, pitam ga "jesi li se udario boli li te?" a on sunce moje milo, fata se za celo i vice, 'nije nije, ne boli, Bosanska je '  :)))))))) Vise nisam obracala paznju sto ostali ucenici i roditelji prolaze pored nas ja sam ga grlila i ljubila,, moje malo sa bosanskom tvrdom :)))) Sjetite se dovom te bosanske 'tikve' ;)

Ostajte u Njegovoj Uzvisenoj milosti, molim Ga Milostivog da vas ne iskusava ono sto ne mozete podnijeti, amin

Mahsuz selam

Esid i mama

hendikepiranidjecak
http://hendikepiranidjecak.blogger.ba
17/03/2012 22:58