beats by dre cheap

Prihvatanje ili borba sa samim sobom?

Esselamu alejkum wr wb

 

Dugo vremena razmisljam napisati ovako jedan post. Zasto nisam prije, ne znam :)

Sam naslov posta govori mnogo. Naravno, radi se o roditeljstvu djeteta sa posebnim potrebama. Ocevi su nekako po strani, ustvari, nisu po strani ali ni ne pricaju, nemaju istu svakodnevicu kao majke djece sa odredjenim problemima. Nemojte me pogresno shvatiti, ne kazem da ih nema nikako ili da se ne brinu, samo su majke vise izlozene toj "borbi". Ocevi djecije nedostatke vrlo vjerovatno vide drugacijim ocima i moram biti iskrena, realnije. Ovo je svakako moje trenutno vidjenje a kad ih prostudiram, sigurno cu biti pametnija :)

Majka, majka k'o majka :'( brizna, ranjiva, osjecajna, popustljiva (prepopustljiva) pocesto iz silne ljubavi nerealna :/  Iz iskustva znam da majka prolazi kroz periode koji se rijecima ne mogu opisati. Prebire po mozgu milion i jedno pitanje, nekad sama sebe zapita "odakle mi sva ta pitanja".

Sjecam se prvih mjeseci i godina cak kakva sam ja bila. Ustvari, smjenjivali su se periodi. Nekad sam bila neopisivo preoptimisticna. Nekad sam bila na dnu od pesimizma pa sam imala hiljadu i djeno pitanje, zasto kako?

 

S godinama valjda insan uci i dolazi do trenutka kad sve izbalansira. Kad nauci zivjeti realno. Kad nauci gledati dunjaluk ocima bez tamnih ili ruzicastih naocala. Kad nauci gledati isti taj svijet od danas do sutra ili ti 'novi dan nova nafaka'! Nauci da prihvati realnost, ne jezikom nego i srcem!

 

E tek sad dolazi poenta posta :)

 

Analizirajuci sebe i ljude oko sebe koji su u manje vise istim problemima, dosla sam do zakljucka da je jako malo onih koji su svoje, nazovimo to iskusenje, zaista prihvatili i srcem, razumom! Nazalost, jaaako veliki broj je onih koji nisu ni svjesni kako izgledaju posmatrajuci ih sa strane. Poznajem jednu mamu Eni :) divna mama, pametna, trezvena, objektivna a nadasve borbena! Kad uporedim nju koja ima djecaka sa odredjenim problemima i njena "ulaganja" borbu za dobrobit njenog djeteta, vjeruj te, ta zena je definitivno uzor majkama djece sa problemima! Na njoj se jednostavno vidi (ko hoce da vidi) koliko je realna koliko je i razumom i srcem i jezikom prihvatila svoje iskusenje. Totalno je prizemljena i jednostavno odusevljava i uci (one koji to zele) mnogo cemu a da toga nije ni svjesna.

Opet, nazalost precesto, vidim mame koje ne znaju gdje su :( koje se i nakon godina gube u svom iskusenju. Jezikom su ga prihvatile ali ih postupci odaju. Nemojte ni slucajno pomisliti da ih kritikujem!!! Sama sam godinama bila takva! Meni se Allah smilovao pa sam ucila, ucila i ucila i nadam se da sad sam puno vise prizemljena i realnija nego sam to bila juce.

Cesto u zadnje vrijeme razmisljam da pokrenem sebe u istrazivanje "prihvatanje ili borba sa samim sobom" kako s psiholoskog tako i sa vjerskog stajalista. Nesto poput studije a kasnije i knjige ko zna :)

 

Jesam li nerealna, pitam ja sad vas???

hendikepiranidjecak
http://hendikepiranidjecak.blogger.ba
17/03/2014 18:27