beats by dre cheap

Kad kap padne u vec prepunu casu...

tad i ja pisem novi post

 

Esselamu alejkum

Mislim da ima vec dva mjeseca kako nisam pisala, jel da? A nije prosao dan cini mi se, da nisam pomislila "moram pisati" al nehatnja ili lijenost nedaju

Velike boljke su nam prosle, malo kasljucanja, smrcanja i temperatura, trebamo li i tu ovrstavati u ovaj post? Ma to je svakodnevica manje vise  

O ovoj kapi iz naslova na kraju posta, prije toga da ukratko spomnem desavanja u zadnjih dva mjeseca koliko nisam pisala.

Esid je masaAllah, pravi mali-veliki djecak. Skolarac koji je za svaku pohvalu, vrijedan, pazljiv, uporan i jos naucio rimske brojeve pa sad postrojava koga stigne. U martu mjesecu smo imali posjetu dr.B . Uradili smo prvo rendgenske snimke kojih sam se ja fakat bojala jer nakon svake op culi bi e to je to, postigli smo max i sad bi trebalo biti dobro. Svaki put smo nakon godinu-dvije poslije toga dobijali porazavajuce snimje i ponovo se spremali za novu operaciju. Bilo me strah da ce i vog puta biti tako, na srecu, nije. Snimci su trenutno zadovoljavajuci i dr B je zadovoljan kako se kuk razvija. Sa nama je bila i nasa draga An, uvijek spremna da nam se nadje pri ruci pa tako je bilo i ovaj put. Znate, ona Esida bas vidi k'o svoje dijete. Cim smo dosli prihvatila ga je, stavila mu skine i povela u ordinaciju kod dr. B. Bila je s nama i Sara ona divna cura sto ga pazila za vikend. A on, mali sarmer, pri samom ulasku poceo je odma zamajavati B i pricati te zapitkivati sta je ovo a sta ono. Nakon sto smo popricali i pogledali snimke An ga je raspremila i njih dvoje dosaptavajuci se, poceli pokazivati B sta sve moze taj mali vragolan  Demonstrirao je kako se stoji na glavi, kako se rade sklekovi a kako trbusnjaci na sto je B samo vrtio glavom i govorio "za nepovjerovati" i svakako bio odusevljen svim tim sto Esid moze. Koljeno koje nije onako kako bi trebalo biti, desna noga koja je kraca (zbog one op br? ) te stopala, ostavljamo za naredne godine jer kako raste, pokazace se sta je neophodno a sta ne jer tijelo se razvija. Drugim rijecima, sa operacijama nismo gotovi, trnovit je put pred nama ali cemo trnje sklanjati kako budemo nailazili na njeg.

 

Prvu sedmicu aprila :) sedmica zasluzenog odmora u predivnoj vikendici i posjetama dragim ljudima. Srecu zbog posjeta i zabave te nove okoline vam ne mogu opisati, ukratko, bilo je super. Dvije sedmice poslije mama je krenula u avanturu putovanja u Bosnu autobusom :) Prvi put a vjerujem i zadnji da moje prevozno sredstvo do i iz Bosne bude autobus. Ipak je 34-36 sati sjedenja pogubno za moje misice ( ni nakon 10 dana od povratka jos se nisam kako treba 'opasuljila' ). Ali, ima sve teze od tezeg, ja sam trebala napuniti "baterije" koje su popilicno bile ispraznjene, vratila sam a da sam ispraznila i ono sto sam imala. Na hajr, Allah ne opterecuje preko nasih mogucnosti. On ce dati ono sto je hajr za nas u to sumnje nema. Babi se hrabro borio sa njih troje i taman kad su se ustelili i sve bilo lakse, mama se vratila :). Odusevljenju nigdje nije bilo kraja.Dobila sam toliko lijepih crteza i pisama koji su uredno slozeni i ostavljeni za vremena kad se budemo prisjecali ovih dana. Sva djeca su privrzena roditeljima, neka se lako a neka teze odvajaju od njih a Esid je tu bas extremno privrzen posebno meni. Nekad mislim da je to jako lose za njeg jer me strah da ce mu biti tesko, kasnije u zivotu osamostaliti se i krenuti svojim putem. Da, znam, prerano je o tome razmisljati ali njegovo dosadasnje vezivanje za nas govori da je nekad (i vise nego sto jeste) ovisan o nama.

 

Eh kap, ta kap koja dodje bas onda kad joj se najmanje nadas :(  Insan sebi svjesno ili nesvjesno stvori oazu, krug ljudi, mijesta u kojima se krece i navikne na to a i oni se naviknu na nas. Rijetke promjene dovedu bas do te "kapi" koja te pogodi tako silno da srce zaboli jace, da suza kane...

Danas je moj ljepotan sa svojim razredom isao u posjetu drugoj skoli odnosno "produzenom boravku"  kako bi eto vidjeli sta se to kod njih radi poslije skole i cega se oni igraju. Skola jeste u istom gradu ali je u drugom dijelu tako da je haman pa nemoguce da se vidjaju cesto tako da djeca i nisu nikad prije vidjela Esida. U njegovoj skoli ga manje vise svi poznaju, svi su fini prema njemu i oni mladji od njeg a i oni iz starjih razreda. Nikad nije bilo posebnog zagledanja, suprostavljanja, svi znaju da hoda sa rulatorom, da ima kolica, sve je to nekako dio njega i prihvacen je takav kakav jeste.

Posto teta paziteljica nije bila sigurna kakva je situacija sa mjestom za presvlacenje, dogovorile smo da ja dodjem oko 14 h i da ga izmokrim u autu kako inace obicavamo raditi kad smo vani. Prvo sto me zateklo je totalno lose  mogucnosti za Esida, Na dvije etaze, bez lifta a preeeevise djece. Prvo sa cim smo se sukobili je stepeniste i djeca koja se nisu osvrtala na njeg. Dobro, djeca, ne razmisljaju oni kao ja, razumljivo. Nisu htjeli osloboditi stranu na kojoj je ograda kako bi se Esid mogao drzati i silaziti niz stepenice pa smo se mi morali odvojiti od iste kako bi oni prosli. Medjutim, u hodniku iduci polako misijim koracima, sretnes se i sa guranjem jer molim te, ne moze se obilaziti nego gurati. E to vise ne mogu da zovem djecijim razmisljanjem nego bezobrazlukom! Esid nije navikao na to u svojoj skoli pa mu je ovo sve bilo cudno i iritirajuce. Sreca pa imam i ovaj bosanski pa im se sit mozes napricati :). Vratim ga teti i ostaloj djeci prije nego sam briznula u plac i jedva izletila samo da ne primjeti koliko mi je tesko. Svjesna sam da ce se sa svim i svacim sretati u svom zivotu, da ne mogu uvijek biti uz njeg i stiti ga. Svega sam svjesna al kad takve stvari vidis ne mozes ostati imun, boli to koliko god insan znao da je svijet surov i nerazuman.

Sigurno cu se sretati sa jos losim epizodama ali se iskreno nadam da cu biti spremna suociti se s njima i znati kako se vladati. A da boli, boli Allaha mi :(

 

Ostavljamo vas Njemu Uzvisenome u amanet, da vas cuva iskusenja i svega loseg, podari lijepog zdravlja i svaki bereket, amin

hendikepiranidjecak
http://hendikepiranidjecak.blogger.ba
16/05/2012 16:40